34.dan
Gora Karmel se oduvijek smatrala svetim mjestom. Najčešće je povezujemo sa prorokom Ilijom i njegovim djelovanjem. Već smo spominjali Karmel kada smo opisivali Muhraku koja se nalazi na južnoj strani ove Gore. To je blagoslovljeno mjesto židovskih pustinjaka, a kasnije i prvih kršćanskih pustinjaka.

Spominjući Goru Karmel moramo spomenuti i Stellu Maris, karmelićansku crkvu.
Crkva Stella Maris nalazi se na sjevernoj strani Gore Karmel, sa koje se pruža prekrasan pogled na Haifu i cijeli zaljev.

Haifa je treći grad po veličini u Izraelu. Kažu da u Svetoj zemlji postoje tri različita grada: Jeruzalem – sveti grad u koji se ideš moliti, Tel Aviv – grad zabave i Haifa – radnički grad, grad ekonomije. Ovaj grad je dokaz kako ekonomija pomiruje i povezuje ljude, jer u Haifi arapi i židovi žive u miru. Haifa je veliki lučki grad. Ovdje je rafinerija nafte, trgovina nakitom i dijamantima, Bahajski vrtovi, pa čak i najveće lječilište u Izraelu Na početku prošlog stoljeća ovdje je živjelo oko 5000 ljudi, a danas ima 300 000 stanovnika.
Ali vratimo se mi na Goru Karmel U crkvu Stella Maris – Zvijezda mora.


1155 g. grupica hodočasnika i križara ne žele se vratiti u Europu, nego se povlače na Goru Karmel i stvaraju zajednicu. Započinju živjeti redovničkim životom u duhu proroka Ilije i posebno štujući Djevicu Mariju. Smjestili su se na mjestu Ilijine špilje i tamo sagradili samostan Karmelićana – Stella Maris. Tako je nastao Karmelićanski red prvih kršćanskih pustinjaka.
U Crkvi, ispod oltara nalazi se špilja u kojoj je boravio slavni prorok Ilija.
Sama kupola crkve je prekrasno oslikana raznim marijanskim i proročkim motivima. A sam Gospin kip je izrađen od cedrovine.

33.dan

Galilejsko jezero ili Galilejsko more dobilo je ime po pokrajini Galileji u kojoj se nalazi,a naziva se još i Tiberijsko jezero – po gradu Tiberijasu, Genezaretsko jezero ili jezero Kinaret koje je danas njegovo službeno ime.
To je najveće slatkovodno jezero u Izraelu, a uz Mrtvo more jedno je od najnižih jezera na svijetu. U njega se na sjeveru ulijeva rijeka Jordan, a na jugu izvire i kasnije se ulijeva u Mrtvo more.
Galilejsko jezero nazivamo još i Isusovo jezero jer je ovdje Isus djelovao.
Smatra se da nije Isus bez razloga izabrao Galilejsko jezero i tamo djelovao. Naime, Galilejsko jezero nalazilo se na vrlo poznatoj trgovačkoj ruti, Via maris, koja je bila vrlo prometna, i povezivala je Europu, Afriku i Aziju. U ono vrijeme bilo je to mnogo prometniji prostor nego sam Jeruzalem. Putnici koji su se susreli sa Isusovom riječi mogli su te ideje dalje prenositi do kraja svijeta.

Ovdje je sigurno upoznao pet apostola: Petra, Andriju, Ivana, Jakova, Mateja. Ostali apostoli su također iz Galileje. Hodajući, djelujući i propovjedajući oko Galilejskog jezera činio je razna čudesa: izliječio slijepe i bolesne, opsjednute, nahranio 5000 ljudi, održao Govor na gori, hodao po vodi, smirio nevrijeme, pa čak i prokleo neka mjesta.
Tiberius, Magdala, Tabgha, Korazin, Kafernaum, Batsaida, Kursi, Susita mjesta su koja je posjetio i u kojima je živio. Neka mjesta postoje i danas, razvila su se, a neka su samo ruševine.
Danas je Galilejsko jezero atraktivno hodočasničko i turističko mjesto. Uz obalu je smješteno više kibuca koji se također bave turizmom i poljoprivredom. Po jezeru plovi oko 230 brodova.

32.dan

"Duc in Altum" ime je glavne crkve u Magdali. Duc in altum na latinskom zapravo znači:"Izvezi na pučinu".Nakon što su apostoli cijelu noć neuspješno ribarili, požalili su se Isusu da nisu ništa ulovili. Isus im kaže da izađu na pučinu i bace ponovo mreže. To im kaže usred bijela dana kada nitko ne ispovljava i nitko ne ribari.Znamo da su ga poslušali i vratili se sa bogatim ulovom.
A kasnije su postali ribari ljudi.
U Magdali je u novije vrijeme nastala organizacija Magdala koja je na starim tradicijama, na starim mjestima i običajima izgradila novu zajednicu, novu crkvu, hotelčić za hodočasnike, vrše se arheološka iskapanja. Mjesto je svakim danom sve ljepše i sve veće.

Crkva je sagrađena u čast Marije Magdalene, a jedna od njezinih svrha je da podržava žene danas.
Kad uđemo u crkvu, ulazimo u Ženski atrij. Čine ga osam stupova i svi su posvećeni ženama. Sedam stupova je posvećeno Isusovim učenicama i sljedbenama, a osmi stup je posvećen svakoj ženi i na njemu nema imena.
Oko atrija su četiri kapelice.Postoji čak i replika prostora sinagoge koja je također pronađena u Magdali. Crkvu krase prekrasni mozaici.
U Glavnoj dvorani su dvanaest stupova, a na svakom stupu su velike slike apostola. Simbolično rečeno: apostoli su stupovi Crkve.
Ono po čemu je još ova crkva posebna je po neobičnom oltaru: brod na kojem su ribarili ribari u Isusovo vrijeme. U pozadini oltara - barke je staklena pozadina kroz koju se vidi Galilejsko jezero. Vješta iluzija kao da je brod doista na vodi. Kada se služi misa doista se ima osjećaj kao da si u Isusovo vrijeme, i kao da on propovjeda sa barke.

31.dan

Sveti Josip bio je čovjek ispunjen Duhom svetim, čovjek kojega je Bog izabrao da na Zemlji bude Isusov otac.
Crkva svetog Josipa nalazi se u blizini Crkve navještenja i puno je manja. Zanimljiva je jer se sastoji od tri dijela: crkve, kripte i špilje.

Crkva je sagrađena na mjestu za koje se vjeruje da je živjela Sveta Obitelj i gdje je Josip imao svoju radionicu.
Sama crkva izgrađena je na ruševinama stare križarske crkve.Iz crkve, spuštamo se sptepenicama u kriptu. Ima sedam velikih stepenica, a na svakoj je crno bijeli mozaik. U kripti se nalazi i cisterna voda i malena krstionica.
Iz kripte moguće je spustiti se u špilju za koju se vjeruje da je bila dom svete obitelji (iako baš i nemamo arheoloških dokaza da je to bila baš njihova kuća).
U ovom dijelu Galileje, prije 2000 godina kuće su bile izgrađene oko udubina u stijeni, sa jednostavnom strukturom nadograđenom sprijeda.A neke su pod sobom imale podrume i cisterne vode.

30.dan

Bethsaida je bilo malo, izolirano ribarsko selo na Galilejskom jezeru, što mu i samo ime znači.
Spominje se u Novom zavjetu nekoliko puta. To je rodno mjesto tri Isusova apostola: Petra, Andrije i Filipa. Dolaskom u ovo mjesto Isus je izliječio slijepog čovjeka.
Nedaleko od Bethsaide održan je Govor na gori gdje je nahranio 5000 ljudi. Ovdje je izvedeno još jedno čudo, na jezeru, kada je smirivao nevrijeme i hodao po vodi.
I na kraju, Bethsaida spada u jedan od tri grada koje je Isus prokleo, uz Kafernaum i Korazin, zato jer su mještani bili nevjernici, nisu željeli vjerovati u Boga.
Zanimljivost je da su u prošlosti baš ta tri grada uništena u zemljotresu.
Danas imamo dva kandidata za mjesto Bethsaidu: mjesto Et-Tell i noviji El- Araj.
Najprije se je smatralo da je Et-Tell biblijska Bethsaida, a to što nije bila odmah na jezeru opravdavalo se time da je visina vode prije 2000 godina bila drugačija. No, to baš nema smisla jer onda bi bila upitna neka druga mjesta na Galilejskom jezeru koja su uz vodu. Nakon što je otkriven El-Araj postaje smislenije da je baš to mjesto Isusova Bethsaida. Udaljenost između stare i nove Bethsaide je nekoliko kilometara. Petar, Andrija i Filip bili su ribari i sigurno su živjeli odmah na obali, a ne da su svaki dan nekoliko kilometara pješačili da bi došli do svoje barke i isto toliko da se vrate doma.
Danas su to interesantna arheološka i hodočasnička mjesta. Pronađene su ruševine vinarske kuće, ribarske kuće sa svime što su stanovnici koristili u svakodnevnom životu, čak i ostaci bizantske crkve.

29.dan
Tabgha je hodočasničko mjesto, poznato po Isusovom čudesnom umnožavanju kruha i riba. Isusa je svjetina pratila već nekoliko dana i bili su umorni i gladni, ali učenici nisu imali dovoljno hrane za sve, osim nekoliko komadića kruha i ribe. Međutim, Isus je hranu umnožio i bilo je dovoljno da nahrani 5000 ljudi.
Sviđa mi se poruka trenutka umnožavanja hrane. Bog je zadovoljio njihovu potrebnu upravo onda kada je ona trebala biti zadovoljena. Nije radio čudesa ni prije, ni poslije, jednostavno je zadovoljio potrebu u trenutku kada se je javila kriza.

Tabgha je varijacija grčkog imena Heptapegon, što u prijevodu znači Sedam izvora.
Grad Tabgha smješteno je u dolini i bilo je poznato po sedam toplih izvora koji se slijevaju u Galilejsko jezero. Zbog toplije vode u tom dijelu jezera, omogućeno je stvaranje više algi koje su privlačile ribe. Stoga je Tabgha bilo popularno ribarsko mjesto. U bilo koje god doba godine bila je zelena i svježa, sa mnogo stabala i palmi.

U sjećanje na Isusovo čudo množenja kruha i riba, rani kršćani su ovdje sagradili crkvu. Zove se Crkva umnoženja kruha i riba (Church of multiplications). Središnji dio crkve čini kamen iznad kojeg je Isus lomio kruh. Upravo iznad tog kamena je sagrađen oltar.
Crkva je nekoliko puta bila uništena i obnavljana. Zadnji put je obnovljena oko 1980 godine. Danas u crkvi možemo vidjeti prekrasan originalni mozaik košarica kruha i ribe, i općenito pod crkve je originalan mozaik. I naravno, oltar – kamen kao originalno mjesto lomljenja kruha.

28.dan
Hippos Sussita (od grčke riječi:konj) bio je grad smješten na brežuljku koji gleda na Galilejsko jezero. Grad je napušten nakon potresa 749. godine.Danas je bogato arheološko nalazište.

U rimsko doba bio je dio Decapolisa – zajednički naziv za grupu od deset gradova. Područje Decapolisa je smještena u području današnjeg Jordana.U okviru rimskog carstva gradovi su imali zajedničku kulturu, položaj, politički status, ali je svaki grad imao i određeni oblik autonomije. U Hipposu su kovali vlastiti novac sa slikom konja.
Grad je bio napredan i uređen kao većina grčkih gradova: hram, glavna gradska tržnica, pa čak i teatar, forum, aquadukt, rezervoare vode.
Grad se kasnije razvijao i u kršćanskom smislu, hram je zamijenila crkva, štoviše, zna se da je u gradu bilo osam crkava.
U Bibliji se grad ne spominje imenom, ali kada je Isus držao Govor na gori koristio je razne usporedbe da bi ljudima objasnio kakvi kršćani trebaju biti: svjetlost svijeta, sol svijeta, pa na kraju i grad koji stoji na gori i ne može se sakriti. Zna se da je mislio na Hippos.

27.dan
Damask je danas glavni grad Sirije. U Isusovo doba je također bio kulturno i trgovačko središte.

U ono vrijeme, Savao je bio učenik talmuda, poznat po tome da je branio svoju vjeru, posebno na način da je progonio kršćane. Bio je čak i prisutan kada su kamenovali svetog Stjepana. Pa je tako, revnosno, krenuo za prvim kršćanima u Damask da ih tamo pohvata i spriječi njihovo djelovanje.
No, putem se je dogodilo nešto…zasjalo je jako svijetlo, Savao je pao na pod. Obratio mu se Isus i pitao ga je zašto ga progoni. Od jačine svijetla Saul je oslijepio. Isus ga je poslao neka ide u Damask i neka traži Ananiju (on je bio kršćanin). Grupica ljudi koja ga je pratila, vidjela je nekakvo svijetlo i čula glas, ali nije razumijela. Istovremeno, u Damasku, Isus se je obratio i Ananiji i uputio ga je na Savla. Kad je Savao došao u Damask, potražio je Ananiju, koji ga je iscijelio, vratio mu vid. Odnosno Duh sveti je djelovao kroz njega.
Kasnije je Savao promijenio ime u Pavao i započeo je svoje kršćansko djelovanje, onako kako mu je naložio Bog. Činjenica je da sve ono što o kršćanstvu znamo je preko svetog Pavla koji je širio svijetom Radosnu vijest.

26.dan
Bazen/kupalište Betezda (Pool of Bethesda) poznato nam je iz priče iz Novog zavjeta u kojoj je Isus iscijelio paralitičara.
U Jeruzalemu imamo dva mjesta, dva bazena u kojima je Isus izvršio čudesna iscjeljenja. Jedan je bazen Siloam, o kojem smo već pisali, a Betzaida je drugi bazen.

Samo ime Betzaida znači Kuća milosti.
Betzaida je kupalište koje se nalazi u muslimanskom dijelu starog grada Jeruzalema, blizu Ovčjih vrata (danas Lavlja vrata). Sastoji od dva duboka bazena i pet trijemova. Kupalište je bilo prirodni izvor termalne vode za koju se vjerovalo da ima iscjeljujuću snagu. U ono doba, smatrali su da anđeo ulazi sa vremena na vrijeme u vodu da bi je uzburkao. Tko bi ušao prvi nakon uzburkane vode, oporavio bi se bez obzira kakva je bila bolest.
Tako je i paralitičar ležao na stepenicama bazena i nije bilo nikoga tko bi mu pomogao da uđe u bazen nakon što je voda bila uzburkana. Kažu da je tako bolovao 38 godina. Isus je došao do njega, pitao ga je da li želi ozdraviti. Nakon njegovog potvrdnog odgovora, Isus mu kaže neka uzme svoj krevet, svoje stvari i neka otiđe jer je sada iscijeljen. Nakon toga, ponovo ga je sreo u Hramu i rekao mu da su mu grijesi oprošteni i da više ne griješi.
U zadnje vrijeme povjesničari i arheolozi sve više istražuju događaje prvog stoljeća, i dolazi se do zaključka da pozadina ove priče nije najbolje objašnjena.

Dakle, postojala su dva bazena. Prvi se sagrađen u 8 st.p.n.e. u vrijeme Prvog Hrama kao rezervoar za kišnicu. U 3 st.p.n.e. u vrijeme Drugog Hrama sagrađen je drugi bazen da pojača kapacitet prvog bazena. Prostor ta dva bazena bio je veliki i duboki, sa trijemovima. Kasnije to postaje Centar iscjeljenja.
U grčko – rimskom panteonu bog Asklepije je bio bog zdravlja, iscjeljenja. Njemu u čast izgrađena su lječilišta diljem Grčkog carstva, pa tako je bilo i ovdje. Arheolozi su pronašli i hram posvećen Asklepiju, a daljnja istraživanja objašnjavaju da su ovi bazeni zapravo bile toplice, lječilišta termalnom vodom. Zato i u Novom zavjetu opisuju kako je oko bazena bilo mnogo bolesnih, nemoćnih koji su čekali iscjeljenje. Ali ne od anđela koji uzburkuje vodu, nego od Asklepija. Pa je tako i onaj paralitičar čekao iscjeljenje.
Taj prostor, Betezda, uopće nije bilo židovsko mjesto, nego pogansko. Tako da, u ovoj priči, u kojoj Isus iscjeljuje paralitičara koji je godinama bolestan, vidimo da nam se je htjelo pokazati kako je snaga Isusa jača od Asklepija.
Kada je Isus ozdravio slijepca u bazenu Siloam, rekao mu je neka uđe u bazen i opere oči. Također je rekao da taj čovjek nema grijeha, nego da je bio slijep samo zato da se božje čudo može manifestirati kroz njega. Za bazen Siloam znamo da je bio ritualni bazen u kojem su se purificirali prije odlaska u Hram.
Ozdravljenom paralitičaru u Betezdi, Isus ne govori da se vrati u bazen (Asklepijev bazen), nego da uzme svoje stvari i otiđe. A prilikom susreta u Hramu, za razliku od slijepca, ovome kaže da više ne griješi. Smatra se da je ovaj imao neke duhovne grijehe. Zato ga i pita da li želi ozdraviti. A to bi značilo da li želi preuzeti odgovornost za svoj život, suočiti se sa svojim životom.
Isus je, naravno, i sa ovim iscjeljenjem bocnuo židovske vođe, jer osim što je ušao na pogansko mjesto, iscjeljenje radio u subotu, sveti dan kada se ništa ne radi.

25.dan
U Isusovo vrijeme, naziv cenakul je u kućama označavao prostoriju na prvom katu, odnosno cijeli prvi kat. Danas, u kršćanskoj tradiciji označava Gornju sobu, prostor u kojoj je Isus održao Posljednju večeru. Nastaje od lat.riječi cena – objed, večera.

Cenakul/Gornja soba/mjesto posljednje večere nalazi se u Jeruzalemu, na brežuljku Sion. To je mjesto kršćanima vrlo bitno, jer osim posljednje večere, to je mjesto gdje su se okupljali apostoli nakon Isusove smrti. Ovdje im se Isus prvi puta ukazao, ovdje je nevjerni Toma mogao dotaknuti njegove rane, ovdje su dotrčala ona dva učenika iz Emausa da obavijeste apostole da im se ukazao Isus…i na kraju, upravo ovdje se na Pedesetnicu na njih spustio Sveti duh.
Od tada slavimo Duhove i taj dan smatramo rođenjem Crkve.
Isus je ovdje sa svojim apostolima slavio Pashu, svečanu večeru koju su židovi slavili u čast sjećanja na njihov izlazak iz egipatskog ropstva.
Zanimljivo kako mjesto i simbolički prikazuje povezanost prvih kršćana sa židovima. Ispod Gornje sobe, nalazi se sinagoga sa Davidovim grobom.
U Gornjoj sobi okupljali su se kršćani židovskog porijekla, dok je Bazilika svetog groba bilo središte kršćana grčkog jezika.
Oko stotinu godina kasnije ovo mjesto su preuzeli Grci i oko Dvorane posljednje večere izgradili su veliku baziliku. Od nje nije mnogo ostalo, jer su je 614 g.uništili Perzijanci. Neka mjesta se u Jeruzalemu nisu mogla sačuvati onakva kakva su bila prije 2000 godina, jer je povijest svetih mjesta protkana neprestanim osvajanjem i ratovanjem, tako da nisu sačuvane neke originalne građevine kakve su bile u Isusovo vrijeme.

Brežuljak Sion danas se nalazi izvan zidina Starog grada. Sion je mijenjao svoju lokaciju, imamo tri Siona, i u konačnici, naziv Sion prestao je predstavljati fizičko mjesto, nego je postao sinonim za Jeruzalem, Božji grad, pa i sam Izrael.
Prvi Sion nalazio se u Davidovom gradu (Jebusite city – City of David), utvrda koju je osvojio kralj David. Nakon toga, Sion je bio ime brežuljka na kojem se nalazio Hram, gdje je čuvan Kovčeg saveza. A nakon razorenja Hrama 70 g., rana kršćanska zajednica dala je ime Sion brežuljku gdje se nalazila Gornja soba jer je povezana sa rađanjem crkve.

24.dan
Cedronska dolina (Kidron valley) i Gehana (Hinnom valley) prirodne su granice koje okružuju Jeruzalem.
Cedronska dolina dijeli Hramsku goru od Maslinske gore.

Nekad je potok Gihon tekao kroz dolinu, ali je Ezekijevim tunelom preusmjeren u Jeruzalem. Tako je opskrbljivao grad vodom i punio bazen Siloam.
Cedronska dolina i Maslinska gora su poznate po tome što je to zapravo groblje. Postoji kršćansko, muslimansko i židovsko groblje. Najstarije je židovsko groblje. Postoje grobnice stare nekoliko tisućljeća. Najpoznatija je Absalonova i Zaharijina grobnica. Zanimljivost je to što su se u prekrasne grobnice i špilje zakopavali bogati židovi. I danas je tako. Samo najbogatiji ljudi iz Jeruzalema, Izraela, pa čak i svijeta mogu biti ovdje pokopani.

Grobnice židova (ulazi u grobnice) gledaju prema Hramskoj gori, dok grobnice kršćana gledaju prema nebu (tamo gdje je za njih raj).
Za razliku od kršćana koji na svoje grobnice pale svijeće i stavljaju cvijeće, židovi u znak spomena stavljaju jedan lijepi kamen.
Stavljanje kamena na grobnicu, osobito me se je dojmilo na kraju filma Schindlerova lista. Nema veze sa ovom temom, ali Oscar Schindler je rođen u Europi, ali pokopan u Jeruzalemu i njegov grob je i danas pun predivnog kamenja kojeg u znak zahvalnosti ostavljaju potomci spašenih židova.

23.dan
Maslinska gora je vrlo važno mjesto za svjetsku kulturu. To je spomenik povijesti i arhitekture, to je sveto mjesto za zanimljivim znamenitostima koje su važne za predstavnike različitih religija.

Maslinska gora se često spominje u Bibliji kao mjesto različitih događaja. U podnožju gore je Getsemanski vrt u kojem je Isus uhićen prije razapinjanja. Na cesti koja vodi pred obronaka Maslinske gore, tjedan dana ranije je ušao u grad na magarici. Sa ovog mjesta Isus uzlazi na nebo četrdeset dana nakon uskrsnuća.

Mjesto sa kojeg je uzašao na Nebo je najviše mjesto na Maslinskoj gori. Danas se na tom mjestu nalazi Crkva uznesenja.

Crkva je vrlo jednostavna, oktagonalna, a krasi je prekrasan snježnobijeli zvonik. Nasred crkve nalazi se ograđena stijena, kamen u kojem su otisci Isusovih stopala – mjesto gdje je upravo stajao prije nego je uzašao.

22.dan

Dva učenika su se vraćala iz Jeruzalema u selo Emaus i putem raspravljala o tome što se je dogodilo u Jeruzalemu. Negdje putem, pridružio im se uskrsli Isus i pitao ih o čemu raspravljaju, no oni ga nisu prepoznali. Još su se i čudili zar je moguće da je on jedini čovjek u Jeruzalemu koji ne zna što se je dogodilo. Potaknuo ih je da mu ispričaju i tako su nastavili satima razgovarati. Kroz razgovor, tumačio im je Sveto pismo i ono što su proroci naveli da će se dogoditi. Kad su stigli do sela, htio je nastaviti dalje, no oni su pozvali, pošto je već bila noć, da dođe kod njih na večeru.
Isus je ostao sa njima, a prepoznali su ga tek onda kada je sa njima, za stolom, blagoslovio i razlomio kruh. A tada je nestao.
Učenici su se brzo vratili u Jeruzalem da apostolima prenesu da se njima ukazao Isus.

Danas se biblijski Emaus ne može sa sigurnošću locirati. Zna se da je bio udaljen oko 11 – 12 km od Jeruzalema. Postoji i mjesto, koje je tek kasnije nastalo, po imenu Emaus Nicopolis (Emaus – grad pobjede), ali je nekih tridesetak km udaljen od Jeruzalema. Tamo nalazimo na ostatke bizantinske crkve i to je također vrlo posjećeno hodočasničko mjesto.
Vrlo je poznata i hodočasnička ruta od Jeruzalema do Emausa koje svake godine na određeni dan hodočaste hodočasnici iz cijeloga svijeta.

Meni je ova priča vrlo draga iz jednostavnog razloga jer sam se mnogo puta, na mojim samotnim, ali ispunjenim šetnjama, osjećala da sam sa „nekim“. To su oni trenuci kada šetajući po prirodi, kroz šumu, uživam u mirisima i zvukovima, opušteno, a u svijest mi stižu razni odgovori, rješenja, mir.
Mislim da se iz istog razloga, mnogi ljudi koji odlaze na hodočašća, ali mislim na ona hodočašća gdje hodaju duži period (hodom časte Boga), a ne samo razgledavaju znamenitosti, vraćaju promijenjeni.