skaska

Znam, znam...već se polako bliži noć. Svejedno. Dobar dan vam želim ono fakat. Došlo mi tako reko pitala se kaj bi si sad želila. Reko ništa nekak kaj bi sebi ništ ono stvarno, em sam slano em sam slatko. Još i kavica. Pa njima. Njima! Dobar dan. Vama.
Danas bu taj sastanak pa bu rekli jel bu nam još malo više dali na ovaj kompjutor bemti kaugumu koji luđak to lepi i ono možda buduju nam dali, pa bumo malo više pisali. Mislim ovi ništ ne pišeju. Jedan nosi tipkovnicu staru okolo i žica naravski cigarete, a zapravo bi trebal miša da zna kaj nosi okolo i ono. Velim. Dakle. Mislim da ja jedina imam tu blog a ono nije vlasništvo neko. Ono ne bum to prijavljivala kod javnog bilježnika. Makar nekak stalno mislim kak sam pila kraj njega kavu, a frajer mi je rekel da muti šlag s bombicom, a vidla sam dobro da ga frglja iz onog dezića. I tak mislim to bu u redu, jer kompjutor ak se skine ta kauguma i ak onaj vrati tipkovnicu od okolo čist dobro zgleda. Idem provjeriti jese ovo odštampalo. Je. Evo viš. A sad. Kaj.
Mislim te potpise skupljam. Kad sam salvete, značke i kutije od cigareta nigdo ni mi ništ platil. Ono gledala sam ja povremeno u kutiju za lekove, ali ništ. Možda je gdo i ostavil al je baka bila brža.

Kad je riječ o izborima biram i preporučujem!

Danas sam oko 17 sati vidjela gradonačelnika kako razgovara na mobitel. Bil je živčan i vikal je tak da su ga čuli i oni kod pokretnih štengi. Nitko mu nije prilazio. Malo sam ga kibicirala, a onda sam ošla, jer izmeđ ostalog nosila sam kosti za pese. Dok sam hodala razmišljala sam kak bi bilo lepo da novi gradonačelnik bude visok negdje oko 190, da nema govornu manu, da ima kosu, da ne viče, frflja i pljucka dok frflja i da je onak zgodnički bemu sve. Recimo da se mene pita ja bih sto posto ustvrdila da bi dobar gradonačelnik bil Miro Gavran. On bi pretvoril Zagreb u kazalište i svak bi znal svoju ulogu. Ne bi kral jer ionak je zaradil dosta love od poštenog rada, a takvi nikad ne prelaze na drugu stranu, nikad. Uz to, čovjek je vegetarijanac, miran je, trezven i apsolutno odlično organiziran. I uz to, nije rođen u Zagrebu al mu se na pravi način pridružio. Pa da ga i razbiješ nije mućak.
Pesi su bili jako zadovoljni.

Nije potrebno naglašavati s obzirom da se naglašava kak smo jako pobožni i kak nam zapravo ni sto poliklinika Sunce moje malo ne bi pomoglo da nam ispravi to kak mi znamo gledati u križ, ali
Ima jedna prispodoba o dvije čarape koju bih vam u ovo blaženo vrijeme hotela ispričati, a pojednostavit ću je kako bi je shvatili i brojni obožavatelji šoping centra, te i oni tusti koje bez obzira na ovogodišnju pustinju od turističke sezone uredno čekaju tridesetmetarske jahtice na kojima će umakati jagode u šlag, a potom i tusto tijelo u lijepo nam more. Prispodoba glasi: u Dragice usisivač. Dragica usisava, kad najednom...Eto jedne čarape u usisivaču. Lijeva. Povuklo je da nije normalno. Sad, Dragica je na sto muka. Jel da prlja ruke i vadi lijevu čarapu iz usisivača il da baci desnu koja imala manje kletu sudbinu. Preokret slijedi. Dragica neće prljati ruke, a desna će čarapa, bez obzira što se cijelo vrijeme smijuljila lijevoj završiti isto kao i lijeva.
Eto, toliko sam samo htjela reći prije nego li vam zaželim uistinu blagoslovljen ovaj poučan blagdan, koji nikako, ali baš nikako da pouči onoliko koliko je u postojanje njegovo uloženo.