Pičim ja neki dan po baušteli ka žaba po lopočima kad na pola trase ulovi me baba. Sad se vi pitate koja baba? E baba koja ima neku kolibu u kojoj inače ne živi al ima neke vrtove sa strane pa je nešto sklepala i u tom drži alat. E sad…naletim ja na tu babu po jedno 30ti put
„Aloooou momak….dajde da te nešto pitam!!!???“
A reko u pičku materinu evo nje opet…nebi je se riješio ka Bekam one svoje Viktorije. Čim me vidi leti na mene ka da sam željezo a ona magnet.
„Ajde baba daj me više pusti na miru!“
„Čekaj stani!!! Daj da te nešto pitam!?!?!“
„Oš da ti rečem štoš me pitat?“
„Aj reci!“
„Pitat ćeš me jel ova cesta što ju gradimo….jel ide preko ove tvoje kolibe!“
„E?“
„Što E!?“
„Pa oćel ići!?“
„Pa baba sunce mu jebem…jesam ti već 30 puta reka da ne ide!“
„Ne ide!?!?!?“
Majko Isusova…baba opičena, al ono…pun gas. Svaki jebeni put ja njoj kažem da cesta ne ide preko kolibe a ona se svaki put iznenadi i veseli. U početko sam jedno 5 puta fino objašnjavao…a onda sam skužio da baba opičena 100 na sat pa više ne znam kako pričat sa njom pa pričam ka da baba radi na baušteli.
„Ne ide.“
„Jes ti siguran da ne ide?“
„Baba?“
„Što je?“
„Kaš me prestat zajebavat?“
„Ma ne zajebavam ja tebe.“
„Ma jeli?“
„Slušaj….jes ti siguran da cesta nejde preko moga?“
„Eto ti opet!?!?!?“
U toj raspravi ja nekako došao do te njene kolibe…kad tamo ispred kolibe, stolica…o reko sad ću sjesti i zapalit cigaru i sa babom malo popričat. Sjeo ja u stolicu…zapalio cigaru…
„Mali bil ti kave?“
Gledam ja higijenske uvjete u kolibi i oko nje…reko jebalo majku ako ću živ ostat ako te kave popijem.
„Neću baba kave…prdim od nje!“ (zajebavam ju)
„Prdiš od kave?“
„A-a.“
„A prdiš li od rakije?“
Vidim ja baba je žešći harambaša.
„Kakve rakije imaš? Ako je ka koliba, nemoj mi je ni nositi.“
Eto babe…donese bocu rakije i stavi na stol…natoči meni jednu i sebi jednu. Sjetim se ja svog ćaće kako je zna reći „Vodu za nikim, vino za nekim a rakiju za svakim“…pa reko tom logikom, taman da je iz boce pio tifusar, mogu i ja…neće mi ništa biti.
„Baba od kud ti ova rakija?“
„Sin mi donio iz Slavonije!“
„Imaš sina?“
„I dve kćeri!“
„I dve kćeri?“
„A-a…al muža nemam…otiša je.“
„Di je otiša?“
„Otiša gore.“
„Di gore? U Njemačku?“
„Kaku Njemačku…umro je…otša gore…el..unebo.“
„Ahaaaaa“
„Aj živio ti meni!“
„Aj baba…živila!“
Stresem ja rakiju…a rakijaaaaaaaa dobraaaaaaaaaaaa. Svakakvih rakija ima…al ova je među top 5 koje sam ikad u životu popio. Nije da sam ih nešto popio al ono…kad te neko ponudi, jednu čašicu iz kulture ne odbijaš…el tako? – est vala.
„A baba…sunce ti žareno…pa ova rakija dobraaaaaa!“
„Dajde čašu vamo…daj još jednu!“
„Ne ne ne ne…neću više…pusti baba rakiju, jebi ga moram još radit…nego…čim se ti baviš?...kako se živi?“
„Odmaram…u penziji sam.“
„Gdje si radila?“
„Na placi…imala svoj štand pa prodavala voće…povrće…a sve.“
„A daaaa?“
„A-a…uf jes para bilo onda!“
„Kako bilo?“
„Joj sjećam se…ja bi znala nabavit češnjaka iz Mađarske…a ja na placi okačim tablu „LIČKI ČEŠNJAK“ i opalim cjenu samo tako!“
„I?“
„Što I!?...sve prodam. Pa nema ti narod pojma…nit oni znaju kad je sezona češnjaka nit išta. Pa „LIČKI MLADI KRUMPIR“ a krumpir nabavljala iz Bosne….hahahahahhahahahaha…a narod opet glup. Al štaš…krumpir ka krumpir…kad ti njega spečeš, što ko zna od kud je. Nije se niko potrova…sve sam to i ja sama jela!“
Slušam ja babu i vrtim film u glavi kako ti na tevejcu non stop govore „Jadne kumice sa place“…a ispred mene sjedi menadžer godine premazan svim mastima.
„Baba znači ima muljanja među vama babama placericama?“
„A jooooooooooooooooooooooooooj. Pa ka i su svemu u životu. Pa što ti misliš…ja sam sina i dve kćeri iškolala…eto mi jedna doktorica!“
„Kćer ti doktorica?!?!?“
„A-a…udala se…ošla i ona…ma svi su ošli…neka neka…dobri su mi!“ (priča sama sa sobom)
„Znači tako….“ (taman pomislim da je gotovo a onda ju čuješ di skoči)
„A MLADOGA LUKA!!!!....pa što sam njega znala prodat…a uuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu…pa paradajza, ka iz Metkovića…a ko zna od kud je….ni sama nisam znala.“
Vergla baba ne gasi se…ka šivaća mašina piči. Zvoni meni mobitel…posao…moram dalje.
„Baba jebi ga…slušao bi ja tebe…al moram ići…hvala ti na rakiji!“
„Ma nema načem. Eeeeeej…sad sam se sjetila!“
„Reci?“
„Ova cesta što je radite?....“
„E što s njom?“
„Oćel to ići preko moje kolibe?“
< | lipanj, 2011 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
Obrana i zaštita od gluposti
Veljača 2018 (1)
Ožujak 2017 (2)
Ožujak 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (3)
Prosinac 2013 (2)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (2)
Kolovoz 2013 (2)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (5)
Studeni 2012 (1)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (5)
Srpanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (6)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (6)
Siječanj 2012 (6)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (4)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (4)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (4)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (12)
Rujan 2010 (18)