četvrtak, 09.08.2018.
Slavonija u suzi
Imala sam osam godina kad napisah- ja imam tri majke - jedna je žena crnih očiju, crne kose koja me rodila,svaku moju ranu poljubila, druga je moja Slavonija, koja me žitna polja i konje bile konje vrane naučila ljubiti, a treća najveća je moja domovina Hrvatska.I moji roditelji na obavijesnom razgovoru završiše.
Imala sam ja zlata i dukata koje mi moji pod glavu staviše,čim se rodih,u kolijevku duboreznu,sto godina staru,moj pradid ju napravio i sve sam u bescijenje prodala da mogu svoju dicu odškolovati,da mogu treći put ispočetka krenuti
,kartu autobusnu u jednom smjeru kupiti, novi jezik za novi početak naučiti.
I evo me tu, i sve je super dok kiša ne zakiši i ne miriši na moju Slavoniju,sve je super dok hodam drvoredom lipa,a on ne vonja po mom novogradiškom parku, dok moj suprug ne pusti - duša bečarska - i tad se saspem,ima me u česticama,ma ni Bog sam ne može slijepiti.
U suzi svakoj je moja Slavonija, sklizne niz moj obraz naborani, dočeka je moj dlan, i poljubim je kao dragocjenost i znam da ću se vratiti - umrijeti bar u mojoj Slavoniji.
- 20:30 -
Komentari (13) - Isprintaj - #
