Eto.
Ostala sam sama.
Na tri tjedna, ali mi to ipak daje sliku
Kako će to jednog dana biti
Kada ptić ode iz gnijezda.
U iduća dva dana još tri doktora,
A onda,
Ma šta oni rekli,
Svaka akcija ako će je trebat bit
Odlaže se za jesen.
Nisam bila ovako temeljito ispregledana
Valjda nikad
I ispikana
Imam sto uzoraka krvi
Prije, poslije, za vrijeme i još ponekad
Nek se nađe
A ono što mi treba
Izgleda da će ispasti, je
Šaman.
Haha.
Šaka pilula za Lilulu.
Trenutno sam u fazi postizanja
Savršenog zdravlja,
A zna se da to podrazumijeva
Spaljivanje svih unutarnjih uzoraka svih svojih boljki
Kao jedan ubrzani tečaj,
u kojem se kratko i intenzivno
Dotičeš svih svojih osobnih najbolnijih točki
Pa imaš ove pa one simptome,
I lagano ispižđuješ na živce
Pitajući se što ti uopće zdravlje treba
Ako to znači biti osjetljiv ko mimoza
No JEDNOM, jednom će i taj proces dokončati.
Uspješno gubim ljude.
U jednu ruku sam strahovito razočarana.
U dugu ruku, ne znam.......
Isto sam strahovito razočarana.
Srećom nemam treću ruku,
Pa da utrostručim razočaranje.
Ja sam mislila da su jedni nešto.
Nešto posebno.
Toliko lijepo sam mislila o njima.
Toliko lijepo, kako valjda ni oni sami o sebi nikad nisu mislili.
A zašto?
Ne znam,
Valjda mi je bila potrebna ta misao,
Da postoje TAKVI ljudi.
Doslovno, ideja iz jučerašnjeg posta o vjeri i znanju,
Trebala mi je spoznaja da ima takvih divnih ljudi.
Usred ove smrtne situacije,
Treba ti pomisao da postoje tamo neki
Koji imaju kapacitet razumijevanja.
Koji imaju , ponekad makar, pozitivnu misao, atom ljubavi za tebe.
Opravdanje za tebe, kada ga ostali svijet ne može uvidjeti.
Ispade baš nezgodno,
Svatko pojedinačno se baš kao potrudio,
Na svoj osobni način,
Pokazati mi da je moja vjera totalna i potpuna tlapnja,
Moj osobni konstrukt,
Produkt mog uma i mog pogleda na svijet,
Moja osobna samoizmišljena slamčica spasa
Za koju se zapravo ne mogu primiti.
Ma što primiti,
Ni na časak pridržati.
Post je objavljen 27.06.2021. u 11:23 sati.