srijeda, 27.01.2021.
volim svoje godine
Evo još par mjeseci i bit ću " okrugla". Bit će mi tek i samo šesdeset! I ..inventura?!
Volim svoje gene, volim svaki proživljeni dan, a još više svaki budući dan. Volim tu svoju žilavost, brzu regeneraciju na sve novo, potrebno, čak i onda, kad to ne želim, a znam da moram. Pomirene su, konačno, mlada ovnuša, koja je djelovala ne razmišljajući, instinktom, pa prečesto završavala ko Don Qijot, " razbijene" tintare", jer vjetrenjače, kao i vjetar su neuhvatljivi i ova "stara" ovnuša, koja je malčice mudrija pa ,sad, bira bitke, koja je utege prošlost odbacila ( a tako je čvrsto njima bila okivana), pronašla oproštaj u srcu i niranu u duši za sve duše, proklete, zločeste s kojima se susrela, nasjela, drugovala na svom životnom proputovanju ( često stramputice, trnjave, stjenovite, a samo moje!)
Vremena su kakva jesu, prepuna zabrana, premalo čovječna, ljudska, pa ipak ,dobra, da spoznam SEBE. I da, ko luk sam u slojevima, godovima, nekom smrdim, štipam za oči, a drugima delicija, slatka , " jestiva" jer priznajte, niti jedno jelo nije dobro bez luka, a tako i život!
I da mogu, ispočetka, opet bi isto jer, konačno volim sebe i sve ove moje, radošću, tugom, ljubavlju, "ludilom", užasima i snovima, istkane i tkane godine!
Topli pozzz iz snijegom i ledom okovane pečalbe. Ijujuju , ja sam ...u nikad boljoj životnoj formi! Drž te mi se i nek vam je svaki udah, sladak ko život sam!
- 13:18 -
Komentari (13) - Isprintaj - #
