Ljubav kroz riječi jedne žene
Odričem se odricanja
Iza nas je vrijeme maski i maskenbala, maškara i karnevala. Sve se preselilo na ulice i trgove. Prvi put ove godine na vrata nisu pozvonile meni najdraže, male maškare. Djeca iz ulice, iz susjedstva, djeca iz kvarta nisu veselo ulicom hodala, po ulazima bučala....nisu na vrata zvonila. Ostali su za njih pripremljeni slatkiši i kovanice koje sam dugo u staklenku sakupljala.
Istina, zadnjih godina sve manje ih je bilo, ali da ih uopće nema, još nikada ,nije se dogodilo. Možda su se od maškaranja umorili? Možda im roditelji nisu dozvolili? Možda je internet kriv, a možda ovo naše potrošačko vrijeme?
Obilježili smo i Valentinovo. Jedni ga zovu Dan zaljubljenih, drugi Dan ljubavi. Ma kako ga zvali , ma kako ga obilježavali, dobro je barem jedan dan pričati o ljubavi. Istina je da ljubav živimo svaki dan. Ljubav je ono što nam snagu daje.Ono što nas pokreće. Ljubav je nježna i krhka. Ljubav je međusobno primanje i davanje. Koliko ljubavi damo, toliko nam se ljubavi i vraća. Nije dokaz ljubavi poklon zamotan u šarenom celofanu. Ljubav je ruka u ruci, brižan pogled, zagrljaj, mali znak pažnje. S vremenom , na ljubav se naviknemo kao na nešto što se podrazumijeva. Ništa u životu se ne podrazumijeva. Ljubav najmanje. Zato je dobro na sav glas, barem jedan dan, pričati o ljubavi.
Valentinovo smo i nekada obilježavali. Istina, drugačije . Onako kako bi to i danas trebalo obilježavati . S rukom u ruci, sa stručkom mimoza ili crvenom ružom. Bio je to dan kada se ptičice žene, kada svoje gnijezdo savijaju.
Amerika je još uvijek zemlja daleka....Njihovi običaji ili načini slavlja i obilježavanja blagdana, Dana, ma kako se zvali, udomaćili su se i među nama. Šareni blještavi izlozi, marketing, prodaja svega i svačega u čast ili u slavu nečega. Nikada me taj sjaj i glamur u izlozima i dućanima nisu privlačili. Već davno, odrekla sam se kupovine koječega ,u ime nečega.
Vjerujem da se većina dobro provela i veselila, isto tako vjerujem kako se većina, od svega iza nas i umorila. Ušli smo u vrijeme korizme, u vrijeme odricanja.
Čitav život nečega se odričemo. U mladosti ,zato što nemamo i ne možemo. U zreloj dobi, odričemo se jer naučimo da nije zdravo. U starosnoj dobi zato što iz različitih razloga ne smijemo.
Ulazimo u vrijeme iščekivanja.... buđenja proljeća.
Uživaj u onome što voliš . Priušti si sve što možeš. Nemoj se odricati ako ne moraš.
Odričem se odricanja.
