križar

https://blog.dnevnik.hr/krizar

subota, 15.07.2023.

Ah' ljubav!

Moja kći i zet su šetači' ljudi zdravog načina života. I šetali su obroncima Slavče' jednog brda' di naš sin gradi kuću i naišli na klupu' na vr brda' di je moj suprug' tad dečko mi' izrezbario ' davne 1982- e godine- Bubo volim te.
Mislila sam da je tu klupu vihor protjecanja uništio' rat' granate' prije svega' ali nije. I poslala mi kći fotku' koju ovdje ne mogu nakeljit' jer uredništo stalno neke novotarije drka.

I nismo mi nikad našoj djeci o tom pričali' ali eto' sudba' život ih na to nanio.

Suprug i ja smo' skoro preko četrdeset godina zajedno' i ljubav smo si ugravirali u srcima' odavno. I kolko si' ponekad idemo na živce' On je moj' najbolji prijatelj' moje sidro' moja sigurna " luka". Ja pak njemu' vjetar u leđa' klovn' netko ko ga i kad potone' digne ( hihihi) netko tko ga u kišnim' maglovitim danima' suncem obasja .
Ah ljubav' ljubim je' ko i svog' životnog' sijedog' bez zuba..supatnika. Unuka ga zove Udi dida!

A unuka nam je' jedno' pametno' unikatno' svoje' čeljade. Najbolje od najboljeg od svih nas!
Tako sam sretna!

- 21:25 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

subota, 08.07.2023.

Ljetoooo!

Kad zrak je znojan i ne miriši na Aks' da anđeli padaju s neba' neg ljudi na autobusnim postajama'
Kad vjetar' je ljepljiv' vruć' pa te ko hobotnica' vakumira' znojem'
Kad' tonu znoja zdravog' al vonjavog' ispustiš iz sebe..

Ljeto je ..konačno. Tuš' kupanje' sladoled' mrzla lubenica i najbolje od najboljeg..ladna piva!ssss


PS..Svi " crkavaju" ja uživaaam. Konačno ljetooo

- 21:20 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 07.07.2023.

Zlatno tele

Bila sam zasljepljena tim zlatom'
i odreklala sam ga se u tri mjeseca' davna'
kad bila sam bez struje' vode i jela kruh stari s masti i prstohvatom ljute paprike ( luka mlada' priuštit si nisam mogla' a ni " stara")

Sjedam u auto' i lažnim' hinjenim osmjehom velim suprugu - eto' ajmo' tamo di smo si novi' smireni život izgradili!

A u meni' skutreno' vrisak' kao tijesto s germom ' raste' buja!

Ostavljam ' ovdje' srce' na komadiće' razbijeno' pa slijepljeno' osmjesima unuke moje. Duša mi' se ko sedra' rasiplje' i onda me moja unuka zagrli! I' da' skupi je na kup.

I onda sjedmem u auto' glumeći' najhrabriju hrabrost' a moja nutina' ocean najtužnijih' suznih valova.

I pomislit će netko' neznalac neki' opet ganjam' opet štujem glupo "zlatno.tele"

Ne..samo' opet opet' po treći put' želim život ljudskosti vrijedan' dostojanstven.

Iako' iznutra sam kao kula od pijeska i samo je kaplja suze potrebna' da se u lokvicu' muljavu pretvorim.

Sjedam u auto' ustavu sam podigla i suzi 'ovnovskom ustrajnošću' zabranila da kane!

- 01:53 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.