petak, 26.03.2021.
Ritual
Imam ritual, rutinu čak, već godinu i frtalj.
Dođem, nakon posla doma (i da... ovo je sad moj dom, svjetlosnom godinom daleko od doma mog, istnskog, koji mi venama teče, kojeg sanjam mirisom magnolija i prvih jaglaca i bršljana uz komšijin zid).
U hodniku, skineme SVE sa sebe, od uniforme, do donjeg rublja ( trenutno rupičastog jer nemam gdje kupiti novo), ubacim svu tu pozamašnu hrpu u veš mašinu, a sebe pod tuš!
Isfrotiram se, osušim, fenom kosu uništim, nakremim se , s posebnom pažnjom na " akne" i rane od maske ( nikako ne prolaze, a bore sve uzoranije i dublje).
Obučem pidžamu ( kupljenu na akciji), oklopa svih oslobođena, svježa, ko nova, a stara, ma prastara i s najradosnijim osmjehom ( nekad iskrenim, nekad fejk) uđem u kuinju, s papučama mačkastim ( bile na rasprodaji) i i utisnem ljubac, spasonosni, na njegove usne i pitam - Što si danas, fino skuhao?-
Imam ja tu, nenormalnu, rutinu, već godinu i frtalj. Ritual, ko da sam u nekoj sekti.
I zašto se onda, tako bijedno ćutim..a ...On mi skuho paštašutu????
- 17:08 -
