Djevo Marijo!
ČRNO ZLO
svi mački me grebu
ma svi breki grizu
voli trupaju i mravi čiplju
svi vognji me peču
sva voda me guši
prsti pipaju jaziki ližu
sve oči me gledaju
sve uši slušaju
svi noži me rižu
sve škare me strižu
sve kose me kose
svi srpi me žanju
svi žrvnji me melju
sva klišta me stišću
svi bati me kuju
svi konopi me vežu
i sve peze me pežu
ninega ni po Boga
ki bi mi pomoga
ko bi moga
najti svoju i moju
krivicu i pravicu
Sad sam ovdje.
U žiži, izložena ljudima,
Ne izolirana kao inače,
Narod je uzbuđen, uznemiren, pogubljen, hvata se zubima za zrak,
ponavlja si na glas stvari
koje mu zvuče logično
U nastojanju samozavaravanja da
Ovo ipak nije tako loše
Ovo ipak ima opravdanja,
Opću korist za sve!!!,
To što se događa, strašno je.
Koliki su slijepi, strašno je.
Vlada potpuna omađijanost,
potpuna začaranost naroda.
Ljudi su hipnotizirani.
Uspješno.
Skuhani ko žabe,
u dugo podgrijavanom loncu.
Preustroj je na snazi,
uzima zastrašujuć zamah.
Ma TKO još može biti tako slijep, da ne uviđa!?
Razumijem da ljudi ŽELE ostati slijepi,
Kad osjete enormnost mračne pozadine zbivanja.
Naše osobno pitanje,
snalaženje i jedini spas
Je u pronalaženju odgovora na pitanje
Zašto sam, zašto tu, zašto u ovom vremenu?
Jer, mogli bismo biti drugdje,
I u druga vremena.
Pa i jesmo, ali smo i ovaj moment odabrali.
Dakle, on je DOBAR, koristan za nas.
I mi smo dobri i korisni za njega, svakako.
..........
Već danima pokušavam napisati nešto,
Preskočiti zid.
Dijete je bilo na dva otoka,
Čeličilo se putujući samo,
Promijenila je školicu,
Ja sam bila na Mariji Bistrici,
Odradila sam sezonu,
Zaspala na bus za more
A kako sam se samo pjenila na Dijete
zbog istog!!!! :))
Svaka od nas je imala svoje validne razloge
Koji bi svaki mogli biti svoja priča
Tu je vrući vjetar
Neprestani vjetar
Onaj koji zbunjuje
Gromovi
Kiše
Imam dojam da se neke stvari
preslaguju u meni
Jer otkad sam stigla puna sam nekih novoprobuđenih starih bolova
A da ne spominjem detalja sjećanja umiranja muža,
i zadnjih dana njegove bolesti,
od kojih sam jedno tri-četiri dana stalno i nekontrolirano pomalo plakala ma gdje bila........
konačno da sam se sad malo primirila..............
........
Tu sam od petka,
Nisam još ni takla more.
Kad nebo bude neupitno plavo,
A temperatura idealna, tek onda ću.
Potpuna solaža.
Tako je to.
Post je objavljen 19.07.2021. u 10:27 sati.