skaska

Hajdmo malo komentirati na temu SPLITER

Na mojoj ruci stara vura od petstotinjak tjuna. Kaže točno vreme. Ne mo ra na popravak.
Čačić se opet zdebljal.
Fala svima na lepim rečima.

Danas, u 13 i 40 zauvijek me je napustio moj dobri otac.
Hvala svim dobrim ljudima s bloga što su mi pomogli u najtežim trenucima proživljavajući sa mnom najgori oblik neljudskosti hrvatskih zdravstvenih ustanova. Jučer je, naime, prisilno otpušten iz bolnice, iako u teškim mukama. Majka i ja smo ga transportirale na bolje mjesto. Žao mi je što je svega bio svjestan do posljednjeg trenutka. No, o tome ne mogu danas.
Tata, sigurna sam da si sada u boljem svijetu.
Zbogom tata!

Tko veli da sova nije pekareva kći?
Zaigranom uši izvući i u prvi razred ga poslati!

Fulvusica! Moja je najljepša!











Vrijeme je za lokalne izbore. Glasajte!

Drage moje blogerice i dragi moji blogeri!
Prošlo je puno dana otkad sam igrom slučaja došla tu i napisala svoj prvi p(r)ost. Zapravo je za to (ne)zaslužna jedna moja ženska kaj uvek veli: odi sim, idem i ja i onda pobegne. Pa je tak počelo i došlo do jubilarnog 293. posta.
Eh, sad ja ne znam kak ja djelujem na vas, al nekak je bila spika da sam ono kao neka pozitivna ženska u svakom postu štela stisnuti gnojni prišt nečega kaj me tišti. Materijala je bilo, a ima ga još. Obično to tišti sve nas, jer živimo u ovoj lepoj zemlji podosta nezasluženo loše.
Ovih sam se dana osvjedočila kako u rvackoj nije samo teško živjet neg je teško i umrijet. Ak se procjeni da čovjeku nema spasa, a nekim čudom još diše rvacki zrak onda mu nije mesto u rvackoj bolnici za potrebu koje je celi život izdvajal novce koji bi mu bili dostatni za najbolju švica kliniku. Država je tu još jednom dokazala da nije u službi svog građanstva već da je fakat divlja grda izraslina koja samo siše da bi bila još grđa. I nisam samo ja rekla tisuću puta da država koja ne brine o djeci i starcima nemre na zelenu granu, to je tak jasno ko kak nam stvarnost svaki dan pokazuje.
Pa sam tako skužila u vezi "otpisanih" sav taj lepi obrt po našim bolničkim odjelima u kojima se nudi privatni smještaj "otpisanima" i o svemu tome, zahvaljujući raznoraznim forumima, doznala iz prve, druge i treće ruke kaj je to. Jedno je mišljenje drek, al kad vidiš stotinu i sam se uvjeriš onda je to već za dublje promišljanje.
Da novac pokreće svijet to smo učili u školi, al da ga pokreće u krivom smjeru prije il kasnije dojde nam glave.
Kaj sam sve proživela u ovih mesec dana odlučila sam podijeliti s vama, barem u naznakama. Tu je puno odličnih ljudi, vrlo odličnih i šteta je kaj su samo na blogu. Sigurna sam da jako puno vas dijeli moj osjećaj svijeta koji je, bez obzira kak se pozitivno postavili, lagano u kju. Stoga, me nekad malo ražalosti činjenica kaj si još međusobno delamo i na blogu i izvan bloga dok nas nečiste sile čerupaju. Ja tu ništ nisam grdo doživjela, naprotiv, baš mi je drago kaj me ona ženska s početka zeznula po 21. put. I sad bu sigurno čitala ovaj post, a tak je lena da ne bu ni anonimno komentirala.
Ovđekarce ima puno vrijednih, pametnih i zanimljivih ljudi od kojih sam puno naučila, šteta da mnogi od njih ne uzmu i više od tipkovnice u ruke. Šteta radi budućnosti naše dece. Naravno, ima nekih koji povremeno zalutaju, al uvijek gajim nadu da se iza tipkovnice krije čovjek s kojim je moguć razgovor. I nekako uvijek što me više ljudi razočaraju još više vjerujem u njih.
Ugodan nastavak dana želim!

Drugi treći. Drugi treći. Drugi treći.
Do prvog.
Pronađite uljeza il uroša, kako vam drago.