Ljubav kroz riječi jedne žene
Graz
Putovanje bez zaustavljanja na granicama, bez kontrola, ispitujućih pogleda i onog čudnog osjećaja prelaska na tuđi teritorij, opušta. Zemlji, domovini svih nas, granice i podjele ne predstavljaju ništa. Samo je ljudski rod u svom postojanju izmislio granice, napravio podjele. Nepotrebne, svjesni smo toga, samo što nitko iz povijesti, nije spreman izvući pouke. Nije teško zamisliti kako bi lijep i jednostavan život bilo bez svih podjela i predrasuda koje je ljudski rod stvorio.
****
Ovaj put uputili smo se u Štajersku (Zeleno srce Austrije). Jedno od odredišta bio je i njezin glavni grad; Graz.
Neću pričati o kulturno povijesnim znamenitostima.
Ono što me fasciniralo, je odnos stanovnika prema bogatom kulturnom naslijeđu. Uređena pročelja i fasade starih zdanja. Cijeli grad je kao izlog u dućanu. Blistav i čist. Miran i ugodan. Ne tako davno, Graz je, kažu, bio grad umirovljenika. Danas je grad studenata, grad mladih. Stoga ne čudi (što me posebno veseli), veliki broj uličnih svirača.
U svakom gradu odaberem jedno mjesto(ili ono mene) na kojem provedem najviše vremena. U Grazu bilo je to Schloßberg, brdo visine 475m, na čijem se vrhu nalaze ostaci srušenog dvorca.
Za doći na vrh mogli smo birati između stepenica, uspinjače ili lifta. Iako ne volim visine, odlučujemo se popeti stepenicama.
Nismo pogriješili. Kako na sve u ovom gradu, tako se i ovdje vodila briga o mjestima za odmor. S odmorima, ili bez, nemjerljiva je ljepota onog što na vrhu nađemo.
Ispod nas Graz kao na dlanu. Gradom teče rijeka Mura. Žubori život.
Sjedimo na suncem okupanoj terasi. Ne žurimo se spustiti dole. Uživamo u miru. U idiličnoj ljepoti.
Vratit ćemo se, odlučili smo.
Oznake: graz
28.03.2023. u 22:21 | 20 Komentara | Print | # | ^