nedjelja, 28.02.2016.
poliptih od naplavina
Odnedavna, život svoj triptihom ćutim,
a jedna ja u tri dijela razdijeljena,podijeljena,usitnjeno,razlivena živim.
Odmakom, cjelinu, troživotnu vidim,
uronjena u pojedini,jednotrećinski,
bitak gubim.
I pretačem se iz jednog u drugi, iz drugog u treći,
kao mlaz često, kotrljajuća kap češće,
ne prestajem se vrtložiti i uz strmine teći,
puti,stranputice,razdaljine, praznine razdvajajuće,
sve duže,dalje, šire i veće.
I rastačem se usput,uzduž, okomito, koso i popreko,
izvirući s kraja, zapravo utičem u početak,
bez namjere namjerne, ušće i vrutak, mi se preliše
neprestanim prelijevanjem pomiješaše.
I grozničavo,na granici mahnitosti tečem,kapljem još i žešće,
moleći se skrušeno, ponizno, krotko prapočetku prašnom,zvjezdanom,
da u koritu izlokanom mom najviše crnice,blata,žira,antrage,pšenice, gline ima,
pa ako me u toku tom,dok hrastovlje i ledine naplavine su ljubljene
pukotina krševita proguta,
ponirući u nju,
misao, bar akvarelna, okusa crnih maslina,
o izronu ponovnom,
o sanjanom jednoživotu,
udahnutim izviranjem,prodiše već s jutra.
- 15:48 -
Komentari (19) - Isprintaj - #
