Ljubav kroz riječi jedne žene
Pisanice
Sve što radimo za blagdane ima svoj značaj, svoju poruku i vjerovanja koja se prenose s koljena na koljeno. Tako je meni najdraži i najljepši običaj bojanja jaja, veselih šarenih uskrsnih pisanica.
Znamo da jaje od davnina predstavlja simbol novog života, a pisanica simbol Isusovog uskrsnuća. Kojom bojom ćemo bojati, kako ćemo pisanicu ukrasiti ovisi o svakome ponaosob.
I boje kojim bojamo imaju svoju simboliku.
-Crvena boja na pisanicama je duhovnost, milosrđe,nada, radost života i ljubavi.
-Bijelo , nebojano jaje, simbolizira svjetlost, rođenje, i radost.
-Žuta boja je svjetlost, žetva, mladost i čistoća.
-Plava boja simbol je neba, zdravlja i vjernosti.
-Zelena je plodnost, zdravlje, nada, svježina i bogatstvo.
Kršćanski je simbol pobjede života nad smrću, nade i blagostanja.
Svaka boja ima svoju simboliku i značenje, a više boja na jednoj pisanici također.
- Crvena i bijela boja označuju poštovanje.
-Četiri i više boja na jednoj pisanici simbolizira obiteljsku sreću, mir i ljubav.
I nacrtani simboli imaju svoju simboliku. Znali ne znali simboliku boja, pisanice najčešće (barem ja) u gore spomenutim bojama bojamo. One boje koje se ne vide u boji su sjećanja i odrastanja.
****
Nekada davno i ona djeca čiji roditelji Uskrs nisu slavili, bakama na selo su dolazili. Bake su uvijek jaja bojale i Uskrs slavile. Mi djeca dobro smo znali koje jaje odabrati i kako ga pobojati. Svoju pisanicu prijateljima smo trebali pokazati i naravno, najljepšu odabrati.
Običaj je nekada bio za Uskrs novu , šarenu haljinu ili šos obući, nove cipele i bijele dokoljenke.Tek kada smo se dobro oprali, uredno počešljali i nove stvari obukli, svoju pisanicu mogli smo uzeti. Dok su odrasli za stolom sjedili i na svoj način slavili, mi djeca smo se na obližnjoj livadi okupljali.Te godine mom prijatelju Petru iz grada je došao bratić dvije godine od nas stariji . Kao gost i po starosti, uz Petra i mog brata, bio je jedan od onih koji odlučuju čija je pisanica najljepša.
Sve pisanice bile su lijepe, dječjom maštom oslikane. Svatko od nas znao je da je njegova pisanica najljepša. Unatoč tome od najljepše birali smo(kako smo govorili) naj, naj ljepšu. Ni kriteriji nisu bili mali. Prvo se gledala veličina i oblik, pa tek onda boja i ukrasi na pisanici. Kao i svake godine svačije jaje bilo pomno odabrano i pofarbano, no ni jedno nije imalo tako savršen oblik, boju i ukrase, kao ono od Petrovog bratića. Htjeli ne htjeli jednoglasno smo odlučili da je njegovo jaje ove godine naj, najljepše.
Kada smo odabrali po izgledu i ljepoti, onda smo dalje tražili čije je jaje najčvršće. Tada smo se , opet po dječjim pravilima s jajima tuckali. Jaje koje je ostalo cijelo, pobjednik je bilo. I u ovoj kategoriji Petrov bratić najuspješniji je bio. Više od dvadeset pisanica je razbio. Pravila su pravila , ali nikome nije svejedno bilo jer je netko prvi put s nama bio i obadvije titule osvojio.
Djeca brzo na takve stvari zaborave. Sljedeće što smo taj dan radili je da smo tako ocijenjena, ili ne, jaja međusobno mijenjali i naravno pojeli. Svi smo mi već znali tko će s kime jaje zamijeniti, pa smo to tako i učinili. Petrov brat se nećkao. Svoje jaje s mojim bratom trebao je zamijeniti. Nakon njegovog dugog nećkanja postali smo nestrpljivi i rekli kako to mora učiniti da bi svi jaja mogli pojesti. Posramljeno je glavu pognuo i priznao kako je njegova pisanica drveno jaje. Našu galamu i negodovanje brat je prekinuo, svoju pisanicu ogulio i polovicu dječaku dao. Petrov bratić , crven u licu, polovicu jajeta je uzeo, nešto kao ispriku rekao i posramljeno s livade otišao. Naravno da smo mog brata svakakvim imenima počastili. Danas znam da nismo trebali. Tog dana smo naučili da savršeno jaje, kao ni savršeni ljudi ne postoje, te kako je važno sudjelovati, ali ne i pod svaku cijenu pobijediti.
I Petrov bratić pouku je naučio. Nikada više , drvenu pisanicu nije donio.
******
Svima želim sretan i u boji pisanica, veseo Uskrs.
