Ljubav kroz riječi jedne žene

Kap po kap




Kap po kap. Život je na licu ostavio otrag.
U vremenu između zore i sumraka
živimo ljubav bez predznaka.
Bešumno curi pješčani sat.
Neću ti pričati koliko mi značiš. Nemoj ni ti meni.
Pustimo godinama nek pričaju za nas.
O nama.
Rijeka sjećanja protiče obalama.
Sjena u vodi stalno se mijenja.
Dva života, dvije duše
u jednoj kapi vremena.

12.11.2018. u 23:07 | 8 Komentara | Print | # | ^

Jezik i pismo

Svaki čovjek je unikat. Ne može se kopirati. Ne postoje dvije identične osobe. Čovjek je savršenstvo.Sve što je savršeno, krhko je i lomljivo. Podložno utjecajima i promjenama.

Čovjek je kao kameleon. Prilagodba društvu, zajednici i prirodi sastavni je dio opstanka. Na lenti vremena tragove svoga postojanja ostavio je čovjek, ljudi, društva, civilizacije. Svjedočanstva jednog vremena i postojanja nalazili su i nalaze oni, koji dolaze za njima.

Svaki narod ponosi se onim što na svojoj zemlji nalazi kao tragove postojanja njihovih predaka u umjetnosti, graditeljstvu i kulturi. Kulturna baština, identitet je jednog naroda. To je tema ovogodišnjeg Mjeseca knjige.

Dug je put od zapisa u kamenu i pergamentu do zapisa na papiru. Sve što je čovjek otkrio, naučio, sve je u knjige zapisao. Iz knjiga učimo. U knjige zapisujemo. Knjiga je učitelj i prijatelj. Čudesan je svijet knjige.

Život je lijep i nepredvidljiv. Idemo u korak s vremenom. Prolazimo li prebrzo kroz vrijeme, ili se stvari prebrzo mijenjaju? Vrijeme u kojem živimo određuje način življenja i postojanja. Sve je tako kako treba biti.



Kada smo zadnji put ,s puno ljubavi i vremena pismo pisali?
Jesmo li pisanje olovkom na papiru , tipkovnicom zamijenili?
Jesmo li već trag u vremenu, onima iza nas ostavili?
****
Jezik i pismo su prepoznavanje, razumijevanje i pripadnost jednom društvu, zajednici i kulturi, jednom narodu, domu i Domovini.

„Ljub’ si, rode, jezik iznad svega,
Bez njega si bez imena,
Bez djedova, bez unuka.
U pošasti, sjena puka,
Ubuduće niti sjena!“

(Rodu o jeziku...rekao je Petar Preradović)

Oznake: jezik, pismo

08.11.2018. u 19:10 | 14 Komentara | Print | # | ^

Privatnost!?

Čovječanstvo je velikim korakom zakoračilo u eru napretka u tehnici i tehnologiji. Htjeli ne htjeli, idemo u korak sa svim postignućima i dostignućima , na početku, nesvjesni svega onoga što napredak donosi. Prvo usvojimo sve ono što je dobro , a tek puno kasnije postanemo svjesni da u dobrome ima i puno lošega. Kad se dogodi,onda probamo umanjiti negativan utjecaj na život pojedinca i društva u cjelini.
****
Nedugo nakon posjeta kazalištu, na putu do doma dobijem poruku s pitanjem što mislim o predstavi i kojom ocjenom bih je ocijenila. Dobro, razmišljam kako sam možda guglala o predstavi i zaboravila. Možda se slučajno dogodilo?

Tjedan dana kasnije, predivan jesenji dan u Zagrebu. Nakon šetnje kroz šarene drvorede, odlučim sjesti na klupu u obližnjem parku. Oglasi se moj (naš)nerazdvojni pratilac, mobitel. U poruci piše kako za dvije minute autobus s tim brojem vozi u smjeru jednog dijela Zagreba. Nisam došla javnim , niti se vozila gradskim prijevozom?!
Vjerujem da u tome nije ništa čudno ni neobično u današnje vrijeme,ali..... Nisam mogla suspregnuti čudan osjećaj nelagode. Tog trenutka osjećala sam se kao Orwellov junak. Digla sam se i nastavila šetnju kroz šarene drvorede razmišljajući ...

Privatnost!?
Danas kad su svi podaci dostupni, zaštita podataka i privatnosti je na svakom koraku. Zašto štititi nešto što je , ili bi trebalo biti ,sigurno? Da li je više, lakše i brže , uvijek i bolje? Što je ostalo od naše privatnosti?
Za sada, naše misli i osjećaji.
****
Ispresijecan silnim odašiljačima i signalima,ovim svijetom, svojim životom, malen i nesiguran... korača čovjek.

Oznake: čovjeki napredak

05.11.2018. u 12:32 | 16 Komentara | Print | # | ^

Nije lako biti sam

Kad noć duboko zakorači u dan, a jesen, u svoj svojoj ljepoti na prolaznost podsjeti, tada , nije lako biti sam. I usamljen. I biti daleko.



-„I'm so lonely“- stigla mi je poruka.

Nazovem ju . Priča mi o jednoj šalici kave ,o jednom tanjuru na stolu.O dugim besanim noćima.O uspomenama.O samoći.Kaže kako se na samoću navikla, kaže kako usamljenost boli.

Pričamo dugo.Možda sam je utješila,ali usamljenost nisam izliječila.
Riječi tješe, zagrljaj liječi.

Kad život na obećanja zaboravi, naučimo....

„Kako je teško biti slab,
kako je teško biti sam,
i biti star, a biti mlad!

I biti slab, i nemoćan,
i sam bez igdje ikoga,
i nemiran, i očajan.“(i biti daleko,
dodajem ovih dana Tinovoj Svakidašnjoj jadikovki)
****
Ponekad, sve dok nas netko ne podsjeti, zaboravimo, kako male stvari čovjeka čine sretnim.

Oznake: usamljenost

30.10.2018. u 23:49 | 8 Komentara | Print | # | ^

Vrijeme krizantema

Jesenje su boje. Jesenje je vrijeme.
Jesenji cvijet su krizanteme.

Crvene krizanteme simbol su ljubavi.



Bijele odanosti i pripadnosti.


Žute žaljenja, žalosti.


Koliko je naroda, toliko je vjerovanja. Koliko je naroda toliko i običaja.

U Kini, iz koje je krizantema u osmom stoljeću potekla,od njezinih cvjetova rade vino koje zrije godinu dana. Kinezi vino krizantema piju za dug i sretan život , devetog dana, u devetom mjesecu. Cvijet krizanteme poklanjaju za rođendane.

U Japanu krizantema je cvijet ljubavi. Daruju ga u znak ljubavi. Krizantema je cvijet carske obitelji.

Grci vjeruju da cvijet krizanteme štiti od zlih duhova.

U Americi je simbol poštovanja. Poklanjaju ga za vjenčanja.

U Australiji prigodan cvijet za Majčin dan.

Kod nas, već dva stoljeća, krizantema simbolizira besmrtnost, prolaznost života i žaljenje.

Vrijeme pred nama ,vrijeme je sjećanja. Vrijeme krizantema.

Oznake: krizanteme

23.10.2018. u 23:26 | 13 Komentara | Print | # | ^

Stari alati i umjetnost

Zanimljivo je kako na putovanjima u druge zemlje i gradove uočavamo njegove ljepote i posebnosti. Divimo se viđenom, slikamo, pričamo o viđenome.
Prolazimo ulicama gradova u kojim živimo, naviknuti na njihove ljepote. Ponekad nas nešto , ili netko, podsjeti na nešto posebno u našem gradu.
Nedugo je Gogo u svom postu imao fotografiju mojih sugrađana sa izloženim starim alatima. Zato sam jedno jutro prošetala po gradu. Evo što sam vam htjela pokazati.
Oni koji su bili znaju, oni koji će Varaždin posjetiti neka pogledaju....

Preko puta Uršulinske crkve je mali Trg tradicijskih obrta.

Ima li u vašem gradu još klobučara?




Danas je teško naći šnajderice, a tkalje da ne pričamo..


I staro posuđe može se lijepo iskoristiti..



Stari zanati i stari alati...




U nastavku je ul. Ivana Padovca


Što sve može umjetnik maštom i starim alatima stvoriti...








Na zanimljiv i nadasve lijep način , umjetnik je stare alate oteo zaboravu. Udahnuo im život.

Ako vam se ovo sviđa, zamislite samo što se nalazi iza vrata u Plikinom dvorištu...


Žedni ste?


Ulice u Varaždinu su kratke. Već smo na Stančiću.


S terase prekrasan pogled


Ako ste u Varaždinu, prošetajte i pogledajte.

Oznake: stari alati i umjetnost

18.10.2018. u 21:04 | 12 Komentara | Print | # | ^

Jučer u Varaždinu

Jučer u Varaždinu. Ljepota i elegancija na četiri kotača. Nekad i sada.
Divotica:))









Oznake: automobili

15.10.2018. u 21:12 | 8 Komentara | Print | # | ^

Jesen jeseni o jeseni



Dok je plela krunu od lista i nizala nisku od plodova divljega kestena
Pričala je jesen jeseni o jeseni.
Priču o tebi i meni.
O nama.
O jesenjim kišama i bojama. O zlatnom lišću na granama.
Priču o tebi i meni.
O nama.
Pričala jesen jeseni o jeseni.
O jesenjim maglama i rijekama.
O bijelim zimama i zelenim proljećima.
O ljetima vrelim i dugama. Pričala je jesen jeseni.
O nama.
Ubrala jesen dunju žutu, tamo pokraj ceste
na putu. I jabuku sočnu, mirisnu i zrelu.
Bojama se odjenula, krunom okrunila
niskom okitila, dok je priču pričala
jesen jeseni o jeseni
priču o tebi i meni.
O nama.

Oznake: jesen

13.10.2018. u 23:23 | 8 Komentara | Print | # | ^

Koraci



Prvi korak. Nesiguran. Postižemo ravnotežu. I sigurnost. Koračamo.....
Korak po korak. Hrabro. Naprijed. U sutra. Sutra je budućnost. Onakva kakvom je stvorimo. Možda bi mogli drugačije?Nismo sami. Zajedništvo je budućnost. Ljudi smo.
Dogodi se...Korak u raskorak-mišljenja, stavova,prihvaćanja,odobravanja,osporavanja. Moćni i nemoćni. Obespravljeni i povlašteni. Borba za istinu.
Korak naprijed,natrag dva.Status quo.Odobravanje i osporavanje učinjenog. Jednima dobrog, drugima lošeg. Koplja se lome na onome što ne možemo mijenjati. Lakše je raspravljati, nego djelovati.

Sutra je. Nismo sami. Koračamo dalje. Jučer smo se zaboravili okrenuti. Zaboravili smo pogedati tragove koje smo ostavili iza sebe. Sutra ćemo.
Ljudi smo. Dogodi se.

Oznake: ljudi, koraci, tragovi

11.10.2018. u 23:34 | 6 Komentara | Print | # | ^

Idemo Denise



Koliko je ljudi, toliko je životnih priča. Neke priče ostaju i žive s nama. Jedna takva priča dogodila se prije petnaest godina. Zdrav osmomjesečni dječak ostao je sjediti pogleda uprtog u jednu točku. Dijagnosticiran mu je autizam. Dječak je odrastao, napredovao koliko je bolest dozvoljavala. Poslije odlaska u mirovinu ponekad sam srela oca dječaka koji je s ponosom pričao o svom školarcu. Naravno uz pomoć asistenata. Na proljeće , ponovno sam ga srela. Na pitanje kako je školarac, kaže mi kako nije sretan u školi i dodaje kako će završiti osam razreda, a onda će biti tamo gdje je sretan ,gdje se dobro osjeća. U cvijetnjaku. U plasteniku gdje uzgajaju cvijeće. Tamo se on dobro osjeća. Tamo je sretan. Tamo je njegov svijet.


Sinoć je na TV Novi u Supertalentu, u samo nekoliko minuta jedan dječak, jedna obitelj, ispričala više od jedne priče. Oni koji su gledali znaju da pričam o Denisu, dječaku koji boluje od autizma, padavice i koji je slijep.Potresna priča o njegovom životu, o borbi roditelja.

U samo jednoj rečenici priča je o nerazumijevanju, nehumanosti, o razdvajanju, neprihvaćanju različitosti, odbijanjem Denisove prijave na slične audicije. S druge strane priča je o ljudskosti, o humanosti jedne žene koja je Denisa prijavila na Supertalent. Dalje je sve onako kako i treba biti. Prihvaćanje različitosti, ljudskost, humanost, empatija. Za usrećiti čovjeka ne treba puno i nije teško. Trebamo samo biti ljudi s ljudskošću, čovjek s čovječnošću.

Gledala sam Denisov nastup u nevjerici. Na pozornici , bio je jedan drugačiji dječak. Za njegovo stanje, siguran, komunikativan. Srca nam je osvojio.
Nakon silaska s pozornice, gledala sam nesigurnog dječaka koji svoju ruku stavlja u očevu i odlazi . Sjedila sam i plakala. Danas cijelo vrijeme mislim na Denisa. Na njegovu obitelj. Na njihovu zajedničku borbu.

Kažu da je Svjetlo života u duši.Iza pogleda. Ono nas vodi. Ono nam snagu daje. Denisovo Svjetlo Života,Denisov pokretač je muzika. Pjesma. Pjesmom otvara vrata svog zasebnog svijeta. Pokreće ruke. Komunicira. Ono što smo vidjeli graniči s nadnaravnim. Njegov svijet ne razumijemo. U njegov svijet dopiremo muzikom.
U tom svijetu svako ime, ima i ime od milja.

„Idemo Zagrebe“, na početku nastupa rekao je Denis.
„Idemo Denise . Do finala!“

Oznake: glazba, život

08.10.2018. u 17:48 | 9 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< studeni, 2018  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Studeni 2018 (3)
Listopad 2018 (9)
Rujan 2018 (5)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (5)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (7)
Prosinac 2017 (5)
Studeni 2017 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

SPOZNAJA

Linkovi

MALE MUDROSTI

Loading