Ljubav kroz riječi jedne žene
Žene i Dan žena
Žene su dosta postigle, ali žene mogu uvijek više.
Svakoj ženi zajedničko je postojanje u svjesnosti ženstvenosti. Razumijevanje i poimanje uloge u životu koji je određuje biti ognjište , biti utočište, biti ljubav i nježnost. Svjesnost toga nauči je biti hrabrost, borbenost i ustrajanost.
Ženama je zajedničko koračanje u susret snovima, usprkos i unatoč svemu.
*****
Nije to bilo ni tako davno, kada smo Dan žena svečano obilježavali. Žene koje su radile,barem u firmi u kojoj sam radila, taj dan svečano su obilježavale. Znale smo raditi izložbu ručnih radova , izložbe kolača natjecateljskog karaktera . Za taj dan firma je ženama kupovala prigodne poklone. Poslije toga bila je fešta. I onda i danas, čini mi se da su se muškarci tom danu posebno veselili. Kako i ne bi? Fešte su trajale cijelo popodne, pa sve do duboko u noć. Tako je otprilike nekada izgledao taj dan , žene radnice.
U to vrijeme muževi su se (čini mi se), više trudili pri odabiru poklona. Kupovalo se cvijeće , LP ploče, knjige. Danas je to nešto drugačije. Što smo tražile, to smo i dobile, sve češće reći znaju.
Najdraži, najljepši i najvredniji pokloni su oni nevještom dječjom rukom nacrtani i napisani. Što je odmak vremena veći sve su dragocjeniji. Veliku vrijednost imaju.Pričaju nam o vremenu ne tako davnom ,ali drugačijem. I onda i sada pričaju kako je lijepo biti ,žena i mama....
Žena majka, bila je i uvijek će biti vesela i brižna. Kad se treba igrati, kad treba učiti, kad treba ogrebotine i posjekotine sanirati. Nježno brisati suze, odagnati strahove, probuditi nade velikim , toplim majčinim zagrljajem i poljupcem. Biti majka kad naprave prve nesigurne korake, biti majka kad smjelo kroče vlastitim putem. Majčinstvo ne traje dvadeset i četiri sata. Majčinstvo traje, ono se daje cijeli život. . Majčinstvo oplemenjuje.
****
Kažu da je žena danas ravnopravna, emancipirana. Isto tako kažu da više nema seksizma,predrasuda i razmišljanja kao onih nekad. Onda kad završe školovanje, ( ako imaju sreću i dobru vezu)počnu raditi.Danas dobiti ,imati i zadržati posao nije lako.
Radnica, managerica, direktorica , liječnica, profesorica, kuharica, vozačica... biti dostupna dvadeset i četiri sata. Koračati u visokim petama ,u korak s muškarcem može jedino, ako nauči ponekad udariti i đonom. Nije ženstveno ,ali drugačije ne ide.
Vjerujem da se svaka žena ponekad upita , što je ovo nama trebalo? Zašto nam nije bilo dovoljno biti žena i majka? Zato što su žene uporne , jake, ponekad i tvrdoglave na putu do ostvarenja svojih ciljeva. Ženi je svojstvena znatiželja, kako u svemu tako i u onome, zašto bi to bio privilegij muškarca? Ako mogu oni, mogu i ja!
Na kraju moram reći da ni našim muškarcima nije bilo lako. I oni su se morali prilagoditi emancipiranoj ženi. Za međusobno uvažavanje i poštovanje potrebno je prihvaćanje i razumijevanje....i naravno ljubav.
Žene i muškarci?
Jedni s drugima teško. Jedni bez drugih nikako!
Što pokloniti ženi?
Ljubav i poštovanje!
