Ljubav kroz riječi jedne žene
Pišem pismo sebi, djetetu
Časopis "Kvaka" imao je natječaj zanimljivog naslova "Pišem pismo sebi, djetetu". Što bi, kad bi mogli, rekli sebi, djetetu?
U petak sam dobila knjigu u kojoj je mjesto našlo i moje pismo.
****
Na veliku radost roditelja odrasla si žena, postala si majka, što oni, baš i nisu očekivali. Ponosna i prkosna,dosljedna i uporna, izborila si se za svoje mjesto pod suncem. Nemoj se mrštiti. Moraš priznati, bila si svojeglava djevojčica, za koju su rekli da je dječak trebala biti.
Sjećaš se kako si bratu išla na živce? Bila si njegova sjena. Na početku se bunio, onda je pustio da ga u stopu pratiš. Naravno, ako ispuniš uvjete koje je postavio. Šarene haljine zamijenila si hlačama. Kad ti je dojadilo mašnice iz kose vaditi ,sama si se ošišala. Bože, koja je to frizura bila!? Djevojčice su se smijale,dječaci su bili zadovoljni. Mogla si biti dio nogometne ekipe, mogla si kauboj i Indijanac biti. Bila si majstor u špekulanju i okretanju sličica nogometaša. Vješto si lukom i strijelom baratala.
Za porezotine , posjekotine, za oguljena koljena, nisi plačući trčala mami. Stisnula si zube i hrabro podnijela bol. Kad su te povrijedili, uvrede uvredama nisi vraćala. Dječaci su takve stvari šakama rješavali, a ti si, htjela ne htjela, djevojčica bila. Nesporazume si riječima rješavala.
Priroda se pobrinula za metamorfozu djevojčice u ženu. Nije bilo lako u žensko jato se vratiti. Bježala si u svijet riječi. S knjigom u ruci, odrasla si u sanjivu i ranjivu ženu koja hrabrost, odlučnost, ustrajnost i nepokolebljivost, još uvijek, u buntovnoj djevojčici traži.
Znam. Htjela si puno više postići. Moram ti reći da ljude ne možemo mijenjati. Želimo li opstati, moramo se prilagoditi. Ti to najbolje znaš. Zahvalna sam ti na svemu.
p.s
Vrijeme je da svoj nemirni duh ukrotiš. A, možda i nije!?
11.09.2021. u 21:56 | 19 Komentara | Print | # | ^
