"Ovo će sad zvučati zaista glupo jednostavno glupo ja ne mogu probaviti činjenicu da mi je muž umro, ja ne vjerujem da ga nema ovdje."
Rekla bih kako se to zove prihvaćanje. Odnosno nemogućnost prihvaćanja. Imam identičnu situaciju.
Moj zadnji odlazak s groblja bio je popračen rečenicom : ovo nije istina, ovo nije stvarnost. Imam osjećaj kao da sam u sf u.
Ne znam, ne znam. Mislim kako bih sišla s uma da tu činjenicu zaista prihvatim, pa bježim od nje, čini se. Mičem je iz svijesti. Vrijeme ne čini ništa.
Sretni trenuci i uspjesi jače bole od loših okolnosti i neuspjeha.
10.06.2021. (06:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Ypsilonka, Vrijeme ne čini ništa, vrijeme se zaista pokazuje samo kao kategorija koja omogućava prostoru i zbivanjima unutar prostora da budu. Ali zapravo, svaki taj događaj je trajan u svoj svojoj cijelosti, nikud se zapravo ne odmičemo, samo se na hrpu dodaje novih i novih odgađaja, ali to ne umanjuje, ne briše, ne popravlja ništa. Teško je to opisati.
I onda još slike patnje, umiranja, trenutaka u kojima Znaš što će biti i istovremeno to uopće ne vjeruješ, i taj osjećaj sada da je on živio s tim da umire i ostavlja nas i da je to morao živjeti, povraća mi se od užasa.
10.06.2021. (16:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neke stvari se moraju prihvatiti i uzeti na sav užas ljudske vrste. U toj prisili odakle izbijaju najburniji osjećaji trpe svi u okruženju. Tu nema riječi kao razumijem, shvaćam. Ti osjećaji lebde i kovitlaju sve oko sebe. Gledao sam lica svojih najbližih u dinamici izmjena pogleda, kao da sam pred njima bio netko koga ne poznaju. Morao sam pobjeći od sebe kakav sam bio zbog njih, kako ne bi prerano počeli nositi teret koji će ih ionako dopasti.
10.06.2021. (17:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Y
"Ovo će sad zvučati zaista glupo
jednostavno glupo
ja ne mogu probaviti činjenicu da mi je muž umro,
ja ne vjerujem da ga nema ovdje."
Rekla bih kako se to zove prihvaćanje. Odnosno nemogućnost prihvaćanja. Imam identičnu situaciju.
Moj zadnji odlazak s groblja bio je popračen rečenicom : ovo nije istina, ovo nije stvarnost. Imam osjećaj kao da sam u sf u.
Ne znam, ne znam.
Mislim kako bih sišla s uma da tu činjenicu zaista prihvatim, pa bježim od nje, čini se. Mičem je iz svijesti. Vrijeme ne čini ništa.
Sretni trenuci i uspjesi jače bole od loših okolnosti i neuspjeha.
10.06.2021. (06:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@Y vidim da SVE razumijeś.
:(((((
Kasnije, viśe. ****
10.06.2021. (08:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
Mislim da su Tvoji rjeđi odlasci upravo dio prihvaćanja. Polako, da se stišaju emocije....Pozdrav!
10.06.2021. (14:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@luki2, misliš? ja ne znam što da mislim i kažem..................................................................... ............................
10.06.2021. (16:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@Ypsilonka, Vrijeme ne čini ništa, vrijeme se zaista pokazuje samo kao kategorija koja omogućava prostoru i zbivanjima unutar prostora da budu. Ali zapravo, svaki taj događaj je trajan u svoj svojoj cijelosti, nikud se zapravo ne odmičemo, samo se na hrpu dodaje novih i novih odgađaja, ali to ne umanjuje, ne briše, ne popravlja ništa. Teško je to opisati.
I onda još slike patnje, umiranja, trenutaka u kojima Znaš što će biti i istovremeno to uopće ne vjeruješ, i taj osjećaj sada da je on živio s tim da umire i ostavlja nas i da je to morao živjeti, povraća mi se od užasa.
10.06.2021. (16:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Neke stvari se moraju prihvatiti i uzeti na sav užas ljudske vrste. U toj prisili odakle izbijaju najburniji osjećaji trpe svi u okruženju. Tu nema riječi kao razumijem, shvaćam. Ti osjećaji lebde i kovitlaju sve oko sebe. Gledao sam lica svojih najbližih u dinamici izmjena pogleda, kao da sam pred njima bio netko koga ne poznaju. Morao sam pobjeći od sebe kakav sam bio zbog njih, kako ne bi prerano počeli nositi teret koji će ih ionako dopasti.
10.06.2021. (17:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@meroveus., hvala
....................strašno....................
11.06.2021. (09:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...