OBRANA I ZAŠTITA OD GLUPOSTI

subota, 25.06.2011.

BAUŠTELCI U AUTU? - DA ILI NE

Mi bauštelci jedni druge nanjušimo ka što onaj pas tartufar nanjuši tartuf…ka što Sanader nanjuši proviziju za dobro namješten posao…ka što Vesna Pusić nanjuši oporbenu fotelju…ka što tuljan nanjuši pingvina. Dakle…jednostavno znaš da se radi o bauštelcima. Ono što mi se u zadnje vrijeme razvilo u mozgu, je – „centar za prepoznavanje bauštelaca po autu“. Nekoliko je načina da i sami počnete razvijati taj centar u mozgu koji se nalazi gore lijevo, dva prsta desno, cenat dolje…odma kraj „centra za seks“…ako ga ne prakticirate (seks jel) onda smatrajte taj centar zakržljalim i preuzima ga prethodno navedeni centar.
Dakle krenimo
1. „GOLF DVOJKA“ – ukoliko na cesti naiđete na ovakav automobil, vrlo su velike šanse da se u njemu nalaze 2 bauštelca, vozač i suvozač. Zadnji kraj mu redovito struže po asfaltu a to je zbog nakrcane mješalice i 8 vreća cementa + sav električni i osobni alat. Mjesta za još nekog na zadnjem sjedištu nema jer osim alata stoji i dijagonalno smještena aluminijska vaser vaga pa auto daje dojam da se radi o sportskom automobilu sa dodatnim ojačanjima. Zadnja stakla su zatamnjena. Šofer jednom rukom drži volan a druga mu visi kroz prozor. Ako malo bolje pogledate u viseću ruku, primjetiti ćete na dlakama neke pizdarije. Ne to nije kožna ili ti dlačna bolest nego se to radi o cementnom špricu kojeg dotični nije skinuo još od 1996-e dok je u fušu žbukao obnovljene kuće po Baniji i Kordunu. Golf se po autoputu kreće brzinom ne manjom od 160-180 km/h samo kako bi svom kolegi suvozaču dokazao da se radi o pili od auta. Na prednji blatobranima je modni detalj „plamteća vatra“. Auto ima 62 konjske snage al je obično čipiran te je konjaža sa 62 skočila na 64.
2. „OPEL ASCONA“ – dok vas takav auto pretječe negdje na autoputu znajte da se definitivno radi o bauštelcima. Vozilo se gotovo uvijek kreće brzinom od 180-190 km/h. Bosanskih je registarskih oznaka. U njemu se nalazi 6 bauštelaca. 2 najkrupnija su uvijek naprijed (majstori) dok su 4 sitnija (pomoćni radnici) uvijek otraga. Jedan od te četvorice gotovo uvijek gleda zamišljeno kroz prozor pa se nemojte začuditi ukoliko se zagleda u vas dok vas pretječu na autoputu. U stanju su krenuti pretjecati i presretača jer jednostavno ne podnose da se itko živ na cesti nalazi pred njima. Na nizbrdicama jure i do 260 km/h. Auto je pun dima jer svi puše a suvozač iz termosice od 12 litara rastače kavu u male bosanske šalice. Troše oko 6 litara kave na pređenih 100 km. Iz auta dopiru zvukovi Šabana Šaulića, Harisa Džinovića te best of Halid Bešlić. Ukoliko vidite da je šofer pustio volan u tijeku vožnje, znajte da objašnjava kako mu je, prije 12 godina u Minhenu, beton odvalio oplatu. A da…vozač i suvozač gotovo uvijek imaju majice kratkih rukava sa slikom bek strit bojsa. Auto nije čipiran.

3. „RENAULT 4“ – aaaaaaa….kako bi se čovjek zajebao. U dobro očuvanom renault 4orci vidite dva starčića koja nekud idu. Mislite da idu brati gljive? Aaaaa ne. Radi se o 2 stara prefrigana bauštelca od kojih svaki ima po 55-60 godina. Prepoznat ćete ih samo po jednom jedinom detalju – za sobom vuku prikolicu u kojoj se nalazi živ odojak + 4 gajbe pive. Sad se pitate kakve to veze ima sa bauštelom!? – Naime…njih dvojicu su nakon dobro obavljenog posla poslali da odu po odojak i pivu što su oni uredno i učinili. Ako se bolje zagledate u njihove uši, uvijek su bijele od vapna. Cestom se kreću neprimjetnom brzinom od 40-50 km/h. Spadaju u grupu najneprimjetnijih. Inspekcija ih nikad nije ulovila da rade na crno. U vožnji nikad međusobno ne pričaju samo da ne skreću pažnju na sebe. Vrlo vrlo vrlo inteligentni ljudi i premazani svim mastima.
4. KOMBI VIŠESJED – Kombi višesjed (jel ono…više ljudi u njemu). Dakle ukoliko naiđete na kombi višesjed čakovečkih ili varaždinskih registarskih oznaka, vrlo vjerovatno se radi o bauštelcima. Naime u kombiju ih bude po 20tak mada taj isti kombi može primiti 9 putnika. To ih je zato puno što njihov gazda nastoji uštedjeti na troškovima prijevoza pa ih posebnom metodom natrpa po 20tak. Kombi se kreće brzinom od 190 – 210 km/h. Bijela posuda koju vidite da se kreće po kombiju je kanister pun vina. Od svih prisutnih u kombiju, vino jedino ne pije kombi…on je dizelaš što se vidi po 12metarskom crnom dimu koji suklja na auspušnu cijev. Takav kombi je zapravo klet na kotačima. Neupućeni će pomisliti da se radi o turistima. Izgledaju agresivno ali su zapravo vrlo miroljubivi. Dopiruća muzika iz kombija je naravno – turbofolk. Zaustavljaju se na svim benzinskim postajama tijekom puta ali ne zbog kombija nego da vino presjeku limenkom pive. Na naplatnim kućicama 11 orica se sakriju pod sjedala da izgleda da ih je 9 u kombiju radi murje koja je po 100tinjak metara od naplatnih.
5. „GOLF TROJKA TDI (spušteni)“ – Uglavnom se kreće iza „Kombija višesjeda“ ili „Opel Ascone“. Naime radi se o nešto „imućnijem“ bauštelcu jer odvaja se iz skupine i ide sa svojim vozilom na bauštelu kako bi navečer nakon zidanja i žbukanja, skockan, mogao u grad sa još 3 svoja druga u pičarenje… i to u svom golfu trici tdi (spušteni) jer sramota ga je ići čoporativno u kombiju višesjedu ili staroj razjebanoj opel asconi. Sva su mu stakla zatamnjena a cestom se kreće brzinom od 220-230 km/h….na nizbrdicama ide i do 300 km/h. U autu ne vozi nikakav alat jer to je auto za pičarenje. Auto je čipiran i ima 190 KS.
6. „YUGO 45“ – Kreće se brzinom 30-40 km/h. U autu se nalazi jedna ili ni jedna osoba. Ukoliko nema ni jedne osobe onda se „Yugo 45“ koristi kao prikolica koju vuče kombi višesjed. Ukoliko ima bar jedna osoba (vozač), prepoznat ćete da se radi o bauštelcu po tome što auto konstantno vozi u drugoj brzini jer je 3ću i 4tu izgubio prije 3 godine kad je pokušao na krovu auta prevesti 2 tone cementa samo zato da dokaže glavnom majstoru da ima pilu od auta. Od tada vozi samo u drugoj. Auto ima 34 konjske snage….čipirali ga pa konjaža pala na 24 KS…čip izvađen.
7. „AUDI A6…3.0…tdi“ – Nemate što puno razmišljati. Radi se o vlasniku građevinske firme.

NOVO NA BLOGU
- Dakle sa vaše desne strane idu 3 nove rubrike...prva je "FLASH VIJESTI IZ RVACKE"...druga je "FLASH VIJESTI IZ SVIJETA"...a nešto niže nje "KRATKA BAJKA". A sad ono klasično...ukoliko kritike budu dobre, svakih par dana će ići nove FLASH VIJESTI i nova KRATKA BAJKA....ukoliko vam to nije IN...ukidam jebi ga. Zato je ispod svake rubrike mala anketa...ajd nebudite ljeni...to su samo 2 klika mišem....dobro....3 ;)

petak, 24.06.2011.

ANTIREKLAME

U skladu sa ovim zadnjim postom u kom sam spomenuo DOBIT ili ti ZARADU, počela mi se po glavi vrtiti jedna misao. Opće je poznato da u Hrvatskoj postoje firme koje imaju veliku dobit unatoč krizi koja nas opizderila. Jel tako? – Tako je. Sve se te firme reklamiraju preko reklama na tevejcima nebi li dobit bila što veća. Jel tako? – Tako je.E sad ja zamišljam situaciju u kojoj bi ta DOBIT bila ekstremno nezamislivih razmjera i to u tolikoj mjeri kad bi recimo portir od T-Coma otvorio vrata svoje portirnice a iznutra ga zasula tolika količina uskladištenog novca da bi ga pritisak izlijetajućih novaca iz portirnice lansirao portira 20 metara unatrag….kad bi bankar došao na vrata banke i skužio da ne može ući u banku jer su kompletne prostorije u banci zakrčene sa balama novca koji je još morao biti prešan kako bi zauzimao što manje zraka…dakle…kad bi tih novaca bilo toliko da jednostavno radnici u tim firmama nebi mogli dolaziti na posao jer tih para ima toliko da ih dragi Bog nebi mogao poništiti koliko ih ima. Što bi se onda moralo raditi? – SNIMATI ANTIREKLAME. Jel možete to zamisliti? Ja da.
Ima ona reklama od T-Coma u kojoj sin govori ćaći da će od sada troškove dijeliti pola – pola po nekoj povoljnoj tarifi pa ćaća pristane a sin se sakrije iza zida pa kaže da on svoju polovicu neće nikad plaćati (meni to više izgleda ka reklamiranje da zajebeš ćaću…no nije bitno). E recimo ta reklama nikad više nebi bila takva jer se radi o ANTIREKLAMI…pa bi reklama išla odprilike ovako. Dakle sin bi ušao u sobu i našao ćaću di sjedi u dnevnom boravku i guli krumpire
- Tata?
- Reci pička ti materina
- Pa…tata ovo je reklama a ti psuješ u reklami!?
- E i što sad?
- Pa ne smije se psovati u reklamama!!!
- Ne seri nego reci štos došao?
- Pa tata otkrio sam novu tarifu koja je super povoljno jeft…
- Kuš tamo pička ti materna i tebi i tarifi…kaka jebena tarifa?
- Pa…pa…pa…
- Šta „pa pa pa“? Ti bi tarifu da ja plaćam a da ti sa onom kurvetinom laprdaš pocijel dan? El to oćeš?
- Pa tata!? (sin počinje plakati)
- O da ti jebem majku. Vitlam daske na pilani pocjel dan za plaću od 1800 kuna a ti me jebeš sa povoljnim tarifama.
- Buaaaaa….buaaaaaa (plače)
- Odi radije u šupu i motorku naoštri…jučer sam te prijavio u šumariji kao sjekača. Sutra ideš rušit i šlajsat drva.
- Drva?
- Jok….jorgovane pička ti materina ljena.
- Buaaaaa….buaaaaa (plače)
- A ako ti je baš stalo da se čuješ sa onom svojom kurvetinom što je spavala sa pola sela…to čak i ja znam….odi do matere nek ti dade 2 prazne čaše od jogurta pa provuci špagu kroz čašu, pa pričajte kroz jogurt čaše kolko god oćete….to ti je sine „jogurt tarifa“
Na kraju bi velikim slovima preko cijelog ekrana išlo – „VAŠ T-COM. NE DOLAZITE K NAMA!!!!“


Reklama za recimo ERSTE BANKU bi bila u stilu da mlada dama dolazi na šalter pitati za kredit...tamo negdje u Dalmaciji. Dakle prilazi šalteru i kaže bankaru za pultom:
- Dobar dan
- Eeeee….dis mala?
- Molim!?!?
- Aaaaaa….lipa i gluva a? Hahahahahaha…aj štas se usrala? Pa zeka peka malo el…ono.
- Gospodine bankar kako se to ponašate?
- A šta bi triba ebate…da te dočekan na paradnon konju…el?
- Gospode Bože!
- Ime mi je Ante a ne „Gospode Bože“
- Pa gospodine ovo je reklama…kako se to ponašate!?!?!? Pa na kraju reklame bi trebala doći još jedna cura i upitati mene S KIM VI BANKARITE a na ovakav način, ja neznam…stvarno ne znam.
- Čekaj malo!? Ti oš reć da će doć još jedna pička!?
- Molim!?!?!?
- Pa isza ti…ti si gluva ka kornjača.
- Gospodine, jel mi možemo ovu reklamu odraditi do kraja?
- Ja bi stobon nešto drugo odradija do kraja.
- Ma o čemu vi?
- Oli si ti glupa, oli ne vidiš da te barin?
- Bariš me u reklami!?!?
- Baria bi ja tebe i u rerni.
- Rerni?
- A e…rerna…šparet…to el?
- Ma vi ste totalno pukli.
- Puka san ja čin san vidija tvoje noge na ulaznin vratin.
- Oooo….pa hvala (smješka se)
- (naslanja se na pult) Oli imaš kaki broj…al fiksni? (namiguje joj)
- A nemaš mobitel?
- Bacija san mobitel kad sam vidija onu reklamu od T-COMa…onda…oli imaš fiksni?
I onda na kraju preko cijelog ekrana ide „ZAŠTO BAŠ MORATE U ERSTE BANKU KAD IMATE ZAGREBAČKU…PRIVREDNU…OTP…SPLITSKU…“
Reklama za onaj prašak za veš ARIEL bi išla odprilike ovako. Muž bi ušao u kući i pravac na štrik po svoje nove hlače koje su prvi puta oprane.
- Draagaaaa!
- Reci
- Jesi li mi oprala one lanene hlače?
- Jesam…na štriku su ti skroz desno.
- Aaaaa evo našao sam ih. Hm…ali…vidi!
- Što vidi?
- Vidi…ova fleka je i dalje na hlačama?
- E pa normalno.
- Kako normalno? Pa ovaj prašak skida sve fleke?
- Te ne konju. To je fleka od sperme pomješana sa vinom…i to crnim…znam točno i di si ga pio.
- Molim!?
- Moli se u crkvi idiote….nemoj meni te fore uvaljivat. Bio si sa onom kurvetinom a sad kao nemaš pojma.
- Maco!?!?!? Kakva kurvetina!?!?!?!?
- Ajde ajde…što se čudiš ka djete na vrtuljak. Okreni hlače…imaš tamo i ruž od usana jedno 30 centi ispod prkna….šta li je samo tamo tražila da mi je znati.
- Gulp.
- Gutaj knedle gutaj. Nego zaboravila sam ti reći. Ormar sa robom ti je kompletno prazan.
- Maco pa kako prazan!?
- Lijepo. P R A Z A N. Sve sam ti uredno složila u torbe i poslala taksijem kod one kurvetine pa nek ti ona nastavi prati.
- Ali…maco…(počinje plakati)
- Samo ti plači….manje ćeš pišati. Ajmo sad…čelom nazad i strojevim korakom marš iz kuće. E da….i da ne zaboravim….svu sam ti robu umočila u katran pa ti reci onoj svojoj kurvetini nek proba skinut sa limunovom kiselinom…al lagano nek riflja.

četvrtak, 23.06.2011.

RADNIK + ŽALBA = OTKAZ

Zarada ili ti dobit. Od te riječi ne postoji trenutno popularnija riječ u Rvackoj. Ništa se ne gleda, koliko se gleda dobit ili ti zarada. Evo recimo…neki dan sjedim u svojoj bazi na Zametu kad kaže konobar Vlado – „Jebote jesi čuo da ovi rade do ponoći!!!“…mislivši pri tome na jedan trgovački centar u gradu Rijeci. Opće poznata je stvar da žene koje rade u tom trgovačkom centru imaju plaću oko 2 500 kuna. Do ponoćno radno vrijeme pravdaju turističkom sezonom mada je isti trgovački centar na turističkoj ruti isto koliko i moja kuća u Lici na turističkoj ruti za razgledavanje egipatskih piramida. Čak će moja mater u Lici prije vidit devu ispred kuće neg što će kakav turista ući u taj trgovački lanac.
Ono su nešto srali da će nedjelje biti neradne jer eto mi smo najkatoličičnija zemlja na zemaljskoj kugli pa je u skladu sa tim to pravilo i zaživjelo…mjesec-dva…a onda sve palo u vodu do te mjere da eno tom istom svetom nedjeljom bauštelci rmbaju na onom gradilištu na kom je hrvatska katolička crkva investitor…tamo negdje u Zagrebu ako se ne varam. Pitam se samo, zna li Bog kakva se sranja kod nas dešavaju il je i on uzeo godišnji?
Ta jadna žena u tom trgovačkom centru će morati raditi do ponoći. Da, morat će. Nju ionako nitko ništa ne pita. Doduše, ima ona pravo na žalbu pa ako bi se jadna i žalila, primjenjuje se formula:
RADNIK + ŽALBA = OTKAZ
(gdje je radnik nepoznanica pa u matematičkom smislu imamo „jednadžbu sa jednom nepoznanicom i poznatim ishodom“)
Radnik i radničko pravo u Hrvata je nešto što je do temelja zatrto…svi smo postali brojevi u službi jednog ili dva gospodara koji prakticiraju onu riječ sa početka – DOBIT ILI TI ZARADA. Evo sad sam se sjetio taxiste koji me prije mjesec dana u 4 u jutro vozio doma. Bio sam sam i dovoljno svjestan da ga priupitam:
- Jel naporno?
- A je…al tko te pita
- Pa pređeš li petardu sa plaćom? (5 000 kn)
- Pređem
- Ajd bar nešto pozitivno
- Da…pređem…al imam i oko 330 radnih sati mjesečno
Kako je on to rekao, ja odma mobitel u ruku…odem na „kalkulator“, razmišljam i računam…mjesec u prosjeku ima 30 dana a svaki dan ima 24 sata….30 dana x 24 sata = 720 sati. 720 sati u ovoj našoj državi odradi jedino semafor a ovaj taksista se opasno približio polovici radnog vremena jednog semafora sve nebi li dobio plaću od preko 5 000 kuna a njegov gazda brojao dobit. Ako jadnik i umre, od matične firme (gazde) će dobiti plastični vijenac na grobu u vrijednosti ne većoj od 70 kn (čitaj – „vijenac kupljen u kineskom shopu“) dok će gazda u crnom odjelu sa umjetnom suzom u očima njegovoj supruzi iskazivati izraze sućuti. Istog tog gazdu, čim sjedne u svog novog audija A8 6,0 V12, će opičiti amnezija i onda će se čuditi:“Koju pičku maternu ja radim na groblju?“ dok će pokretima palca slati skraćeni SMS nebi li dobio izvještaj sa tekućeg račun
„Poštovani. Stanje na vačem računu je 2 987 765, 69 kn. Vaša „Osterajh Banka“ „
Dok gazda prebire sa palcem po svom tač skrin mobitelu, žena iz trgovačkog centra će upravo odrađivati svoj 8mi radni sat i za očekivat je da bi trebala ići doma…ako ne već mužu, ono bar djetetu….ali NE, jer tek je 7 popodne i do ponoći ima još 5 sati što joj se ukupno penje na 12 satno radno vrijeme. Plaćaju li se prekovremeni? Pa puhovi jedni – ovo je Hrvatska…tu se prekovremeni ne plaćaju…pa to ste već do sad trebali naučiti.
Onda se čudimo što su brakovi u Rvackoj u rasulu i što se svaki treći brak raspada. Mene to ništa ne čudi. Ja samo čekam da svi budu razvedeni baš kao naša jadranska obala. Pa što bi ovu jadnu ženu sa kase, u 1 u jutro trebao dočekati razdragani muž? Pitanja tipa – „Draga kako ti je danas bilo na poslu?“ se postavljaju u 4 popodne a ne u 1 u jutro. Još samo fali da ona dođe sa posla u 1 u noći, muž sa bauštele u 2 u jutro a mali iz škole u 3 u jutro!!! – pa jel to standard?



Pa jebeš mi sve, ako se ovo nastavi ovim tempom mi ćemo svi zadužiti u svojim firmama krila pa lijepo neću ni ići kući poslije posla nego ću ka šišmiš odletiti na prvi balkon koji vidim i nogama se okačiti na štrik za sušenje veša i visit naglavačke…odrijemati dve tri ure…i onda opet na posao. Putem dok letim sretati ću druge „šišmiše“ a ako i naiđem na kojeg frenda ima da letim u krug 2-3 minute tek toliko da se malo ispričamo jer ne smijem dugo
– „Jebi ga stari pričao bi ja al zakasnit ću na posao!“
– „I ja isto….ajd vidimo se u nedjelju!“
– „Jebi ga ne mogu u nedjelju, radna mi je!“
– „Joj i meni…ajd onda se vidimo kod Svetog Petra kad umremo…čekaj me ispred kapije od Svetog Petra…ne ulazi dok ja ne dođem da se malo ispričamo jer ako ti odeš u pakao a ja u raj opet se nećemo vidit!!!“
Kakvo sranje od svega. Najinteresantnije od svega što se 5 do ponoći pred tom istom „kasaricom“, u trgovačkom centru, pojavi šef smjene i utješi ju sa „Luda su vremena, budi sretna što imaš posao!!!“…pa evo koristim priliku da jebem mater svima tima koji radnike tješe na taj i takav način…a taj isti čmaronja se za 200 kuna veću plaću uvukao gazdi u šupak toliko da mu samo pete vire iz šupka.
U Francuskoj je radni tjedan negdje oko 38 sati…pa im pokušali dići na 40 a Francuzi odma zapalili 15 avenija i 12 000 kontejnera za smeće. A mi u Hrvatskoj? Pa nama da kažu da mjesečno moramo raditi 2 000 sati nitko živ nebi digao ruku i rekao:“Pa gospodine….mjesec nema toliko sati a kamo li da mi imamo toliko radnih!?“
Najinteresantnije je da postoji zakon u kom sve piše…koliko se smije mjesečno imati prekovremenih i sve ostalo…al Hrvatska ka Hrvatska…spada u grupu „Jebimajkuzakonu zemalja“ pa se u skladu sa tim i ponašamo. Sindikati?...Sindikati su samo privjesak na „ključu“ državnih organa koji ionako odavno rade u korist onog jednog ili dvojice gospodara sa sredine ove priče…a radnika i njegovu obitelj? – ko jebe dok je vijenac u ČAJNA ŠOPU 70 KUNA.
p.s. u starom Egiptu se piramide nisu gradile u ponoć…ako ništa, zbog jebenog hvala ti Bože mraka. Pa ti vidi kome je bilo bolje.

četvrtak, 09.06.2011.

Evolucija televizora

Sjećam se ka mulac…moj ćaća je uporno smanjiva količinu boje na tevejcu. Onda bi ćaća u pola 8 navečer gleda dnevnik (tih 80-tih) i stalno me utišava sa „AMA TIŠINA PIČKAT MATERNA, DNEVNIK JE!!!“ Taj jebeni dnevnik je bio za mog ćaću ZAKON. Ni muva nije smjela letit kad je on gleda dnevnik, pa bi se jadnica…muva el?...zaljepila za luster i na istom bivala točno dok nebi počela prognoza vremena koja ćaću nije zanimala ni pet 9. Onda bi dnevnik završio…i oko 8 i nešto bi počima neki film. Ćaća bi se diga i otiša na wc a ja bi se diga i pojača boje na tevejcu jer bi mi dopizdilo gledat tevejac u boji koji se ponaša ka crno-bjeli a samo zato što ćaća smanjuje boje. Onda bi ćaća izaša iz wc-a i počeo se derat na mene da koju pičku maternu pojačavam boje jer da ću tako potrošit svu boju iz tevejca. Moj ćaća je bio uvjeren da su unutar tevejca boce sa bojom i da kad god ja pojačam boju, ista se troši. U to je pokušava uvjeriti i mene al…džaba.
Taj naš tevejac…pa da si ga okrenuo na bok, izgleda bi ka harmonika. Ima je sa strane valjda 12 miliona dugmadi…a ko zna…nismo probali al vjerovatno se na njega dalo i svirati, nebi se začudio. Sjećam se kad ga je kupio. Unio ga u sobu i stavio na pod, pa smo on, mater i ja gledali u njega jedno 2 ure bez da smo ga ukopčali jer se ćaća divio „Jebote ženo, gledaj ti kaka je to mašina!“. Ukopča ga je u struju jedno 5 sati od kad ga je unio u kuću, jer:
- „Reka mi je onaj u trgovni da ga ne palim odma dok se televizor ne prilagodi sobi u kojoj se nalazi!!!“ (sobi u kojoj se nalazi???)
Nedaj Bog da mu je ovaj u trgovini reka da ga ne pali mjesec dana, ćaća bi ga posluša.
U to vrijeme, od programa smo raspolagali sa nevjerovatnih 2 (slovima – DVA) programa. Imali su simbolične nazive – „prvi“ i „drugi“…nevjerovatno, a? Ekran je bio zaobljeniji od Čobankovićevog trbuha. Kad bi ga mater u jutro upalila, sva prašina sa parketa i tepiha je išla na njega…jer je to elektricitet bio toliki da je vjerovatno i sam proizvodio struju. Ćaća nije ima daljinski upravljač ili ti daljinac, neg je ima mene
- „Aj prebaci na prvi“
- „Aj na drugi!“
- „Pojačaj“
- „Aj smanji“
- „Aj na prvi“
- „Aj da vidimo što je na drugom“ (ka „mi“ da vidimo…ccc)
Dok sam kod ćaće vježba trbušne mišiće, skakajući na svaku njegovu ka Jaca na Pahora…kod mog susjeda je priča bila totalno drugačija – on je ima tevejac sa daljinskim. Tih 80tih je to bilo jednako ka da bi danas imali punicu koju volite – jednostavno nemoguće…dobro…moguće, al rijetko. Onda bi ja otiša kod komše i po uru vremena samo prebaciva sa prvog na drugi program i obratno. Kakav jebeni sony plejstejšn!? – ovo je bilo čudo!...jebote, ležim a ono se samo sve mjenja. Onda bi pojačava pun gas pa smanjiva do kraja…pa pojačaj pa smanji…pa pojačaj pa smanji…a sve na ležećki…a milineeeeee. Ondab doša kući pa bi pita ćaću
- „Ćaća što mi nemamo tevejac sa daljinskim?“
A ćaća je uvijek dava isti odgovor
- „Jeblo te to….to zrači!“
Za mog ćaću, sve što sam ja pitao je zračilo…a ako nije zračilo, onda je uvijek ima neki odgovor
- Ćaća ja bi na more?
- Jeba te more. Štoćet to? Mahat rukama u onoj vodurini ka budala. Ima morski pasa pa da te još što i ujede! Jeba to!“

- Ćaća ja bi iša u kino?
- „A štoš u kinu? Blejat u ono platno ka munjen? Sjebat ćeš vid.“

- „Ćaća kaš mi kupt bicikl?“
- „Jeba te bicikl…štoćet to? Da ka budala gvintaš one pedale? Još past sanjega pa poginit!“
Uvijek je bilo nešto. Il me zrači…il ću sjebat vid…il će me nešto pojest…il će me oteti…al uvijek nešto.

Onda je došao na red tevejac sa daljinskim…al to je bilo tek početkom 90 tih. Po ćaći ga nikad nebi ni imali, nego ga buraz kupio. Više nisam ka budala skakao na njegove zapovjedi…neg je ćaća sam prebaciva programe. Gotovo nevjerovatno, al televizor je ima i teletext. A uuuuuuuuuuuuuuuu…brale moj, kolike sam samo neprospavane noći proveo čitajući teletext. Pa jebi ga, taj teletext je u to doba bio internet. Jel se sjećate??? Pa teletext je bio maajka. Ko ga nije imao, bio je šupak. Tad interneta nije bilo i svi smo čitali taj jebeni teletext. Ćaća nije volio teletext…vjerovatno je mislio da ako ga čita da će mu HRT poslati račun za pročitano…pa je uvijek govorio
- „Gasi to…jeblo te to…ka da tu piše što pametno!“ (aj bar nije zračilo)….“a i sigurno zrači!!!“ (opa…ipak zrači)
Onda su počele sapunice…Santa Barbara…Dallas…i meni moj Beverli Hils. Ćaća nije moga doć na red od mene i matere. Godine su prolazile…a tevejci se mjenjali. Dijagonala 54 cm…72 cm…pa sve dok nismo dopeljali ekran 97 cm. Kad je taj doša, ćaća je mislio da smo kupili ormar. Bio je u šoku. Ko zna…možda je koji put pokušava ga i otvorit, mislivši da je mater tamo složila njegove gaće i potkošulje. Ta 97ica je bio zadanji model koji je doživio…ćaće više nema a ja sjedim u svojoj gajbi i gledam „flet“ tevejac od tošibe sa dijagonalom od 103 cm koji je debel 10tak cm i sa nostalgijom se svega sjećam. Pomislim...da sam ovakvog donio ćaći, on bi reka
- „Štos kupio stol bez nogu?“
Vjerovatno bi drugi dan na moju tošibu montira 4 noge i reka „Evo…stol je gotov“…a onda bi sjeo za „stol“ i pita mater „Jooooj…jel ima što za večeru?“.
Te moje misli prekine reklama na ovom mom tevejcu…i to reklama za novu generaciju tevejaca…“3D televizori“…eeeeeeeeeeeeeej…ne želim ni pomišljati što bi tek onda bilo sa ćaćom…već ga vidim kako po sobi puca iz pištolja i zove mater
- „Ženoooooooooooooo!!!! Zovi policiju!!!! Kuća nam je puna nekih ljudi!!!!!“

utorak, 07.06.2011.

Kumica s placa

Pičim ja neki dan po baušteli ka žaba po lopočima kad na pola trase ulovi me baba. Sad se vi pitate koja baba? E baba koja ima neku kolibu u kojoj inače ne živi al ima neke vrtove sa strane pa je nešto sklepala i u tom drži alat. E sad…naletim ja na tu babu po jedno 30ti put
„Aloooou momak….dajde da te nešto pitam!!!???“
A reko u pičku materinu evo nje opet…nebi je se riješio ka Bekam one svoje Viktorije. Čim me vidi leti na mene ka da sam željezo a ona magnet.
„Ajde baba daj me više pusti na miru!“
„Čekaj stani!!! Daj da te nešto pitam!?!?!“
„Oš da ti rečem štoš me pitat?“
„Aj reci!“
„Pitat ćeš me jel ova cesta što ju gradimo….jel ide preko ove tvoje kolibe!“
„E?“
„Što E!?“
„Pa oćel ići!?“
„Pa baba sunce mu jebem…jesam ti već 30 puta reka da ne ide!“
„Ne ide!?!?!?“
Majko Isusova…baba opičena, al ono…pun gas. Svaki jebeni put ja njoj kažem da cesta ne ide preko kolibe a ona se svaki put iznenadi i veseli. U početko sam jedno 5 puta fino objašnjavao…a onda sam skužio da baba opičena 100 na sat pa više ne znam kako pričat sa njom pa pričam ka da baba radi na baušteli.
„Ne ide.“
„Jes ti siguran da ne ide?“
„Baba?“
„Što je?“
„Kaš me prestat zajebavat?“
„Ma ne zajebavam ja tebe.“
„Ma jeli?“
„Slušaj….jes ti siguran da cesta nejde preko moga?“
„Eto ti opet!?!?!?“
U toj raspravi ja nekako došao do te njene kolibe…kad tamo ispred kolibe, stolica…o reko sad ću sjesti i zapalit cigaru i sa babom malo popričat. Sjeo ja u stolicu…zapalio cigaru…
„Mali bil ti kave?“
Gledam ja higijenske uvjete u kolibi i oko nje…reko jebalo majku ako ću živ ostat ako te kave popijem.
„Neću baba kave…prdim od nje!“ (zajebavam ju)
„Prdiš od kave?“
„A-a.“
„A prdiš li od rakije?“
Vidim ja baba je žešći harambaša.
„Kakve rakije imaš? Ako je ka koliba, nemoj mi je ni nositi.“
Eto babe…donese bocu rakije i stavi na stol…natoči meni jednu i sebi jednu. Sjetim se ja svog ćaće kako je zna reći „Vodu za nikim, vino za nekim a rakiju za svakim“…pa reko tom logikom, taman da je iz boce pio tifusar, mogu i ja…neće mi ništa biti.
„Baba od kud ti ova rakija?“
„Sin mi donio iz Slavonije!“
„Imaš sina?“
„I dve kćeri!“
„I dve kćeri?“
„A-a…al muža nemam…otiša je.“
„Di je otiša?“
„Otiša gore.“
„Di gore? U Njemačku?“
„Kaku Njemačku…umro je…otša gore…el..unebo.“
„Ahaaaaa“
„Aj živio ti meni!“
„Aj baba…živila!“
Stresem ja rakiju…a rakijaaaaaaaa dobraaaaaaaaaaaa. Svakakvih rakija ima…al ova je među top 5 koje sam ikad u životu popio. Nije da sam ih nešto popio al ono…kad te neko ponudi, jednu čašicu iz kulture ne odbijaš…el tako? – est vala.
„A baba…sunce ti žareno…pa ova rakija dobraaaaaa!“
„Dajde čašu vamo…daj još jednu!“
„Ne ne ne ne…neću više…pusti baba rakiju, jebi ga moram još radit…nego…čim se ti baviš?...kako se živi?“
„Odmaram…u penziji sam.“
„Gdje si radila?“
„Na placi…imala svoj štand pa prodavala voće…povrće…a sve.“
„A daaaa?“
„A-a…uf jes para bilo onda!“
„Kako bilo?“
„Joj sjećam se…ja bi znala nabavit češnjaka iz Mađarske…a ja na placi okačim tablu „LIČKI ČEŠNJAK“ i opalim cjenu samo tako!“
„I?“
„Što I!?...sve prodam. Pa nema ti narod pojma…nit oni znaju kad je sezona češnjaka nit išta. Pa „LIČKI MLADI KRUMPIR“ a krumpir nabavljala iz Bosne….hahahahahhahahahaha…a narod opet glup. Al štaš…krumpir ka krumpir…kad ti njega spečeš, što ko zna od kud je. Nije se niko potrova…sve sam to i ja sama jela!“
Slušam ja babu i vrtim film u glavi kako ti na tevejcu non stop govore „Jadne kumice sa place“…a ispred mene sjedi menadžer godine premazan svim mastima.
„Baba znači ima muljanja među vama babama placericama?“

„A jooooooooooooooooooooooooooj. Pa ka i su svemu u životu. Pa što ti misliš…ja sam sina i dve kćeri iškolala…eto mi jedna doktorica!“
„Kćer ti doktorica?!?!?“
„A-a…udala se…ošla i ona…ma svi su ošli…neka neka…dobri su mi!“ (priča sama sa sobom)
„Znači tako….“ (taman pomislim da je gotovo a onda ju čuješ di skoči)
„A MLADOGA LUKA!!!!....pa što sam njega znala prodat…a uuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu…pa paradajza, ka iz Metkovića…a ko zna od kud je….ni sama nisam znala.“
Vergla baba ne gasi se…ka šivaća mašina piči. Zvoni meni mobitel…posao…moram dalje.
„Baba jebi ga…slušao bi ja tebe…al moram ići…hvala ti na rakiji!“
„Ma nema načem. Eeeeeej…sad sam se sjetila!“
„Reci?“
„Ova cesta što je radite?....“
„E što s njom?“
„Oćel to ići preko moje kolibe?“

subota, 04.06.2011.

ZBOGOM KUHANJE

Na blog.hr-u često čitam kako ljudi pišu o kuhanju hrane…e pa evo i ja se pridružujem toj tematici.
U ovom kvartu di ja obitavam ka kaktus…ima jedna trgovina. Ta je trgovina jedno tricetpet metara udaljena od moje podstanarske gajbe. Trgovina ka trgovina…e je moj kurac. Ja ju zovem „Radioaktivna trgovina“. Što god da kupiš u njoj, izaziva karcinom. Jednom sam otiša, hm…da jednom…uglavnom otiša sam u tu trgovinu i reko jebalo majku što da si uzmem za večeru. Stanem pred onaj frižider sa salamama…a tamo…neka kobasica, pa pola metra ništa, pa neki jogurt…pa metar ipo ništa i onda skroz desno u ćošku – mortadela. Jebemu mater, pojeo sam tih mortadela jedno tonu ipo…a di neš kad si bauštelac pa ti suhomesnati proizvodi dođu ka rodbina. I stojim ja pred onim praznim frižiderom a trgovkinja me gleda ka da sam jedina mušterija taj dan…što me nebi ni začudilo
- Dobar dan
- Dobar dan
- Imate li mortadele? (samo nju i imaju)
- Evo imamo…baš je svježa! (svježa ka lanjski snjeg)
- Možete li mi narezat jedno 15 deka? (salamoreznica izgleda ka dizalica za aute)
- Kako da ne.
- Oprostite čija je to martadela? Gavrilović ili PIK-ova?
- Rialova
- Čija???
- Rialova goospodine (da nije Gavrilović promjenio prezime???)
Mislim si u sebi…ka da je bitno čija je, kad je jedina…a ja gladan, pojeo bi pohanog tigra. Dok ona reže…ja reko, idem si uzet 2-3 smokija. Ja onaj smoki u ruke…kad preko cijelog smokija piše „RIAL“. Hm!? Opet taj jebeni RIAL? Koji je to kurac? Ja po vrhnje…opet RIAL...ja po mljeko, opet RIAL. Uzimam 2 paketa hrenovki – i na hrenovkama piše RIAL. Da sam akumulator iša kupovat, vjerovatno bi i na njemu pisalo RIAL. Ama sve je u toj trgovini od RIAL-a. Ni sad mi nije jasno što je taj RIAL. Uglavnom kupim ja to…dođem u svoju gajbu…sjednem…otvorim RIAL-ovo jebeno mljeko…stavim kuhat RIAL-ove jebene hrenovke…otvorim RIAL-ovo vrhnje...skinem vrlo vjerovatno sa sebe RIAL-ovu robu i sjednem u RIAL-ovim gaćama na krevet. Reko dok se hrenovke kuhaju idem ja maznut koju dkg RIAL-ove mortadele. Otvorim ja onaj papir…imam što i vidit. Ako je to mortadela onda sam ja drugo koljeno u rodu sa princom Vilijamom. Bijeli se ona mortadela ka da sam uzeo 15 dkg svinjske masti…a ja onu mortadelu pa žvizzz u kantu za smeće. To večer sam od 3 hrenovke pojeo jednu ipo jer je imala okus po zimskoj gumi. 10 dana kasnije upadam u stan ka nenavođeni palestinski projektil…gladaaaan ka 3 vepra zajedno. Čim sam uša u stan odma sam pao na pod jer sam zapeo za produžni kabel na podu. Kako sam pao na pod tako mi se glad još više pojačala. Otvaram ja frižider a on prazan…zapravo uvijek je prazan jer ništa ne kupujem. Sjetim se ja…imam onaj jedan preostali paket RIALOVE jebene hrenovke koje sam stavio u onaj dio frižidera zvan „duboko“. Izvadim ja njih…a one kamen – kamen…zamrzle se samo tako. Ko ga jebe…stavim ja vodu na šparet…voda prokuha…otvorim onaj paket hrenovki…krknem one smrznute hrenovke u vodu…i reko za 5 minuta one kuhane. Nije prošlo 30 sekundi…prva je već eksplodirala. Kad je to roknulo…ja sam se živ usro. Bacilo onu vodu iz lonca…puče i druga…reko krušnu ti mrvu jebem oćul ja živu glavu izvuć…puče i treća a ona vrela voda mi obli lakat…pa reko pičkat materna i večeri i meni. Kad se to sve smirilo…imaš šta vidit…hrenovke ka da su bile na vojnoj vježbi…ka da ih je Dušan Džamonja skulpturira. Jednu sam pojeo tek toliko da ne umrem od gladi. Odma sljedeći dan sam otiša u KONZUM od druga Todorića i nakupova si neke hrane…ka idem ja sebi nedjeljni ručak skuhat…nije mi bilo dosta ono od sinoć pa ide momak još kuhat. Kupio ja krumpira i neko meso. Dođem u stan…stavim vodu da zakuva, reko idem krumpira skuhat. I skuham ja njega…ocjedim i vodu iz jebenog lonca. Stoji onaj kuvan krumpir u loncu….reko sad ću ja tebe zalit maslinovim uljem. Ja ulje u ruku…prskam ja krumpir sa uljem…i jebalo majku, što nisam u onom jednom zamahljaju dok sam poljeva krumpir sa uljem, zalio i onu vrelu ploču na šparetu. Pa recimo da je u 2 sekunde bilo dima u sobi ka da specijalci upadaju….a onda je suknuo plamen. Plamen je bio toliki da sam skočio i povukao lonac sa krumpirom koji se rasuo po podu zajedno samnom. Onda sam se nekako digao i sa krpom počeo tući po šparetu nebil ugasio. Oči su mi se zasuzile od kombinacije dima i topline. Da mi je nešto vrelo na tabane bre…skužio sam kad sam nogom zagazio u prvi vreli krumpir koji je bio na podu. Gorim odozdola i odozgora. Da skratim…nikad više jebeno neću kuvat u ovom svom stanu…ama baš nikad…kad god nešto krenem…il presolim…il zapalim…il eksplodira…moj deda je zna reći – koji kurac kuvat dok ima bureka!...ima je i pravo. A zdrav život? A što je danas zdravo?

<	lipanj, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30