Lilianke

četvrtak, 20.08.2020.

Još tri dana

Jedan, dva, tri
Jedva čekam svoj komp
I mir kuće
I groblje
I razgovor
Ovdje je prehektično
Ovdje je prepovršno
Ovdje je vidljivo kako je malo razumijevanja
Ni na kraj pameti im nije
Koliko

Nono predviđa svoj odlazak,
Ne znam što mu se u glavi zbiva

Nema tog videa, te pjesme,
Te šetnje, te riječi
Koja popuni rupu

Izbjegavam more
Mrzim tu voduštinu
Palmu
Cvrčka
Kavu i fornet
Odite mi svi k vragu.


Sunce, kamenčuge, vrijeme za ručak,
Serviranje, mašinu za suđe.

Ljuta sam na sebe
Što sam vjerovala
I što sam ZABORAVILA prijašnje spoznaje
Žao mi je da sam okružena bolesnicima i pizdama, mekanim osobama, zabogamiloga, svatko ima pogrešnu riječ.
Vrlo, vrlo razočaravajuće.
Mogla bih planuti, ali ni to nebi popravilo stvar.

Čovjek je stopirao.
Ruksak i natpis kamo ide.
Nitko mu nije stao.
Navijale smo za njega,
Ona je rekla da ne odlazimo odavde
Dok ga netko ne pokupi.
Ja sam zazvala pomoćnike.
Tada je on spustio ploču, stavio ruksak na leđa,
I razočaranoga lica krenuo pješice.
Sunce je nesmiljeno iznad nas.
Slika i prilika svega u meni i oko mene.



https://youtu.be/oCvrMWCLsHA


Talkin' shit, but want a verse?
That's a riddle to me



- 12:33 - Komentari (28) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.