Ljubav kroz riječi jedne žene

U knjižnici



U knjižnici, koricu uz koricu, stoji Roman poznatog pisca u tvrdom uvezu i Zajednička zbirka kratkih priča, poznatih i manje poznatih pisaca,veselih šarenih korica. Gleda Roman knjižicu od dvjestotinjak stranica, pa joj, onako u pola glasa kaže:
-Vidiš, mi romani smo najopširniji i najsloženiji prozni oblici, s manje ili više od šezdeset tisuća riječi, na četiristo, petsto stranica. Prepuni smo likova i događaja, panoramskih opisa mjesta i osjećaja. Možemo biti društveni, obiteljski, psihološki, povijesni, pustolovni, ljubavni, kriminalistički, dječji. Mi smo klasični, moderni i suvremeni, na humorističan, satiričan, herojski i sentimentalni način. Čitaju nas na godišnjim odmorima, na dugim putovanjima, u krevetu prije spavanja. O nama raspravljaju, hvale nas i kritiziraju, prestižne nagrade dodjeljuju. Po nama filmove snimaju. U školama nas obrađuju.

-Respect, kaže Zbirka kratkih priča. Vi romani, opširni ste i opsežni; mi smo ukratko opisana situacija koja brzo dolazi do srži onoga što imamo za reći. Nestalnom formom otkrivamo suvremeni, kaotični, nepredvidljivi doživljaj stvarnosti. Mi smo minijaturni romani ispričani u pet tisuća četiristo znakova, dvadeset redova, ili, u tristo pedeset i sedam riječi. Male smo, ali odvažne i hrabre, tužne i sjetne, radosne i sretne. Vatra smo i voda, ljubav i zloba, tuga, suza, sreća i sloboda. Ponekad smo raščupane priče. One koje se tiho, strastveno i vatreno, ispod plahti, na razbacanim krevetima i zgužvanim jastucima šapuću. Postojimo koliko i čovjek postoji. Prvo su nas pričali i prepričavali, onda su nas zapisivali. Štampaju nas u mekanom uvezu šarenih korica, u virtualnom obliku nevidljivog svijeta bez granica. Čitaju nas između šarenih korica, na mobitelima, tabletima, na svim mjestima, u svim prigodama. Jednostavne smo, životne i različite, kao i oni koji su nas doživjeli i napisali. Neke priče, baš kao i neke romane, u školama obrađuju. Mi jesmo kratke priče, i mi smo književnost.
-Nemam što dodati, nevoljko reče Roman.

Ispred police zaustave se muškarac i žena pažljivo čitajući naslove. Muškarac uzme Roman, pročita kratki sadržaj na zadnjoj strani korice i uputi se knjižničaru. Roman značajno pogleda Zbirku kratkih priča:
-Što sad kažeš?
-Važan je kratki sadržaj, ležerno reče Zbirka, u ženskoj ruci udobno smještena.

Kod knjižničara, sreli su se žena i muškarac, Zbirka kratkih priča i Roman.

Oznake: Knjižnica, roman, kratka priča

09.12.2020. u 17:19 | 20 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< prosinac, 2020 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (5)
Siječanj 2021 (6)
Prosinac 2020 (5)
Studeni 2020 (5)
Listopad 2020 (4)
Rujan 2020 (4)
Kolovoz 2020 (5)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (8)
Travanj 2020 (12)
Ožujak 2020 (10)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (8)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (5)
Rujan 2019 (4)
Kolovoz 2019 (7)
Srpanj 2019 (4)
Lipanj 2019 (1)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (8)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (8)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (9)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (3)
Srpanj 2018 (5)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (8)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (7)
Prosinac 2017 (5)
Studeni 2017 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

SPOZNAJA

Linkovi

MALE MUDROSTI

Loading