Marketing
U knjižnici
U knjižnici, koricu uz koricu, stoji Roman poznatog pisca u tvrdom uvezu i Zajednička zbirka kratkih priča, poznatih i manje poznatih pisaca,veselih šarenih korica. Gleda Roman knjižicu od dvjestotinjak stranica, pa joj, onako u pola glasa kaže:
-Vidiš, mi romani smo najopširniji i najsloženiji prozni oblici, s manje ili više od šezdeset tisuća riječi, na četiristo, petsto stranica. Prepuni smo likova i događaja, panoramskih opisa mjesta i osjećaja. Možemo biti društveni, obiteljski, psihološki, povijesni, pustolovni, ljubavni, kriminalistički, dječji. Mi smo klasični, moderni i suvremeni, na humorističan, satiričan, herojski i sentimentalni način. Čitaju nas na godišnjim odmorima, na dugim putovanjima, u krevetu prije spavanja. O nama raspravljaju, hvale nas i kritiziraju, prestižne nagrade dodjeljuju. Po nama filmove snimaju. U školama nas obrađuju.
-Respect, kaže Zbirka kratkih priča. Vi romani, opširni ste i opsežni; mi smo ukratko opisana situacija koja brzo dolazi do srži onoga što imamo za reći. Nestalnom formom otkrivamo suvremeni, kaotični, nepredvidljivi doživljaj stvarnosti. Mi smo minijaturni romani ispričani u pet tisuća četiristo znakova, dvadeset redova, ili, u tristo pedeset i sedam riječi. Male smo, ali odvažne i hrabre, tužne i sjetne, radosne i sretne. Vatra smo i voda, ljubav i zloba, tuga, suza, sreća i sloboda. Ponekad smo raščupane priče. One koje se tiho, strastveno i vatreno, ispod plahti, na razbacanim krevetima i zgužvanim jastucima šapuću. Postojimo koliko i čovjek postoji. Prvo su nas pričali i prepričavali, onda su nas zapisivali. Štampaju nas u mekanom uvezu šarenih korica, u virtualnom obliku nevidljivog svijeta bez granica. Čitaju nas između šarenih korica, na mobitelima, tabletima, na svim mjestima, u svim prigodama. Jednostavne smo, životne i različite, kao i oni koji su nas doživjeli i napisali. Neke priče, baš kao i neke romane, u školama obrađuju. Mi jesmo kratke priče, i mi smo književnost.
-Nemam što dodati, nevoljko reče Roman.
Ispred police zaustave se muškarac i žena pažljivo čitajući naslove. Muškarac uzme Roman, pročita kratki sadržaj na zadnjoj strani korice i uputi se knjižničaru. Roman značajno pogleda Zbirku kratkih priča:
-Što sad kažeš?
-Važan je kratki sadržaj, ležerno reče Zbirka, u ženskoj ruci udobno smještena.
Kod knjižničara, sreli su se žena i muškarac, Zbirka kratkih priča i Roman.
Post je objavljen 09.12.2020. u 17:19 sati.