Ljubav kroz riječi jedne žene

Jesmo li?


Ako je dio mladosti , a kasnije, i cijelog života prijateljstvo, onda je razumljivo da je i puno toga utkano u uspomene i sjećanja.
Sretna sam kad vidim njezino ime na mobitelu. Znam da ćemo dugo razgovarati. Znam da ćemo se smijati. Uvijek vedra i nasmijana, kao nekada u školi, tako i sve ove godine, ona nas na svoj poseban način, zajedno održava.

Danas je nazvala i već nakon par uobičajenih riječi pitala:
-Imaš li vremena?
- Za tebe uvijek , odgovorila sam.
-Nešto bih ti pročitala . Slušaj ......
*****
Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne čita,
onaj koji ne sluša muziku,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.

Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvata pomoć.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika,
postavljajući sebi svaki dan ista ograničenja,
onaj koji ne mijenja rutinu,
onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju,
onaj koji ne priča sa ljudima koje ne poznaje.

Lagano umire onaj koji bježi od strasti
i njenog vrela emocija;
onih koje daju sjaj u očima i napuštenim srcima.

Lagano umire onaj
koji ne mijenja svoj život
onda kada nije zadovoljan svojim poslom
ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreći
svoje sigurnosti radi nesigurnosti,
i koji ne ide za svojim snovima;
onaj koji neće dozvoliti, niti jednom u svom životu,
da pobjegne od smislenih savjeta.

*****
Nakon kratke stanke dodala je;
-Rekao je ....
-Pablo Neruda u pjesmi Lagano odumiranje. Kako si se baš danas sjetila pjesme?
- Sjedim na podu među hrpom slika i uspomena. U jednoj kutiji sve je puno raznobojnih listova iz školskih dana. Među njima , na već požutjelom papiru i ova je pjesma ,tvojom rukom prepisana.

*****
Puno puta zajedno smo ovu pjesmu čitale, o pjesmi razgovarale. Pjesma nam je bila misao vodilja . Bile smo sigurne kako ćemo u životu slijediti samo svoje srce i svoje snove. Znale smo da ćemo u životu raditi ono što volimo i ono želimo. Onda nismo znale da ćemo ponekad morati raditi i ono što nam se baš ne sviđa. Ono što se mora.

Nakon puno godina pjesmu smo analizirale.

U prvom stihu smo se snašle. Prvi stih smo ostvarile.

O drugom stihu dugo smo raspravljale . Na kraju smo zaključile kako svi imamo navike. Navike nas mogu, a ne moraju sputavati. Navike možemo imati ,ali im ne smijemo robovati.

Treći i četvrti stih, za drugi put smo ostavile.
*****
Jesmo li slijedile stihove, ili smo negdje malo pogriješile? Jesmo li sa svakim stihom rasle, ili smo ipak , u nekom stihu.....lagano odumirale?

Ne samo ona i ja, nego svi mi!?

06.02.2018. u 23:02 | 14 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< veljača, 2018 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        

Ožujak 2022 (4)
Veljača 2022 (6)
Siječanj 2022 (1)
Prosinac 2021 (4)
Studeni 2021 (5)
Listopad 2021 (3)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (4)
Srpanj 2021 (6)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (5)
Siječanj 2021 (6)
Prosinac 2020 (5)
Studeni 2020 (5)
Listopad 2020 (4)
Rujan 2020 (4)
Kolovoz 2020 (5)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (8)
Travanj 2020 (12)
Ožujak 2020 (10)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (8)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (5)
Rujan 2019 (4)
Kolovoz 2019 (7)
Srpanj 2019 (4)
Lipanj 2019 (1)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (8)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (8)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (9)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (3)
Srpanj 2018 (5)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (8)
Veljača 2018 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

SPOZNAJA

Linkovi

MALE MUDROSTI

Loading