nedjelja, 30.08.2020.
|
"LA BELLEZZA RISVEGLIA L'ANIMA ALL'AGIRE"
Dante Alighieri la bellezza si risveglia l'anima di agire. The Fellowship of the Ring, J.R.R. Tolkien “All that is gold does not glitter, Not all those who wander are lost; The old that is strong does not wither, Deep roots are not reached by the frost. From the ashes a fire shall be woken, A light from the shadows shall spring; Renewed shall be blade that was broken, The crownless again shall be king.” NOSIM TVOJE SRCE SA SOBOM Edward Estlin Cummings Nosim tvoje srce sa sobom (nosim ga u mom srcu) nikuda bez njega (bilo kud da idem ideš i ti, moja draga; i što god da učinim činiš i ti, moja draga) plašim se ne sudbine (ti si moja sudbina, moja slatka) ne želim drugi svijet (jer imam tebe moj si svijet, moja istina) i ti si to što mjesec htjede oduvijek biti i što god će sunce uvijek pjevati si ti Evo najdublje tajne koju ne zna niko (evo korijena od korijena i pupoljka od pupoljka i neba od neba od drveta kao život znanog; što raste više no se duša nada ili se umu da skriti) i ovo je čudo što drži zvijezde razdvojenim nosim tvoje srce (nosim ga u mom srcu) (preveo: B. K.) Lament Edna St. Vincent Millay - 1892-1950 Listen, children: Your father is dead. From his old coats I'll make you little jackets; I'll make you little trousers From his old pants. There'll be in his pockets Things he used to put there, Keys and pennies Covered with tobacco; Dan shall have the pennies To save in his bank; Anne shall have the keys To make a pretty noise with. Life must go on, And the dead be forgotten; Life must go on, Though good men die; Anne, eat your breakfast; Dan, take your medicine; Life must go on; I forget just why. |
četvrtak, 20.08.2020.
Još tri dana
|
Jedan, dva, tri
Jedva čekam svoj komp I mir kuće I groblje I razgovor Ovdje je prehektično Ovdje je prepovršno Ovdje je vidljivo kako je malo razumijevanja Ni na kraj pameti im nije Koliko Nono predviđa svoj odlazak, Ne znam što mu se u glavi zbiva Nema tog videa, te pjesme, Te šetnje, te riječi Koja popuni rupu Izbjegavam more Mrzim tu voduštinu Palmu Cvrčka Kavu i fornet Odite mi svi k vragu. Sunce, kamenčuge, vrijeme za ručak, Serviranje, mašinu za suđe. Ljuta sam na sebe Što sam vjerovala I što sam ZABORAVILA prijašnje spoznaje Žao mi je da sam okružena bolesnicima i pizdama, mekanim osobama, zabogamiloga, svatko ima pogrešnu riječ. Vrlo, vrlo razočaravajuće. Mogla bih planuti, ali ni to nebi popravilo stvar. Čovjek je stopirao. Ruksak i natpis kamo ide. Nitko mu nije stao. Navijale smo za njega, Ona je rekla da ne odlazimo odavde Dok ga netko ne pokupi. Ja sam zazvala pomoćnike. Tada je on spustio ploču, stavio ruksak na leđa, I razočaranoga lica krenuo pješice. Sunce je nesmiljeno iznad nas. Slika i prilika svega u meni i oko mene. https://youtu.be/oCvrMWCLsHA Talkin' shit, but want a verse? That's a riddle to me |
ponedjeljak, 17.08.2020.
Zvjerinjak
|
Dakle, otkad smo došle,
A ima tome dva tjedna, Imamo pojačane kontakte sa životinjama. Moram pribilježiti neobičnosti; Prvo, Negdje u prvom tjednu, U dnevnom boravku je bilo vretence. Inače NIKADA nisam u ovim podvelebitskim krajevima vidjela vretence, A kamoli da je uletjelo u kuću i živahno skakutalo ispod stropa, Bez ikakve namjere da ode. Potom je dijete u drugom tjednu pogledalo neki horoskop, Za sebe, za jesen. Nismo imale što raditi, Pa smo ubijale dosadu skupa slušajući. Valja dometnuti da ona već dugo fantazira Istetovirati si minijaturnog kolibrića ili minijaturno vretence. I kaže njoj Saša Bonasin, d horoskop men, Da je očekuje znak u vidu ptice, I da zapamti popratne ideje kad dobije znak. Sutradan: Put u dućan nam je drsko i grubo, nije se moglo ne primjetiti, prepriječio neki čovjek. Na nadlaktici mu je bio ogromni - kolibrić. :)) Kupile smo što smo željele, I odšetale daleko, do Bilih stina. Tamo nas je nasred puta dočekao ptičji par. Neki smeđi letači, smeđe-šareni. Poletjeli bi i spustili se par metara ispred. Kad bi ih dostigli, opet bi prhnuli i premjestili se malo naprijed. Tako smo išli skupa neko vrijeme.:)) Onda su nas na kupanju dva galeba oblijetala, inače su ih jata..... ova dva su kružila iznad, a kad smo se obrisale i krenule doma, zaustavimo se u razgovoru mrvicu, i na žicu iznad naših glava slete dva goluba (vulgaris). :)) Samo se smijucka, nisam je pitala kako joj se čine znakovi. A jučer, dva znaka za mene. Ovdje smo već više puta vidjele zmiju, Neidentificiranu, I blavora. Identificiranog. Ali jučer sam u crkvenom vrtu za dlaku stala na jednog. Naravno , kapitalni primjerak. Naravno, zavrištala, odskočila, grozila se još dugo poslije.....(i ona i ja). To nije bilo dovoljno za jučerašnji dan, Pa dok sam vješala mokri badić sinoć na terasi, Nešto mi se zaletilo direktno pod noge. Direktno u mene, u noge. Umalo sam to zgazila. I ostalo je sjediti na podu terase, A ja odskočila od užasa, ko i obično. Bilo je veličine vrapca ili veće. Ne pretjerujem. Nisam mogla dokučiti, A bilo me strah/ bilo mi gadljivo približiti se da dobro vidim. Kao vrabac koji čudno leži i podvio je glavu. Da mu nije otpala? :-O Jel pernato? Nije! Dlakavo je!!! Leteći dlakavac? Na kraju sam shvatila da je to noćni leprit, Siv i suludih dimenzija. Imao je neku šaru na leđima. I dlakava krila, siva i ogromna! E pa nisam tako nešto nikad vidjela..... Srećom, pojavio se moj negadljivi otac, Šlepajući se iz daljine, On se nije bojao i ježio, Pa sam mu, Nakon podrobnog zajedničkog razmatranja situacije i životinje, zadala da potjera kapitalca sa štapom dok ja u sigurnosti kuće perem kosu. Rečeno - učinjeno. Kaže tata da je nakon dodira sa štapom samo mirno odlepršao u noć. Mogla bi sad ići u smjeru raznih tumačenja, Ali neću. Zadržati ću za sebe. I , dobro da je ono jučer bio blavor a ne poskok. To je dobar znak. :D Pitam se što slijedi. Samo da nije Š ili Ž. HIHIHI :))))) Oznake: Magični bestijarij |
utorak, 11.08.2020.
Imam dva oka.
|
Imam jedno tužno oko
I imam drugo oko koje gleda jer mora. Tužno oko je vidjelo sve. Tužno oko i dalje vidi sve. Drugo oko gleda u sve, Bez da osjeća, bez da daje sud. Ono gleda, jer moram živjeti. Daje podatak, bez njegova značenja, Daje činjenicu, bez pozadine. Tužno oko ne može , nego vidjeti sve. Razumjeti sve. Sve površinsko preskače, Po naravi mu je da prodre do srži svega i svakoga Što je pred njime. Svevid oko. I zato, to je oko bolesno. Drugo oko se trudi, Ali ono ne može nadoknaditi. Ne može umanjiti ono viđeno Svevid okom. Svevid oko doslovno ima vodu. Ovih dana puno je te vode ispred makule. Svevid oku je teško, Ono se brani kako može. Kako se već u pjesmi kaže: '...Čime od svijeta da se braniš, Kao ruža, Sa dva smiješna trna. Ili snom. ....' |
Promjena, majka preživljavanja.
|
Najgora promjena je ona u kojoj te situacija sili na odbacivanje djelova sebe za koje bi do prije sekundu dao ruku u vatru da su tvoj osobni najurođeniji i najautentičniji dio. Onaj 'prepreg' tvojeg 'kevlara' , tvoja esencija od iskona.
Onda uvidiš da ti ne služi. Dapače, da ti smeta. Dapače, da ti šteti!! Pa ga valja preurediti, promijeniti, odbaciti. I organizirati nešto novo, iako ne znaš niti što, niti kako to učiniti. Mašala! |
