Lilianke

ponedjeljak, 17.08.2020.

Zvjerinjak

Dakle, otkad smo došle,
A ima tome dva tjedna,
Imamo pojačane kontakte sa životinjama.
Moram pribilježiti neobičnosti;
Prvo,
Negdje u prvom tjednu,
U dnevnom boravku je bilo vretence.
Inače NIKADA nisam u ovim podvelebitskim krajevima vidjela vretence,
A kamoli da je uletjelo u kuću i živahno skakutalo ispod stropa,
Bez ikakve namjere da ode.
Potom je dijete u drugom tjednu pogledalo neki horoskop,
Za sebe, za jesen.
Nismo imale što raditi,
Pa smo ubijale dosadu skupa slušajući.
Valja dometnuti da ona već dugo fantazira
Istetovirati si minijaturnog kolibrića ili minijaturno vretence.
I kaže njoj Saša Bonasin, d horoskop men,
Da je očekuje znak u vidu ptice,
I da zapamti popratne ideje kad dobije znak.
Sutradan:
Put u dućan nam je drsko i grubo, nije se moglo ne primjetiti, prepriječio neki čovjek.
Na nadlaktici mu je bio ogromni - kolibrić. :))
Kupile smo što smo željele,
I odšetale daleko, do Bilih stina.
Tamo nas je nasred puta dočekao ptičji par.
Neki smeđi letači, smeđe-šareni.
Poletjeli bi i spustili se par metara ispred.
Kad bi ih dostigli, opet bi prhnuli i premjestili se malo naprijed.
Tako smo išli skupa neko vrijeme.:))
Onda su nas na kupanju dva galeba oblijetala, inače su ih jata..... ova dva su kružila iznad, a kad smo se obrisale i krenule doma, zaustavimo se u razgovoru mrvicu, i na žicu iznad naših glava slete dva goluba (vulgaris). :))
Samo se smijucka, nisam je pitala kako joj se čine znakovi.
A jučer, dva znaka za mene.
Ovdje smo već više puta vidjele zmiju,
Neidentificiranu,
I blavora. Identificiranog.
Ali jučer sam u crkvenom vrtu za dlaku stala na jednog. Naravno , kapitalni primjerak.
Naravno, zavrištala, odskočila, grozila se još dugo poslije.....(i ona i ja).
To nije bilo dovoljno za jučerašnji dan,
Pa dok sam vješala mokri badić sinoć na terasi,
Nešto mi se zaletilo direktno pod noge.
Direktno u mene, u noge.
Umalo sam to zgazila.
I ostalo je sjediti na podu terase,
A ja odskočila od užasa, ko i obično.
Bilo je veličine vrapca ili veće.
Ne pretjerujem.
Nisam mogla dokučiti,
A bilo me strah/ bilo mi gadljivo približiti se da dobro vidim.
Kao vrabac koji čudno leži i podvio je glavu.
Da mu nije otpala? :-O
Jel pernato?
Nije! Dlakavo je!!! Leteći dlakavac?
Na kraju sam shvatila da je to noćni leprit,
Siv i suludih dimenzija. Imao je neku šaru na leđima. I dlakava krila, siva i ogromna!
E pa nisam tako nešto nikad vidjela.....
Srećom, pojavio se moj negadljivi otac,
Šlepajući se iz daljine,
On se nije bojao i ježio,
Pa sam mu,
Nakon podrobnog zajedničkog razmatranja situacije i životinje, zadala da potjera kapitalca sa štapom dok ja u sigurnosti kuće perem kosu.
Rečeno - učinjeno.
Kaže tata da je nakon dodira sa štapom samo mirno odlepršao u noć.

Mogla bi sad ići u smjeru raznih tumačenja,
Ali neću.
Zadržati ću za sebe.

I , dobro da je ono jučer bio blavor a ne poskok. To je dobar znak. :D

Pitam se što slijedi.
Samo da nije Š ili Ž.
HIHIHI :)))))




Oznake: Magični bestijarij
- 10:21 - Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.