Ljubav kroz riječi jedne žene
Pet godina
Nošeni vjetrom, u život stižu događaji. Jedan za drugim. U nizu. Sustižu nas, kao val za valom na obali. Na žalu.
Jedne događaje ( lijepe i manje lijepe) spremamo u sjećanja.Pamtimo datume. Što se još događalo, što smo radili, zaboravljamo. Koje misli i sjećanja otimamo od zaborava? One koje smo zapisali kao trag postojanja u vremenu .
Što sam radila u slobodno vrijeme zadnjih pet godina?
Dijelila sam s vama svoje misli, nedoumice i dileme- riječima i nevještom slikom, ovdje na blogu. Kaoi u reali,tako i ovdje, jedni su me prihvatili, drugi nisu. Ljepota postojanja je u različitostima.
Koliko sam postova objavila?
Nemam pojma. O blogu i bloganju nisam puno znala. Ono što nisam znala , dobri ljudi su me podučili.
Neke postove , umjesto da ih spremim,ja sam ih obrisala. Na kraju, nije važno koliko sam postova objavila. Važno je da sam još uvijek, ovdje sa vama.
Što sam ovdje naučila?
Ovdje sam , konačno, naučila prvo promisliti, pa onda reagirati.
Virtualni svijet je preslika stvarnosti. Čovjek je riječ. O ljudima, ovdje, najviše naučimo, ako napisano pročitamo. Volim pisati, volim pročitati napisano. Blog je idealno mjesto jer;čitanje dušu hrani-pisanje oslobađa. I danas, kad nisam sigurna u svoje pisanje, poticaj mi daju oni koji me čitaju. Hvala im.
U zadnje vrijeme često se provlači pitanje o postojanju bloga. Vjerujem da će biti i postojati tako dugo dok postoje ljudi koji vole napisati i pročitati više od rečenice dvije.
Hvala svima koji me čitaju:))
Oznake: blog
10.11.2019. u 12:47 | 15 Komentara | Print | # | ^