četvrtak, 29.07.2021.
Update
|
Danas je četvrtak, 29.7.
Prošli tjedan bile su D, P i J, Svaka je otišla na svoju stranu, P. se vraća u pon, A. dolazi večeras na vikend, Radi od ponedjeljka. Neo je otišao jučer u Ameriku, Mrtvo hladan me skoro zaj. nejavivši da odlazi....... dokument je kod nekog dede. Damir je čudan, hladan i distanciran. Ili ja fantaziram. Stigli su mali Be...., I onaj dečec, U i M su u apartmanu kod V Ne usudim se ništa komentirati da ne zacopram. Čak.ni zvati Karolinu, Toliki sam praznovjernik. Ako bude sređeno ulje u autu, vozimo je na bus u subotu ranije ujutro, Ako ne, ide iza podneva. N. je pravi antivakserski pajdaš, Cijenim njezihu šmizlastost jer je to zapravo Intuicija na stotu, A ne šmizlastost uopće. Jučer je bio fajt, mama i ja. Površinska tema - pišanje, Srž problema - diskrepancije u osobnostima i uobičajene teme. Također, ovo je tjedan pmsa, Počela sam opet sa željeznim sirupom, Bojim se tableta i toga da mi je zlo. Blage vrtoglavice/čudnovato stanje Reprizira se opet, Blago, ali primjećujem. Željezo i štovanje elemenata Fokus na svemu I odfokusiravanje od svega su u tijeku. Najviše vidiš koliko si fucked up Kad te usputne primjedbe pogode žešće Danas me Jozo skoro rasplakao, Tam nad onim grožđem i šljivama. Nije htio, Pa ni niš posebno zapravo nije rekao, Ali sam zamalo skoro zaplakala. Drago mi je da sam se uspjela savladati. Ne znam jel zapravo primjetio kaj se sve dogodilo, tam nad šljivama, u pet sekundi. |
subota, 24.07.2021.
Sni2
|
I noćas je bilo snova.
Jedan opasan, a drugi opasniji. U prvom je netko iskopao rovove duboke i dugačke stotinama metara, pa su to bili ogromni podzemni blokovi zemlje, kao ogromne podzemne zgrade, a jer je oko svake od njih bilo prostora, njihale su se i klimale, i prijetile bi urušavanjem, uglavnom strašno i neugodno. Ako si išao preko njih, mogao si pasti stotinama metara duboko u zemlju, između blokova, i ne bi ti bilo spasa i povratka. Drugi san, pomalo erotiš što bi rekli drugovi nemci, Dakle, bila je ta zgrada, i doznala sam da je moja, i da je moram urediti, završiti i onda koristiti kao poslovni projekt. Zgrada reda veličine nekog šoping centra, mind you, ne neka kuća....uvijek nešto faking megalomanski. I, dakle, to je bilo lijepo i zanimljivo projektirano, neki veliki prostor dolje koji smo frendica i ja odmah počele planirati za dječje rođendane, ali to nikako nije bilo sve, bilo je tu puno puno prostora, krovište, sve još u betonu, i zahtijevalo je razmišljanje i nekog tehnički navudrenog, neko ludo stubište je trebalo nešto, i tu sad dolazi erotiš dio, pojavio se moj ajmo reć poslovni kolega, koji me na javi hoće odvest na kolače, i ja istog trena poželim da je on moj muškarac. Ono. :))) Srećom, ili ne :))), njemu ne da ne treba dva put reći, čak niti jedan put :)), on nekako zagrize u moju usnicu i nosi me tako lakopero navrh tih štengi, bez brige, nije bio bolan taj ugriz, nego ugodan, i tako se još nešto ljubimo, i vidim da je gore već dio pločnika (vrh zgrade je neka cesta i trg i čudesa) cijeli u genijalnim.šarenim pločicama, samo.zahtijeva čišćenje i održavanje. Uglavnom , nekako ispada da sam bogata, to me ne zanima baš skoro nimalo, ja se cijela hoću uvući ispod njegove majiice, on se smije i pun ljubavi me direktno gleda i govori mi o nekom muškarcu koji je pravi za mene. Ne on, nego neki drugi. Ne da on ne bi htio, ali zna da nije on taj. A moj bože koja frustracija kad je svatko pametniji od tebe :))))))) Eto.to.bijahu moji snovi. Nije baš ništa žestoko. Tu je VRUĆE. Ni kavu nemam.baš volje piti. Jedva čekam to nešto Samo ne znam.što to točno je. :D Mislim.da kuću moram 'nakinđuriti', obojati i svaki kutak napraviti na svoj način. (Zagrebačku) |
petak, 23.07.2021.
Sni
|
Sanak1:
Sanjala sam penjanje zgradom, navrh smo trebale stići, tamo je bilo nešto važno, ali smo usput naišle na neki prostor, prostirke za leći, neke kao kocke za djecu sa naslikanim joga pozama...i oduševimo se - pa to je neki joga studio. I pronašle učitelja, ma neki tek priučen dečko, ali entuzijazam mladosti se računa, imenom Davor, i moja kćer odluči da će to. No lift nas je nosio gore. Iza zatvorenih vrata bio je neki skup, neki sastanak. Sanak2: Na svečanoj fotelji sjedim, ili netko sjedi, a oko fotelje obilazi jaguar. I znam i čuju se riječi, ili misao 'isus Krist razmatra tvoju ljubav' (u smislu kritičkog promatranja mojih kapaciteta voljenja). |
srijeda, 21.07.2021.
Ju-go-sla-vija
|
nije velika zemlja,
za dan je prelete leptiri.... O.Š. pjesmica iz osamdesetih Zmotana sa. Smotana. Imam poriv pisati I dekoncentraciju tri put veću od poriva Jučer se primirilo sve. Vjetar je stao, Okupala sam se (Samo umočila , Ledeno je, Ipak je bura bila vijorila pun četiri dana....) Noć je bila zvjezdana i blaga. Tiha. Ovaj puta ostajemo zaista dugo, Duže nego brojnih zadnjih godina, Al priznajem da samo snatrim da bih najradije - natrag. Doma. Sad je gužva, al to će se mijenjati. No moj bijeg natrag ne bi bio vezan uz ljude, Nego uz taj neki osjećaj rastrojenosti. Razumijem da (samo)ustrojavanje nema veze s mjestom i vanjskim okolnostima. Nastojim, nastojim, nastojim, Razgovaram s Bogom, Puštam, Nastojim I ne događa se ništa Potpuno sam pogubljena i bezsmjerna. Možda je to privid, ta bezsmjernost, Možda se u pozadini i nesvhesno puno toga vrti, Ne znam, Pa ne dajem otpor. Samo tako bivam - Tortilje, paprike, Pelinkovac Badel vs Maraßka, japanke, sunce i druge zvijezde Veliko slovo u svakom novom redu I sreća u nesreći. Sreća. Hvala. Ne znam. Hvala. :) EDIT: 'Selinska, najveća Mila Gera najveća sam ja-ha-ha!' Okupala sam se, tj, osim umakanja bilo je i zaplivavanja. (Malo, ne treba pretjerivati) Još sutra da umočim i kosu, to bude maksimum doživljaja. |
ponedjeljak, 19.07.2021.
'Kada pada kiša
|
to Allah spušta svoje blagodati.'
Ehlimana R. :) Ovo nije ljetovanje, to je vjetrovanje. Puše, puše i puše, Bučno je i ludo!!! Buka, buka, buka, Lupanje šaloporki, Savijanje drveća Lamatanje grana Buka, huk, Kiša, kiša, kiša, Sitna, krupna, Grmljavina - stalno. Za utjehu, skuhat ću 2 l čokoladnog pudinga. |
Lijepa si lijepa
|
Djevo Marijo!
ČRNO ZLO svi mački me grebu ma svi breki grizu voli trupaju i mravi čiplju svi vognji me peču sva voda me guši prsti pipaju jaziki ližu sve oči me gledaju sve uši slušaju svi noži me rižu sve škare me strižu sve kose me kose svi srpi me žanju svi žrvnji me melju sva klišta me stišću svi bati me kuju svi konopi me vežu i sve peze me pežu ninega ni po Boga ki bi mi pomoga ko bi moga najti svoju i moju krivicu i pravicu Sad sam ovdje. U žiži, izložena ljudima, Ne izolirana kao inače, Narod je uzbuđen, uznemiren, pogubljen, hvata se zubima za zrak, ponavlja si na glas stvari koje mu zvuče logično U nastojanju samozavaravanja da Ovo ipak nije tako loše Ovo ipak ima opravdanja, Opću korist za sve!!!, To što se događa, strašno je. Koliki su slijepi, strašno je. Vlada potpuna omađijanost, potpuna začaranost naroda. Ljudi su hipnotizirani. Uspješno. Skuhani ko žabe, u dugo podgrijavanom loncu. Preustroj je na snazi, uzima zastrašujuć zamah. Ma TKO još može biti tako slijep, da ne uviđa!? Razumijem da ljudi ŽELE ostati slijepi, Kad osjete enormnost mračne pozadine zbivanja. Naše osobno pitanje, snalaženje i jedini spas Je u pronalaženju odgovora na pitanje Zašto sam, zašto tu, zašto u ovom vremenu? Jer, mogli bismo biti drugdje, I u druga vremena. Pa i jesmo, ali smo i ovaj moment odabrali. Dakle, on je DOBAR, koristan za nas. I mi smo dobri i korisni za njega, svakako. .......... Već danima pokušavam napisati nešto, Preskočiti zid. Dijete je bilo na dva otoka, Čeličilo se putujući samo, Promijenila je školicu, Ja sam bila na Mariji Bistrici, Odradila sam sezonu, Zaspala na bus za more A kako sam se samo pjenila na Dijete zbog istog!!!! :)) Svaka od nas je imala svoje validne razloge Koji bi svaki mogli biti svoja priča Tu je vrući vjetar Neprestani vjetar Onaj koji zbunjuje Gromovi Kiše Imam dojam da se neke stvari preslaguju u meni Jer otkad sam stigla puna sam nekih novoprobuđenih starih bolova A da ne spominjem detalja sjećanja umiranja muža, i zadnjih dana njegove bolesti, od kojih sam jedno tri-četiri dana stalno i nekontrolirano pomalo plakala ma gdje bila........ konačno da sam se sad malo primirila.............. ........ Tu sam od petka, Nisam još ni takla more. Kad nebo bude neupitno plavo, A temperatura idealna, tek onda ću. Potpuna solaža. Tako je to. |
utorak, 06.07.2021.
Update zbivanja
|
Mala djeca mala briga
velika djeca velika briga narodna Ovih dana je naročito aktivno. Ima dobrih stvari, ima neriješenih, ima tužnih, ima zabrinjavajućih. Dijete je sa dvanaestoro druge nejačadi provelo osam dana na Otoku. Neki Baka i Deda su glumili pazitelje. Mogu si misliti. bu ha ha Spavalo se od 4 do 12, od 12 do 14 se kupovala voda. U 14 se zatvara dućan a na Otoku nema pitke vode. Navečer se kuhao jedini obrok u danu zvan ručak. I tako dalje. :))) Bog zna što se sve događalo. Najbitnije, živi su, i jučer su njih dvije od mnogih izvodile pothvat zvan odlazak sa Otoka na M. Otok broj Dva. Prvo su zaspale na ranojutarnji trajekt, jer zašto ne, propale im karte za bus od A do B. Kupile mobitelom nove popodnevne karte, praznoglavo oduševljenje, čeka se trajekt oko podne, oko jedan se doznaje da je trajekt u kvaru i ide samo večernji, zakasnit će na bus, i naravno na trajekt numero due. Organizira se hiperskupi prijevoz za tri osobe na Kopno. Ja ispižđena iz zagreba telefonski branim. ona ipak ide, jer i druge dvije idu, mama, platit ću si sama tu trećinu. Bijesna sam ko ris većinu dana i samo razmišljam da je dobro da nije u blizini jer bih ih sve pogutila kako su indolentne i blesave Hiperpreskupi čamac ih usred popodneva vozi na kopno Uviđaju da kasne i na taj bus, uspijevaju vratiti karte i dobiti povrat novca, kupuju karte za malo kasnije iako svakom normalnom biva jasno da ne mogu uhvatiti zadnji trajekt osim ako taj bus ne bude letio zrakom. uspjevaju u zadnji tren ući u bus, voze se, M. tata organizira da ih trajekt čeka jer pozanje vozača, One ipak kasne na trajekt i vozač ih ne čeka, jer bus nije letio zrakom nego vozio kopnom, ali, no worries (dobivam napadaj bijesa broj dva, jer bi ih ja, da se mene pita, ostavila da prenoće na jebenoj klupi u parku i poslala na prvi jutarnji trajekt, a potom ih nalupala po dupetu kad bi mi se pojavile pred očima, da sam M. tata ili mama, svejedno) dakle, no worries, M. tata šalje frendove da sa privatnim čamcem, već je mrak bio pao, odu po njih na kopno, mind you, vožnja barem sat i pol u jednom smjeru, i dovezu ih na Otok broj Dva. One sve sretne kako su snalažljive, ja bijesna u Zagrebu, za M. roditelje zapravo ne znam, mislim da je olakšanje prevladalo činjenica da nisu pale u more sa tih čamcova i brodica na kojima se ne znaju ponašati i nije ih pojeo morski pas niti pogazilo išta na autobusnom kolodvoru....... To je bilo jučer. Danas sam imala bitan razgovor sa našom divnom dosadašnjom razrednicom. Dijete se , po vlastitoj želji, prebacuje u drugu gimnaziju, sve je u povojima, i vidjet ćemo što će biti. Kada bih mogla, ta razrednica bi mi bila supruga, toliko je divna , topla, pažljiva, pametna, razumna i puna razumijevanja, ne znam smijem li njezino ima napisati, pa da guglanjem vidite koliko je još k svemu i divna i sposobna,,,,,,, Danas je još bilo ovo, doznala sam da nam se jutros susjeda pokušala ubiti. Toliko mi je tužno došlo. koji je to rub kojim ljudi hodaju, a da mi izvana ne možemo vidjeti, pretužno... Ostala je udovica vrlo nedavno, siromaštvo i sve ju pritislo..... K tome, kod buraza susjeda se uspjela ubiti prošli tjedan. Mlada žena...dan prije je sa pesom stajala na njihovom dvorištu i razgovarala sa mojom šogoricom i klincima.... :((( I onda, kako se sve dozna i ne možeš djecu od ničeg očuvati, sama mala nećakinja je doznala prije mame, i obavijestila je o svim mračnim detaljima.... jao. :(((((( A i doznala sam da se jedan gimnazijalac u susjednom kvartu, dečko star ko moja kćer, ubio, jer ga starci nisu puštali van radi korone, nego jako strogo držali u kući...... Mislim........nema imena za tu žalost i tu tragediju..... Koliko je ovo izvitopereno pomaknuto dramatično vrijeme, sasvim ispalo iz kalupa svega poznatog, svega što bi nam moglo biti utočište, slamka spasa...... Nadalje, zabrinjavajućim vijestima tu nije kraj, jutros se stari pogubio i preko pola sata je trajala epizoda u kojoj on mami objašnjava da je jako zabrinut jer mu je stigao kamion sa materijalom, ali da u laboratoriju nema mjesta i morat će to iskrcati u skladište, samo kako kad nitko nije došao da im pomogne, i mami je trebalo dobih pola sata da ga uvjeri da su oni na moru, da su stari i da on više ne radi, da nema laboratorij, nije stigao materijal, ne mora ništa iskrcavati itd.. ukratko, dolaze mu faze kada se boji biti sam, jer ga komunikacija, bilo kakva i sa bilo kim drži u ovom vremenu, dok mu, kad je sam, um luta i gubi dodir sa sadašnjošću. I sam je prestravljeno konstatirao, kad se kasnije sasvim prizvao k svijesti, da mu nešto s mozgom ne štima.... :(((( Naravno da prognoze neurologice ne kažu ništa dobro, može(mo) se samo nadati što nižem stupnju ove zaboravljivosti, ovog gubljenja... Za sada nije agresivan, što je inače jedan od glavnih simptoma u demencije..... A MOJ BOŽE. A ja? ja se bavim poslom dva dok čekam posao jedan I presretna sam jer se osjećam izvrsno, hvala na pitanju. Muči me jedan zub, popravljeni, naravno da me muči zub, smeta me i nije još u redu iako se popravak odvio prije dva mjeseca, ili više, kaj ja znam, Zubarica kaže da to može dugo, dugo biti osjetljivo...i td... A ako će me boliti da će ga izvaditi, jer je to osmica, i čak to što se popravljao je neuobičajeno, osmice obično odmah idu van, na sve probleme.... i NARAVNO da sam danas sanjala da sam (jedan drugi) zub izvadila sama sebi, bio je lijep i sav zamotan u plavu plastiku. Aaaaa!!!! Koje kretenarije!!!! Idem jesti lubenicu. |
četvrtak, 01.07.2021.
od drveća se ne vidi šuma
|
Ili kako u obilju informacija
i intelektualnih koncepata ne izgubiti glas srca i i zaboraviti da svi zapravo pričaju o istome. Vidi, npr. post na UNu. Koliko ljudi, toliko naziva za Onostrano Koliko društava, civilizacija, podneblja, vremena, škola i smjerova....svi pričaju o Istom, samo drugim nazivima. Koliko smjerova religija, duhovnih škola, energetskih medicina.........svi pričaju o Istom. Iza riječi nalazi se naše slaganje. Riječi i naslove, objašnjenja pojmova, sustave, valja gledati našire što možemo, izvan uskog kruga njihovih tvoraca, uvijek razumijevati u najširim smislovima, i tumačiti ih kroz ključeve društava/vremena/podneblja u kojima su nastali te kroz osobne ključeve osoba koje ih tumače/primjenjuju i uvijek čuvati ideju i osjećaj u srcu NIKAD NE ZABORAVITI da je Ono Iza Isto za sve. :)) Jučer sam bila na masaži, treći odlazak po redu, ne idem više prije ljeta, Bowen i Emmett terapija, googlala sam, ali ih teško mogu uhvatiti za glavu i rep, no nebitno jer tijelo je tijelo, i u kakve god ga sustave utrpaš u svom umu, na kakve god podjele ga reduciraš, kako god to nazvao sve skupa uvijek je to rad na tom istom ljudskom tijelu a čak i ako ne razumiješ energetsku pozadinu tijela, ipak radiš na njoj:))) Neznanje te ne stavlja u neku drugu kategoriju...... I tako sam malo izbrifiravala maserku, jer se gospođa trenutno školuje i za kinesku medicinu (ovo sam se nespretno izrazila, ali razumjelo se ipak) pa smo malo o Sv.Hildegardi i njezinim sustavima u tijelu, pa malo Louise Hay, pa Donnu Eden, pa tui-na ...svašta smo spominjali... uglavnom, skrušeno priznajem da sam je pokušala navesti na ideju da zapravo nije bitno kojim metodama radiš, jer su sve različite varijante opisivanja istoga, rada na istom... Nespretno je baratati pojmovima poput energije, ali opet, samo ako se hvatamo raznih naziva iz raznih sustava, ako ja u masaži osjećam navale energije, i brojne senzacije, onda nije bitno kako se one zovu, bitno je da su tu i da je dotični postupak očito donio dobrobit. Naravno, imati metode je dobro, u smislu da su postupci razloženi na korake i podkorake, pa se imaš po čemu orijentirati, nešto možeš ponoviti ako je korisno, nešto možeš izostaviti ako je štetno, no ipak, u globalu, valja se riješiti te kompetitivne note, tipične za ego, i ZNATI da sve škole ipak govore o jednom. Različitosti u metodama ne govore zapravo o tome da je sustav na koji djeluju različit, nego samo da je okruženje u kojem je metoda nastala odgovorno za specifičnosti te pojedine metode, to je sve. Neka metoda/religija/škola je vjerna slika vrijednosti toga društva ali Ono Iza, duhovna strana svakog fenomena na ovom svijetu, je uvijek ista za svakog čovjeka, i to bi valjalo vazda imati na umu. Gledati iza riječi, razumjeti izvan okvira pojedine situacije, uvijek , koliko god znamo i možemo bolje, u okviru svevremenskog čovječanstva. Prekrasna pjesma, nisam mogla odoljeti: Znao bih, @meroveus vidim po komentaru da mi je pjesma na prvu bila tužna, svakako možemo to i tako gledati, to (da smo vezani za ovaj svijet) je naš usud, ali isto tako, i druga strana (da svatko od nas dobro poznaje Pozadinu svega) je naš usud............ :) |
