četvrtak, 17.11.2016.
tihujem
- 23:10 -
Komentari (13) - Isprintaj - #
petak, 11.11.2016.
Mr.SAVRŠENI
SAVRŠEN JE,plavušan,ne stari,siromašan ko crkveni miš,ne deblja se, i čim ga ugledam il kad "progovori" - smijeh .A kad mi dosadi spremim ga u Knjižider gdje strpljivo čeka .AAAA pravi mi je!
Fotkano jučer na Interliberu u presijedanju za dalje. Našla sam se rame uz rame s ex.predsjednikom Josipovićem na štandu RASPRODAJA ( et i za njega grda vremena).On je gledao jeftine knjige o Karli Del Ponte i Titi u Vatikanu, a ja knjigice o jelima s pivom.Dal je ex. što kupio ne znam, ja nisam, neg sam radije otišla na pravu,točenu pivu. I zakasnila na bus hahaha. A mister savršeni i njegova luda družina pravila mi društvo do drugog .Et, pravi muški na kog uvijek moš računat.
- 14:48 -
srijeda, 09.11.2016.
na Trgu oseke i plime
I vidim sebe na Trgu tom-
curetak bucmasti, s mašnama žutim nalika leptirima na kikicama tanjušnim,
umrljana sladoledom od vanilije -kuglica pet banki -kako mlataram nogama na povišljoj plastičnjari
i gledam svoju majku netom izašlu iz bolnice, sa suncima u očima i vjenčićima cvjetnim u smijehu.
Ona mi uzvraća plavim zagrljajima bez doticanja i ljubeći me pogledom ljubičastim daje mi – lutku,gumenu, bagatelno kupljenu zbog pogrešnog tržišta – crnčica ukovrčana, s punim crvenim ustašcima – moje blago, dragocjenost neprocjenjiva – sretna sam i bijelo i crno i crveno i naranđastim puteljkom vođena,sjedam majci u krilo – u jednoj ruci sladoled u drugoj lutka crna i majčino srce uz moju glavicu.
I vidim nas na Trgu mom-
dok nam niti kiša jesenja ne može sprati sve smjehove svemira usidrene u našim zjenicama, kako s telefonske govornice, gušeni ljubavlju ,da jedva govoriti možemo, javljamo svojima – mi,Mi,MI smo se zaručili-s dva prstena, jedan srebrni, a drugi ružičasti od ukrasnih svjetlucavih papirića svilenih bombona.Tvoje srce uz moj obraz.
I vidim naše i nas na Trgu našem -
kako nam se srca i razum prepiru zbog nerazumljivih latinskih riječi vlastitih dijagnoza, slika s partecetla, svjetloplavih ovršnih kuverti,stečajeva,manjka novca,viška problema, prijateljstava uz koje neprijatelja nije niti trebalo imati, isključenja,deložacija,odlazaka,povrataka,prošlosti,budućnosti.Moj razum crna rupa, a naša,Naša,NAŠA srca,ipak i usprkos svemu,istim vatrenim otkucajima ljube se.
I evo danas me danas na tom Trgu , površnom oku prolaznika sama, ludača neka koja smije se i plače i razgovara sa svojom prtljagom, kesten pireom i utješno gorkom kavom, a ne znaju da se ja sa svojim uspomenama,onima kojih više nema i onima koji su na Smaragdnom otoku daleko-jednostavno samo grlim. Srcima.
I koliko ja god kilometara,vjetrova,oluja,bonaca,nirvana,prehodala,preplovila,proputovala, ja se s tog, mog,našeg Trga Mijena nisam pomakla.Srcem.
- 22:21 -
