petak, 07.07.2023.
Zlatno tele
Bila sam zasljepljena tim zlatom'
i odreklala sam ga se u tri mjeseca' davna'
kad bila sam bez struje' vode i jela kruh stari s masti i prstohvatom ljute paprike ( luka mlada' priuštit si nisam mogla' a ni " stara")
Sjedam u auto' i lažnim' hinjenim osmjehom velim suprugu - eto' ajmo' tamo di smo si novi' smireni život izgradili!
A u meni' skutreno' vrisak' kao tijesto s germom ' raste' buja!
Ostavljam ' ovdje' srce' na komadiće' razbijeno' pa slijepljeno' osmjesima unuke moje. Duša mi' se ko sedra' rasiplje' i onda me moja unuka zagrli! I' da' skupi je na kup.
I onda sjedmem u auto' glumeći' najhrabriju hrabrost' a moja nutina' ocean najtužnijih' suznih valova.
I pomislit će netko' neznalac neki' opet ganjam' opet štujem glupo "zlatno.tele"
Ne..samo' opet opet' po treći put' želim život ljudskosti vrijedan' dostojanstven.
Iako' iznutra sam kao kula od pijeska i samo je kaplja suze potrebna' da se u lokvicu' muljavu pretvorim.
Sjedam u auto' ustavu sam podigla i suzi 'ovnovskom ustrajnošću' zabranila da kane!
- 01:53 -
