skaska

evo čitam da je blagajnica splitske knjižnice "Marka Marulića" ukrala 350 tisoč kun u dvije godine. pa ono nije se pretrgla, dvije godine su dvije godine. kad to podelite na mesece i na visoke troškove života...kao uplaćivala je to na kćerkin račun i tvrdi da mala nije kriva i da ništ ne zna o krhko je znanje
ova bi vijest bila super za mjesec knjige, al on je već odavno zašo za oblake

Evo sad mi se opet dignul tlak. vidim kod NF ono kaj ne vidim kod nas. potres opet danas tam. Opet jak i opet ista priča, uvijek ista. Jebemti sve pizdarije o ravnopravnosti kad ispada ono fakat da su Haićani manje vrijedni ljudi globlano. I ne samo oni. Skupilo se podosta takvih užasa u mom životu, hvala Bogu nisam ih osobno doživjela ako u užase ne ubrojim rat. Ipak, prirodnih nedaća većih razmjera nisam osjetila bijes, no uvijek nekako njihovu razornu moć osjete nemoćni već prije, ljudi kojima Bog nije podario lagodan život, zimske i ljetne rasprodaje, aute na lizing, podno grijanje, lcd telkače i ostale kakti super pizdarije. I sad kaj, Hrvati zovu i skupljaju. Građanke i građani Hrvatske. A kaj je s velikim i srednjim firmama?! Dobro one manje ne računam, jer čudo jedno da je ikoja preživjela ova nevremena. Kaj je s firmama u kojima se kralo, kralo i kralo, pa se u nedjelju svetu ispovijedalo. Di je tu katolički duh u Hrvata? Ma jebomepas ak je na prste ruke izbrojiti one koji se pridržavaju ikakvih zapovijedi.
I da me pitate jel' bih oprostila nevjeru u smislu jebače rekla bih da, al ne bih oprostila moralnu nevjeru, okretanje leđa, bahatost, halapljivost, pomisao bijedniju od bijede kako smo iznad nečega, kako smo općenito iznad, nedodirljivi i Bogomdani u smislu koji se nama svidi a zove se besmisao. Možda čak na ljestvicu najkaloričnijih gadarija stavljam bahatost. E, pa Milanoviću ti si razmisli. Nevjerojatno koliko na tvom primjeru možemo zaključiti kako se bahatost nikada ne isplati. Barem dugoročno ne, a ti računaš na dugoročnost. Jer velim ti, poniznost ima najjaču kičmu i najuspravnije hoda. Do cilja!!!

Gledam jučer s decom film "Predsjedničke laži" i najmlađe dete me pita zakaj su uvijek negativci tu negdje oko nas, mislim ono Albanci, Srbi, Hrvati. Uvijek neki teroristi, primitivci, užasi jedni. I veli još mali da ni primetil da je tu bilo Slovenaca. Kaj su premali kaj kaj. A kaj da velim detetu neg' da šuti i ne ispituje dok gledam film, jelte?
Al mali ono inzistira da zakaj zakaj. Velim mu ja nek se smiri i nek ide na google, valjda tam nekaj piše, kaj ja znam ono mislim. Pa dobro sad imamo predsjednika koji se baš i ne uklapa, jelte? Mislim ono, najbolja prevencija je našarafit zdjelu kokica i napunit deci usta, no

Potresel me Haiti.
S jedne strane ruševine s druge strane rasprodaje.
Pomislih, nije li Božek ipak sebedovoljno biće.

zato kaj je stalno govoril ajmo radit ajmo radit. pa dosta je rvatima da delaju i delaju za ništ. i još ko konji. mislim eto da je fakat pretjeral s tim šljakanjem i znojem. vrijeme je za bolovanje
novom predsjedniku čestitam. očito je da je potvrdil, otkad je još jaca krenula, da se fura sijeda

pa reko idem si pogledati malo Milića, nisam bila dugo u Trstu. zapravo, u Trst nikad nisam išla u šoping nego više iz sportskih i posle poluposlovnih razloga, pa bih češće popila kavu uz Miramare nego bauljala po dućanima. elem, strašno me rastužilo kad sam zapravo i opet i opet shvatila u kojem mi to stresu Hrvatice i Hrvati živimo. jebemu! jednom prilikom, vraćala sam se iz Trsta i čekam tako na grani kad na drugoj strani mrak. svi mi koji smo se vraćali u Jugu stegnuta smo srca pomislili: kaj je sad ovo? naravno, ni na kraj pameti nam nije padao benigni razlog da je tam neka trafostanica riknula. uvek smo u napetosti, ratu, pizdariji, izborima, svađi, uvek stežemo remen i sve nam je gore. Jest, dobili smo kartice da što brže i lakše postanemo uznici kakvi već jesmo stoljećima, al sad i onak pojedinačno, da nas zakucaju totalno. oni ili mi? tko? dobili smo ljude koji ne vole ni Hrvatsku, a bogme ni sebe ako je povjerovati kako vjeruju u Boga. dobili smo invalidske penzionere koji su zaslužni građani a dobivaju 1.100 kuna penzije, dok se penzići Trsta nekako nose sa soma ili dva soma eura penzije. dobili smo drek, a kao stalno biramo. ispada da stalno biramo drek. pa kakvi smo mi to ljudi? globalno, podijelili smo božanstvo, pa se ono svako malo rađa i umire u strašnim mukama, a mi u dreku podijelismo lijevi drek i desni drek. i? koji je ukusniji, drage moje sunarodnjakinje i dragi moji sunarodnjaci. hvala lijepo, uz dužno poštovanje prema energetskoj vrijednosti dreka ja bih se ustegla obroka. gladovanje je zdravo i čisti organizam kao i sve ostale izme iz kojih nikak da isplivamo, a bogme se baš i ne trudimo.
i eto, u tako malo vremena Krist se dvaput rodil i nikom ništ. ništ!? ništ nije slučajno točka.
a da malo prije izbora izađemo na svoje izbore. sednemo se pred špigl, zapalimo indijski štapić i biramo, tiho i iskreno. Prosim lepo.

moram priznati da se pitam đe bi danas bio drug Milantje da mu otkad je prizemljio u agram iza riti nije delal crveni propeler. đe? iza ladice peščenićke općine ili? pa druže Milantje, koja preobrazba, koja faking prekonoćna nezavisnost. nadjebo si i do beskraja napušenog Kafku.
nego uvijek me nekako dirne taj fenomen prćiguzičarstva. i pitam se, pitam anatomski neuka, što se to dogodi u sivilu mozga da se tako ljudski moreš spizdit.
i nigdar mi ne bu jasno kak negdo more biti crven, pa crn, pa žut, pa dockan i šaren. ja sam evoga od rođenja blijeda i ne posustajem. crvenilo me oblije tek pri prolaznoj nervozi, ali eto sad sam domalo sva crvena od pizdarija koje je jošte u stanju podnositi moja lijepa zemljica Hrvatska.
naš dojučerašnji drug Milantje koji smatra pa je to i postvario kako je Zagreb njegova prćija smanjuje cijenu parkinga. sutra očekujemo kako će pasti cijene plina, struje, vode, odvoza smeća. do jučer smo još strepili kako će i vlada pasti. u petak prognoziram kako će od jedne girice nahraniti sve uboge zagrebačke umirovljenike koji su celi život crnčili da bi pred smrt kontejnirali. ako stigne obnovit će i zagrebačke fasade, a bogme nije loša ideja da na brzaka podigne još jedan muzej suvremene umjetnosti. onaj jedan jedini prekosavski nekako mi strši sam. ako stigne vispren i borben odjurit će i do Bosne poklat malo međeda i vukova da se Zagrepčanke imaju čime ogrnuti, muževima pak zagrebačkim podijelit će besplatno viagru, a djeci podijeliti tisuće i tisuće lizalica s likom Kerumića. obično će u prijepodnevnim satima dodijeliti još nekoliko stotina stanova, postati desetak puta kum i naravno, svakodnevno skuhati ukusni ručak svojoj obitelji. jer obitelj je ipak iznad svega. u to sam se osobno uvjerila posjetivši prije mnogo ljeta jedan osunčani talijanski otok. no, do nedjelje još puno toga stigne. I skijat naučit. a svaku noć kad legne sa strašću će snatriti kako već sutra ta prćija od Zagreba može postati cijela Hrvatska. genijalno. a onda svako jutro đogi đogi od vardara pa do triglava

Pita jučer moj sused Jožek mog suseda Tomeka:
- Tomek, pa zakaj nas ovaj Ivo jebe u mozak?
Odgovori moj sused Tomek mom susedu Jožeku:
- Pa zato kaj nemre pogodit pravu rupu!

ups: olujić me nasmijal kad je to isto danas konstatiral

lesi: vau vau...eto već je treći a nitko da mi raščešlja dlaku. u međuvremenu sam dobio i buhe. pa kaj sam ja zavredil takve gazde?
gazde: a mi smo mislili da je eutanazija uspjela. jebote.
lesi: molim, ne čujem dobro?
dežurni veterinar sa skijanja: nemam sad vremena, previše sam platio aranžman da bih sad proskijavo natrag.
dežurni narod: zzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz
jaca: šta se isplati češljat kad će dlake ionako same od sebe otpast!