nedjelja, 19.08.2018.
|
melody: Heitor Villa-Lobos text: Ruth Valadares Correa Tarde uma nuvem rósea lenta e transparente. Sobre o espaço, sonhadora e bela! Surge no infinito a lua docemente, Enfeitando a tarde, qual meiga donzela Que se apresta e a linda sonhadoramente, Em anseios d'alma para ficar bela Grita ao céu e a terra toda a Natureza! Cala a passarada aos seus tristes queixumes E reflete o mar toda a Sua riqueza... Suave a luz da lua desperta agora A cruel saudade que ri e chora! Tarde uma nuvem rósea lenta e transparente Sobre o espaço, sonhadora e bela! Evening, a rosy, translucent cloud, slowly crosses the dreamy, beautiful space! The Moon gently rises into infinity, adorning the evening, like a sweet maiden dreamily getting ready, making herself beautiful, desiring her soul to be beautiful. She calls to the heavens, the Earth, to all of Nature. She silences the birds’ melancholy laments, and the Sea reflects all her treasures… Softly, the shining Moon just awakes, a cruel yearning which laughs and weeps! Evening, a rosy, translucent cloud, slowly crosses the dreamy, beautiful space! |
ponedjeljak, 06.08.2018.
1978 godina i okolo
|
Jučer je dijete izvuklo kod bake stare albume...........
trebala sam nešto raditi, ali me je to naravno sasvim odvuklo :)) vječita je to fascinacija, prolaz vremena, starenje, djeca koja postaju starci, nepoznate face sa velikim brcima, tvoji navodni preci, tko je gdje spavao, u kojoj sobi, na kojem krevetu, kakav je bio, jel bio strašljiv, tko je bio zločest i družio se sa opasnima, tko je bio poslušan, tko je što volio, što se je nosilo, što se je uopće posjedovalo............i tako unedogled. Izgleda da dijete želi za rođendan gramofon. :)) I moje ploče s tavana. :)) Najdesnija, u trenutku kada prevladava ličnost Milo Dijete, sa natruhom nečeg zastrašujućeg :-P.  Kod Matije Gupca; mama, sestra i ja (najmanja)  Sestra i ja Krunica oko vrata, naravno :))  Ova slika je ipak nešto kasnijeg datuma, ovdje je jer se Dijete sa polupodsmješljivoljubopitljivim tonom zagledalo u dječje aktivnosti na slici... 'jooooj, vi ste to tak zastvarno preskakivali? Gle!!!! iza je dijete NA DRVU!!! :))) ' naa slici je moja sestra, sjedi prekriženih ruku, sa frendicama.  Slijede tri slike sa ročkasa mog petog (ak nije šesti) gdje se ja plačem li plačem Mora da sam krv pila starcima, znam sad koliko im ide na živce baviti se nekim drugim doli sobom i ljubljenim temama   Prava slika nas; uvredljiva, druželjubiv, dečki u razredu su je se bojali  Neutješna, buraz sveudilj vedar, sestra s karijesima i frendica.....  Malo normalnije face; mislim Split, čini mi se........ aktere već znate  Ne plačem se (za sad)  Cijeli post je sklopljen upravo radi slijedeće slike. Tako sam se jako, jako smijala, da je to bila jedna milina; Ja, abnormalne gaće, poza i kolut za plivanje plus nafurenje i zamračenje, goli buraz , koji, ako promotrite, isto kmeči, sestra koja je uvijek toliko pocrnjivala ko crni crnac da ju je jednom netko bez šale upitao otkud je došla :)))))) Sliku sam ipak posvijetlila, da se bolje može razmotriti.  Zaozbiljno,  Mislim da je to dosta, ima slika pregršt, ali dojam ste stekli. :)) Dvojim dal da postavim svog pra-pra-djeda, prvi puta sam ga vidjela jučer :)) ajd neka mu bude..... :)) Bonus slika, mora biti s početka 1900ih, ako je moja baka rođena oko 1920e, a ovo je njezin djed...uf!  Ukoliko netko dobije poriv za komentiranjem fotki :)) može to učiniti na drugom blogu, UNu; ne želim da ovo ide na listu na naslovnici, a niti (eventualno) u foto-blog....... :)) BONUS: Dobila sam fotku na tulumu...... Ta slika uvojek izaziva smijeh. :) Sestra i ja s dva dječaka, Ona ko iz nekog plemena, ja držim knjigu uz stol i čitam........ Kakve samo uspijem face napraviti, počinjem se pitati gdje su neke moje normalnije fotke.  |
