četvrtak, 10.05.2018.
Privremeno u prolazu sam
PONEDJELJKOM se rodih,
udahom prvim, svu žilavost Svemira ,nedonoščeta od kilu i sedamsto ,čuvanog u kutiji za cipele, grijanog kraj rerne,udahnuh.
UTORKOM već djevojčurak bucmasti,počeh brinuti brige odraslih i svom mlađem bratu 'mati' posta.
SRIJEDOM se zadjevojči, neugledna,brezasta,koščata,očiju boje nadanja, ugledah Njega.
ČETVRTKOM rodih njih, moje dva Sunca,konačno ugledah dugu i jednoroge.O kakav je to radostan četvrtak bio.
PETKOM moja Sunca napustiše moj Svemir, u potrazi za svojim Snovima. Ljudi u crnom SVE što stvarah godinama oteše.Nađoš se na raskrižju.
SUBOTOM krenuh novim neutabanim stazama,puteljcima,kaldrmama i gle, nakon bauljanja bespućima,radost mi pruži ruku..O kako je ne puštam više.
NEDJELJOM postah baka, kao da živim tisuću života, energija . I sama posta djevojčica- staričica.
U tren onemoćah,zadnji put u postelju legoh, očiju u smiraju , žaleći samo za onim što ne učinih dok zemljom hodah.
PONEDJELJKOM od mene osta,đurđic, samoizniko na humku mi.
Dragi moji, život je samo jedan,treptaj.Uživajte! Ništa mi ovi dan i NITKO neće pokvariti.Ovdje smo samo u prolazu, tako privremeno.Neki dan sam skoro izginula, oduzeo mi je prednost, neki čelo garavi s bradurinom u Porše macan (nešto ti imena) s zamotanom hanumom i sreća da imam vozačkog staža kolko njih dvoje zajedno godina , pa me evo žive. Drž te mi se !
- 16:35 -
Komentari (14) - Isprintaj - #
