srijeda, 30.06.2021.
|
samo da izmjenim post
i pokrenem strujanje................. vruće je ptice piju svu lopočevu vodu posuda je svaki dan popijena do pola svaki dan moram to dopunjavati zanimljivo da ne kuže dodatni škaf s vodom u kojem ništa ne raste tu vodu ne diraju tu koja je za njih a ovu lopočastu, ta im je najdraža Ostalo mi je do odlaska, osim posla plijevit kosit farbat i opuštat se svi su mi rekli (doktori) da se moram opuštati, da pjevam i ne znam još koje aktivnosti neki su mi rekli i da plivam mrzim plivati :)))) to je rad u vodi a gore od plivanja je samo ulaženje u vodu kad si sav vruć i moraš se ohladiti i smočiti i to skidanje na plaži srećom smo u takvoj selendri da se komotno mogu svuć u obične gaće i grudnjak gerijatrija ne vidi tako dobro Nitko se od nas čopora baba (što mladih što srednjih što starijih) u familiji više ni ne trudi depilirati, brijati, pristojno se odijevati cure nose vešte od pokojne tete Olge, jer te vešte vise u ormaru još od onomad, to su one haljine koje se kopčaju sprijeda kakve koriste babe i može ih se kupiti na Dolcu bar mislim e pa kad se cure oblače u prastare vešte onda se količina ne-da-mi -se-i baš -me -briga valjda može predočiti da nema staraca koji inzistiraju na kuhanoj hrani mislim da bi se dva mjeseca jeo kruh i jogurt koga briga. :)) Razmišljam ovih dana o miješanju energije. (kad je dvoje ljudi skupa, u odnosu kad je pojedinac sam). Poklanjanju ili trošenju sebe u odnosu na društvo u odnosu na partnere I o osobnom pečatu življenju, osobnom načinu življenja koje nitko tko je u vezi (ma koje vrste) ne može ni početi sanjati (Ruku na srce...) (Ili može?) ................... I koliko god mi nedostajali poljupci društvo da mi netko (nikako ne bilo tko) nešto pruži da ne moram sama dohvaćati i netko tko mi drži obranu, stranu, čuva leđa ma šta izvodila toliko mi je kristalno jasno da je cijena za ta blaga velika. E sad, može li se obje potrebe u čovjeku zadovoljiti? (istovremeno živjeti sebe i živjeti u paru) Ne znam, bojim se da ne. Ili se ne bojim, vjerujem da ne. Na koncu, koju god varijantu odabrao (ili ona odabrala tebe, što je tema za sebe) uvijek će ti nedostajati ona druga opcija, benefiti koje druga varijanta nosi. Nikad na zelenu granu. :))) Možda je rješenje u tome da ovakva razmišljanja treba odbaciti kao jalova i prepustiti se maksimalno opciji koja je na snazi, strogo i diciplinirano iznova odbacivati razmišljanja o zelenijoj travi susjednog dvorišta i ići van oplijeviti cvijetnjak. (to ja sad doslovno) |
ponedjeljak, 28.06.2021.
danas
|
bismo slavili njegov 56 rođendan
i našu 17u godišnjicu braka. No uzalud. Bili smo u braku 14 godina a dijete je 13 godina imalo tatu. Danas, nakon svega, ona o tome ne može prevaliti NIŠTA preko usana. Ona na spomen ičega vezanog uz Njega šuti; Iz faze da se to spominjalo, on spominjao, došla je nijema faza. Danas je ona , u čoporu od 13 djece, na moru. Na sunčano-slanoj terapiji. Kad bi taj gnoj mogao izaći iz nje, onda bismo se mogli nadati i sunčano-slanom iscjeljenju, ovako, za sada, to se kuha ispod površine. ----------------------------------------------------------------------------------------- Ypsilonka, sretan ti rođendan. |
nedjelja, 27.06.2021.
*
|
Eto.
Ostala sam sama. Na tri tjedna, ali mi to ipak daje sliku Kako će to jednog dana biti Kada ptić ode iz gnijezda. U iduća dva dana još tri doktora, A onda, Ma šta oni rekli, Svaka akcija ako će je trebat bit Odlaže se za jesen. Nisam bila ovako temeljito ispregledana Valjda nikad I ispikana Imam sto uzoraka krvi Prije, poslije, za vrijeme i još ponekad Nek se nađe A ono što mi treba Izgleda da će ispasti, je Šaman. Haha. Šaka pilula za Lilulu. Trenutno sam u fazi postizanja Savršenog zdravlja, A zna se da to podrazumijeva Spaljivanje svih unutarnjih uzoraka svih svojih boljki Kao jedan ubrzani tečaj, u kojem se kratko i intenzivno Dotičeš svih svojih osobnih najbolnijih točki Pa imaš ove pa one simptome, I lagano ispižđuješ na živce Pitajući se što ti uopće zdravlje treba Ako to znači biti osjetljiv ko mimoza No JEDNOM, jednom će i taj proces dokončati. Uspješno gubim ljude. U jednu ruku sam strahovito razočarana. U dugu ruku, ne znam....... Isto sam strahovito razočarana. Srećom nemam treću ruku, Pa da utrostručim razočaranje. Ja sam mislila da su jedni nešto. Nešto posebno. Toliko lijepo sam mislila o njima. Toliko lijepo, kako valjda ni oni sami o sebi nikad nisu mislili. A zašto? Ne znam, Valjda mi je bila potrebna ta misao, Da postoje TAKVI ljudi. Doslovno, ideja iz jučerašnjeg posta o vjeri i znanju, Trebala mi je spoznaja da ima takvih divnih ljudi. Usred ove smrtne situacije, Treba ti pomisao da postoje tamo neki Koji imaju kapacitet razumijevanja. Koji imaju , ponekad makar, pozitivnu misao, atom ljubavi za tebe. Opravdanje za tebe, kada ga ostali svijet ne može uvidjeti. Ispade baš nezgodno, Svatko pojedinačno se baš kao potrudio, Na svoj osobni način, Pokazati mi da je moja vjera totalna i potpuna tlapnja, Moj osobni konstrukt, Produkt mog uma i mog pogleda na svijet, Moja osobna samoizmišljena slamčica spasa Za koju se zapravo ne mogu primiti. Ma što primiti, Ni na časak pridržati. |
petak, 18.06.2021.
zadnji dan školice
|
Od Cijelog Svijeta nam preostaje (imamo na raspolaganju) (za baratanje, za život) samo ono što si dozvolimo vidjeti.
........................... Ljubav JE dovoljna. ponekad se čini da nije, ali to se samo čini. ............................ Ako već moramo razgovarati trebali bismo dobro pounutriti činjenicu da iskustva (drugih ljudi) stvaraju mišljenja i djelovanja (drugih ljudi). To čini svu razliku, a ne nečija (ili naša) inteligencija. ............................... |
ponedjeljak, 14.06.2021.
magijska razmišljačica
|
Neki puta na kraju dana ma bezveze pričam bilo kad u danu spopadne me čista strava velika nervoza i strah potaknut zlom slutnjom kao da se ima što dogoditi kao da se moja neka djela koja činim mimo Zakona upravo obrušavaju meni na glavu i onda, jer ja nisam kako bi netko pogrešno mislio, samo tratinčice i ruže, besmislene velike fotografije i pjesmice, dijete i školica štrebrsko poimanje obavljanja obaveza i briga da sve izvedem dobro i zadovoljavajuće, ne!!, ja sam i hrpa smotanosti, zaboravljivost do zabrinutosti, lijenost, nevoljkost, nezainteresiranost, nafurenost, uvredljivost, zlopamtilo, slonovska memorija isključivo za pogrešne stvari, i veliki popuštač vlastitim emocijama, dakle uz sve to postajem i magic thinker opsjednuta, čarobno- razmišljačica, vezujući se za besmislice, al bogami i smislene stvari na najgori, najgluplji, najpraznovjerniji mogući način. Nikad nisam sigurna hoću li se osloboditi grijeha prošlosti. Molim Boga da me sredi, i sređuje me, ali ja nikako nisam čisti kanal. Oh, kad bih to mogla biti! No, bi li to što promijenilo? Na kraju, u sasvim nevezanoj misli, koja izgleda postaje moj stil, Ja ne vjerujem u Veo! veo je obmana, nema opne između Gore i Dolje. Ne priznajem da postoji tako nešto što ima moć razdvajanja, odbijam takvu paradigmu od sebe, apage ljudska gluposti! Pa ipak, štite me , i zbog vlastite 'nečistosti', ne daju mi puno naprijed. Oh, kad bih mogla biti čišća! ... |
nedjelja, 13.06.2021.
update
|
Dakle.
Još pet dana prvog razreda!!! PET!! Ponekad se činilo da smo zarobljene u začaranom besmislenom hirovitom zbivanju, koje nas tjera amo tamo kako hoće po vlastitim izmišljenim kriterijima koje ne možeš provjeravati nego se samo prilagođavati a otkad mi se muž razbolio pa bolovao pa umro pa ja ostala sama sa cijelom konstrukcijom života na plećima otada mi je pun kurac prilagođavanja na stvari koje ne želim ne priznajem ne mogu promijeniti koje su na silu koje štete koje guše koje ne daju korak naprijed. A onda još ovaj prvi razred u ovom apokaliptičnom razdoblju stresenom razgoblju popucalom razdoblju prvi razred škole gdje su ponosni što đaku sjede za vratom što ga podlo iznenađuju stvarima koje smisle u hodu pa to opravdavaju činjenicom da je prvi razred srednje najteži, najveća prilagodba, 'hej, pa kaj bi ti htio, prvi razred je najteži, smije te svatko * u zdrav mozak, ne ti si đak prvog razreda!'' Ukratko, da nije bilo DIVNE D I V N E razrednice, bilo bi još teže. Treba biti zahvalan na tim malim velikim stvarima, na tim neočekivanim pojedincima koje mogu sve popraviti, sve učiniti podnošljivim, ljudskim, toplim. Slijedi izvršenje planova. Neću ništa unaprijed pisati, tek kad izvrtimo slijedeće planove a veliki su!! ispisat ću šta se događalo, ne želim ništa zacoprati i želim da sve prođe potpuno glatko. Sretna sam; dijete ide na dva mora, prije nego dođe na more, gdje joj i frendica stiže u nekom periodu, očekujem divno ljeto. Iznenadila me: želi ići posuditi knjige za more!!! AH :))**** moje dijete ipak jabuka ne pada...itd...ipak :))) Mrzim putovati. Toliko sam se naputovala, da mi je muka od pomisli pakiranja, zatvaranja kuće i ostavljanja vrta. Bilo bi lakše kad bi se preselila u tople krajeve i više se nikud ne micala. Digresija totale: kad sam počela biti sa svojim mužem, koji mi onda nije bio muž, iznenadila sam se koliko je bio slobodan u izrazu, jer moje prijašnje veze nisu poznavale tako otvorenu komunikaciju i ruku na srce nisu bile toliko složene, toliko zahtjevne, toliko drugačije..... Uglavnom, navikla sam se da ponekad govorim bez cenzure, pnekad puno psujem ponekad se uvrijedim ako se puno psuje ali bitno je bilo sve izgovarati na glas bitno mi je postalo, i tako ostalo a najviše sve ono čega se najviše bojiš, što ti je najneugodnije, ono zbog čega inače hodaš ko po jajima. izgovoriti, izgovoriti , izgovoriti! Naravno, to zna biti brutalno, jer je neugodno čuti neugodne stvari tihe mise nisu bile rijetkost, ali zapravo, nikad ništa nije izgovarano da bi uvrijedilo, povrijedilo, da bi bilo maliciozno... možda je ponekad zvučalo optužujuće, možda ponekad potaknuto nesigurnošću možda ponekad iz zabrinutosti za osobu ali uvijek da se stvari poprave, uvijek s tom mišlju. Pa koje stvari nisu popravljive? koje bi to bile neoprostive stvari, ima li zaista išta što se ne smije izgovoriti voljenim osobama? Ukratko, naučila sam se , i osjećam kao nasušnu potrebu biti slobodna izgovarati bliskim osobama što mi je na umu, ali, to gotovo uvijek podrazumijeva period 'tihe mise', adaptacije na to što smo čuli, i ako Bog da razgovora da se stvari raščiste....... ************************************************************************ Pjesma: Morao bi biti čarobnjak sa svim znanjima spremnim u rukavu čitač misli i njegovatelj rana onaj koji želi da sve suze budu isplakane koji se ne boji najcrnijeg mraka nego ima lampu u pripremi i koji smije čuti najveće gluposti i najbahatije izjave i znati da one ne znače ništa baš nimalo ništa trebao bi biti onaj koji zna i kojem je sve jasno koji ne sumnja nego samo pruža, pruža i pruža trebao bi biti čarobnjak. Trebao bi biti vidar pun poezije i lijepih slika pun munja i olujnog neba pun kiše i pun vrućine sunca sve u jednom. Trebao bi stvarno biti čarobnjak. |
srijeda, 09.06.2021.
So,
|
(Three, two, one) Sometimes I just can't take it Sometimes I just can't take it and it isn't alright I'm not going to make it And I think my shoe's untied (Oh oh) I'm like a broken record I'm like a broken record and I'm not playing right Drocer nekorb a ekil mi Till you tell me on your heavenly phone To hold tight (Hold tight) Come on (Come on) Come on (Come on) Oh-oh-oh-oh-oh-oh-oh Come on (Come on) Come on (Come on) Yeah, don't let go Hold tight (Hold tight) Hold tight (Hold tight) Oh-oh-oh-oh-oh-oh-oh It's alright, it's alright, she said I got my hands up shaking just to let you know That you've got a higher power Got me singing every second, dancing every hour Oh yeah, you've got a higher power And you're really someone I wanna know (Oh oh) This boy is electric This boy is electric and you're sparkling light The universe connected And I'm buzzing night after night after night (Oh oh) This joy is electric This joy is electric and you're circuiting through I'm so happy that I'm alive Happy I'm alive at the same time as you 'Cause you've got a higher power Got me singing every second, dancing every hour Oh yeah, you've got a higher power And you're really someone I wanna know (I wanna know, oh oh) You've got, yeah, you've got a higher You've got, yeah, you've got a higher You've got, yeah, you've got a higher You've got Oh-oh-oh-oh-oh-oh-oh You've got, oh, you've got a higher You've got, yeah, you've got a higher You've got, oh, you've got a higher My hands up shaking just to let you know now You've got a higher power You've got me singing every second, dancing any hour Oh yeah, you've got a higher power You're once in any lifetime I'm going a million miles an hour When for so long I'd been down on my knees Then your love song saved me over and over For so long I'd been down on my knees Till your love song floats me on, ee-on, oh oh ************************************************************************************** Ovo će sad zvučati zaista glupo jednostavno glupo ja ne mogu probaviti činjenicu da mi je muž umro, ja ne vjerujem da ga nema ovdje. Let that sink in. Imam problem s time. Ne mogu vjerovati. Prije, u prvom vremenu nakon što je umro, bila mi je doslovno potreba odlaziti na grob, umirivalo bi me, razgovarala bih na glas, donosilo je dobrobit stalno sam bila tamo. Sada, kroz zadnje neko vrijeme, u meni je počeo rasti otpor, odbojnost, kako da kažem (a opet će zvučati glupavo) nije mi ništa bolje od odlazaka. Kao da sam očekivala nešto, ili ne znam, ali u jednom trenutku to mi je prestalo biti dosta (ako se to ikada moglo tako zvati) točnije, prestalo mi je pružati neko olakšanje. Sada idem značajno rjeđe. Ne pomaže, pri svemu, što su me prodavači svijeća i cvijeća, i striček u birtiji već zapamtili, pa me srdačno pozdravljaju, pa mi to sve skupa ide na živce, ko da odlazim na neku zabavu, a to nije neka zabava, Ne mogu to opisati, ali trenutno mi je užasno odbojna činjenice da sa svojih istočnih prozora, gledam ravno u susjedno brdo, pod čijim obronkom moj muž spava. Tu, odmah iza susjednog brda, odmah tu ponad Mihaljevca, odmah tu, na dohvat ruke. Malo prije je zazvonio telefon. Nepoznati broj. 'Dobar dan, T. (oslovi me imenom), ovdje Vedran.' ...... o jebote, sve mi u glavi zastane, tko? koji? Dovoljno da mi se noge posijeku. |
subota, 05.06.2021.
Oporavak
|
Razbolila sam se. Pa sam sada bolje. Koštalo me ono ludilo koje je rezultiralo Plavim postom na Unutarnjem Nebu. Malo sam višestruko paduckala u nesvijest, malo imala drhtavice, malo je srce iskakalo na usta, nije uspjelo u naumu, malo me Dijete hrabrilo malo sam hrabrila Dijete malo mi je buraz u dva ujutro tlakec mjerio malo je mislio da je Dijete negdje zapelo vani kad je nazvalo oko jedan i da je u nekoj nevolji malo se Ona uvrijedila na takvu misao pa čak malo i ja ko da ne bi mene nego njega zvala svašta Trebao joj je sigurni oslonac tata netko tko vozi do hitne po potrebi netko tko može preuzeti odgovornost u krizi jer malo je to njenih godina, a to sve nije baš izgledalo lijepo Na koncu, nakon svih temperatura, vrtoglavice i svega, moglo bi se svesti na menopauzični PMS u kombinaciji sa anemijom. Iako su svi prvo vikali 'da nije kovid!!?' jeboga kovid ako od kovida padaš u nesvijest i imaš treskavice i lupanje srca koje hoće van onda je bio jaki kovid testirala se čak testom za doma i naravno da nije. Uglavnom, Dijete me dvori već dva dana, i tako sam joj zahvalna, Čak je samoinicijativno mašinu za suđe punila, inače je njezina dužnost da ju prazni, i odnašala smeća, i mutila ibuprofene i danju i noću i kuhala čajeve s medom ustajala u sva vremena, pošteno sam bila izgorila, al danas je bolje. Problem je taj što te sve čeka kad si sam. Svaka vlat trave, koju je još u petak valjalo pokositi, sav veš od tisućuputnog preznojenog presvlačenja, svako zrnce prašine i ne želiš , NE ŽELIŠ past na teret djetetu, da te mora zbrinjavat polusvjesnu. NE ŽELIŠ TO a ne možeš to popraviti. I koliko god se inače čuvao, vedrio, hrabrio, pozitivirao, ipak se potkrade samojošovo i samojošono i samo još po to i to u dućan i ako se sapleteš -padneš, a padneš JAKO. Ukratko, ni mi niš. Živa sam i zdrava i idemo dalje. Doktore treba rješavati od ponedjeljka. Oprala vešove i objesila ih, sve po kući zum-zum, oprala wc, sad ću kadu, idem kontrolirati učenje povijesti (više kao hrabrenje) zaliti osušeni vrt, i niš. To je to. |
