Ljubav kroz riječi jedne žene
Ugodno popodne
Nadam se da se Harambaša neće ljutiti. Priču ću na njegov način ispričati:))
****
Novo odijelo, pa onda kapica Ovaj put za izlazak lijepo sam se zbigecala. Naravno, ne sama. Harambaša bi rekao...obukla me mama:))
Vani je padao snijeg. I ja sam u kafić ušla. Kao prava dama. Malo sam između stolova prošetala, malo pozirala. Ljudi su me sa simpatijama gledali. Iako sam očekivala, nisu negodovali.
Dobila sam poslasticu. Osoblje me s vodom počastilo. Baš mi je lijepo i ugodno bilo. Poslije kave malo smo šetale, a onda se autobusom i tramvajem vozile. U tramvaju, mama je sjedila.
Dobro da je tako. Od jutra do večera prenatrpana je obavezama. Ja znam da sam njezina najveća ljubav ,ali sam i obaveza. Bila sam ja svagdje. Dosta svijeta proputovala, ali u školi za ljude , nikada nisam bila. U učionici police su bile prepune knjiga. Puno ljudi, puno različitih misli. Dok smo čekale mama me na krilu čuvala.
Onda su papir i olovku uzeli . Meni naravno , ništa od toga, nisu dali.Puno toga i ja bih napisala , samo kad bih slova znala. Mama me kod radijatora stavila . Legla sam i slušala.
Nevjerojatna energija prostoriju je ispunila....
Misao, riječ, rečenica. Koliko ljudi, toliko u nastajanju, nedovršenih priča.
O čemu će priče pričati? Kako će se zvati?
Hoće li priče čitati? Hoću li sadržaj saznati?
Naravno da će priče čitati, o njima pričati. Neki su pisci kao i priče...pisci u nastajanju. Pisci bi priču htjeli dovršiti, u tvrdi ili meki uvez staviti i objaviti. Onda će i njihove knjige na policama stajati i čekati.....Da knjigu netko otvori i priču pročita....
Zanimljivo iskustvo sam imala. Nove ljude upoznala,priča se naslušala.....
Ugodno popodne sam provela .
S ljudima, njihovim mislima i očekivanjima.
