nije velika zemlja,
za dan je prelete leptiri....
O.Š. pjesmica iz osamdesetih
Zmotana sa.
Smotana.
Imam poriv pisati
I dekoncentraciju tri put veću od poriva
Jučer se primirilo sve.
Vjetar je stao,
Okupala sam se
(Samo umočila ,
Ledeno je,
Ipak je bura bila vijorila pun četiri dana....)
Noć je bila zvjezdana i blaga.
Tiha.
Ovaj puta ostajemo zaista dugo,
Duže nego brojnih zadnjih godina,
Al priznajem da samo snatrim da bih najradije - natrag.
Doma.
Sad je gužva, al to će se mijenjati.
No moj bijeg natrag ne bi bio vezan uz ljude,
Nego uz taj neki osjećaj rastrojenosti.
Razumijem da (samo)ustrojavanje nema veze s mjestom i vanjskim okolnostima.
Nastojim, nastojim, nastojim,
Razgovaram s Bogom,
Puštam,
Nastojim
I ne događa se ništa
Potpuno sam pogubljena i bezsmjerna.
Možda je to privid, ta bezsmjernost,
Možda se u pozadini i nesvhesno puno toga vrti,
Ne znam,
Pa ne dajem otpor.
Samo tako bivam
- Tortilje, paprike, Pelinkovac Badel vs Maraßka,
japanke, sunce i druge zvijezde
Veliko slovo u svakom novom redu
I sreća u nesreći.
Sreća.
Hvala.
Ne znam.
Hvala.
:)
EDIT:
'Selinska, najveća
Mila Gera najveća sam ja-ha-ha!'
Okupala sam se, tj, osim umakanja bilo je i zaplivavanja. (Malo, ne treba pretjerivati) Još sutra da umočim i kosu, to bude maksimum doživljaja.
Post je objavljen 21.07.2021. u 15:45 sati.