Ljubav kroz riječi jedne žene

Bosonoga /3




Druge godine u svibnju, otac joj je , za završetak škole kupio cipele. Nove. Znala je da nije zaboravio, znala je da joj nije oprostio sramotu koju mu je učinila. Kad je svjedodžbu s pohvalnicom ponosno ocu pokazala, izbjegavajući njezin pogled pun iščekivanja, rekao joj da sjedne za veliki astal.
-Drago dijete, počeo je neodlučno, znam da očekuješ kako ćemo te poslati u srednju školu. Znamo da si pametna, znamo da si zaslužila, ali od toga neće biti ništa. Ne ovdje.
Tena je plakala. Otac je zamišljeno gledao kroz prozor, majka nervozno poravnavala skute. Ne gledajući je, otac je nastavio.
- Tena dušo, teško mi je ovo reći, ali, na razgovor me pozvao Ivanov otac. On je Ivanu zabranio da se viđate. Ti znaš da je on sin jedinac bogatog oca. Znam da se volite, znam da živimo u društvu koje nas drugačije uči, ali, moraš znati da svaka ptica svome jatu leti. Ti nemaš dukate. Ja ti za miraz nemam što dati. Ovu nedjelju otići ćeš kod moje sestre u Split. Pazit ćeš njezinu djecu i ići u školu. Tako smo se dogovorili. Ti i Ivan ste mladi. Prva ljubav se pamti, prva ljubav, rijetko se živi.

Plakala je neutješno. Majka ju je zagrlila.
-Znam da su ti sada svi snovi porušeni. Nitko od nas svoj put ne bira. Svi slijedimo ono, što nam je u poslanju zapisano. Zapamti dobro što ću ti reći; ako ste ti i Ivan jedno drugom suđeni, bit ćete zajedno. Od sudbine se ne može pobjeći.
Ravnicu je zamijenila morem i pučinom. Čovjek snuje, život određuje, govorili su ljudi. Kasnije, život ju je odveo u daleku Australiju. Daljina je učinila svoje. Ili sudbina? Svejedno.

Četrdeset godina kasnije…

Vlak se ravnicom provlačio. Blatnjave sokake, zamijenili su asfaltirani putevi. Na zrelim žitnim poljima kosce su kombajni zamijenili. Umjesto snoplja, bale slame po poljima su ležale.
Kuće, ranjene mecima i granatama, zjapile su prazne kao podsjetnici ,što rat ,i čovjek čovjeku može učiniti. One nove, i one obnovljene, podsjećale su da unatoč i usprkos svemu, život ide dalje.

Sve se promijenilo, tužno je razmišljala. Samo je Nebo, Sunce i Slavonska ravnica ostala ista.
A ljudi? Ljudi su kao suncokreti u polju. Prema suncu se ravnaju. Od istoka do zapada. Od izlaska do zalaska. Od rođenja do odlaska. Bosonogi, i oni u cipelama.

Sišla je s vlaka, izvukla ručku kofera, izula cipele i spustila se na poljski put. Topla zemlja grijala joj je stopala. Oživjela su sjećanja, ravnicom razbacana. Prignula se, uzela šaku tamne zemlje i pomirisala.
Miris Slavonske zemlje, ni kiša, ni daljine ne mogu isprati!
U daljini, nazirale su se krošnje voćnjaka. Ubrzala je korak.

„Možete me odnijeti daleko.
Možete me presaditi duboko.
Korijeni moji još i sada žive
u voćnjaku starom,
najljepšem na svijetu“….u stihu je napisala.

(priča na natječaju Mirko Jirsak , dijeli peto mjest)

06.03.2023. u 19:36 | 4 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< ožujak, 2023 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Travanj 2024 (1)
Ožujak 2024 (1)
Veljača 2024 (2)
Siječanj 2024 (4)
Prosinac 2023 (3)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (2)
Svibanj 2023 (4)
Travanj 2023 (3)
Ožujak 2023 (6)
Veljača 2023 (4)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (4)
Studeni 2022 (5)
Listopad 2022 (7)
Rujan 2022 (3)
Kolovoz 2022 (3)
Srpanj 2022 (4)
Lipanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (4)
Veljača 2022 (6)
Siječanj 2022 (1)
Prosinac 2021 (4)
Studeni 2021 (5)
Listopad 2021 (3)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (4)
Srpanj 2021 (6)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (5)
Siječanj 2021 (6)
Prosinac 2020 (5)
Studeni 2020 (5)
Listopad 2020 (4)
Rujan 2020 (4)
Kolovoz 2020 (5)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (8)
Travanj 2020 (12)
Ožujak 2020 (10)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (8)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

SPOZNAJA

Linkovi

MALE MUDROSTI

Loading