srijeda, 27.01.2016.
na uglu koji, zapravao, uopće nije ćoškast
Nju je iznjedrio Istok,
svitanjima i zorom,
jahala je neosedlano,
vjetrove,
znala boju oku svake oluje,
grijala se na dahu
zmajevom,
i uvijek je u džepu čuvala
ružičasti oblak,
bosonoga, nikad, nije dotakla tlo.
Njega je Zapad,
u sumrak, donio,
tamom podojio
i noge mu čizmama,
čavlenima za blato,crnicu,
za život prikovao.
Narandžasti mjesec
špagom za njega vezao.
Taj dan, nadasve običan,
njoj je ružičasti oblak,
odskitao tražeći,
najžalosniju vrbu osmjeh joj vratiti,
a njemu mjesec narandžasti,
otpetljao uzicu i zbrisao.
I sreli su se,
oboje u potrazi,
na uglu, koji to uopće nije,
zakrivljenom,oblom.
On je njoj pružio,
ruku mahovinom obraslom,
a Ona njemu na dlan,
zvijezdu isplakanu,
spustila,
Ružičasti oblak, zagrlio je
narandžasti mjesec.
Ona je po prvi put,bosonoga,
dotakla tlo,
a On čizme zbacio i poletio.
Od tad niti jedan dan nije običan,
jer kad obično susretne neobično,
na uglu koji, zapravo, uopće nije ćoškast,
dogodi se čudo-
ljubav mu je ime.
Neobično je ljubiti tminu,
kad vatrom si sazdan,
al kad tama za vatru ljubavi ima,
ljubav se,
uz ružičasti oblak i lunu ogromnu narandžastu,,
obično, neobično može dogoditi
svima.
- 00:17 -
Komentari (12) - Isprintaj - #
petak, 22.01.2016.
1.1 u 22:01
Navukla sam svježu posteljinu. Cijela soba proljećem zamiriši, a napolju minus devet. Zastanem, ubaciti oblicu u vatricu ( da me toplina, pucketanje, dočekaju jer krenula sam na tuširanje, zadnje tragove stare godine sprati sa sebe) i očarana par trenutaka promatram kroz staklena vrata peći, ritam plamena - od valcera, ča-ča, rocka do tanga i očekujući, začarana magijom plamičaka-vražićaka da će svaki tren istrčati Domaći izljubiti me, izgrliti i poželjeti mi svako dobro - ugledam NJU, moju zakletu neprijateljicu, njeno visočanstvo, apsolutnu vladaricu ove kuće,šesti element - mačku Čini.Od kad sam prvi put, prije par mjeseci, ušla u moju iznajmljenu sobu, zakvačila se, zločesto i izluđujući me, ne za mene, nego baš za taj moj komadić privatnosti.Da li je to stoga jer u mojoj sobici uvijek nešto lijepo miriši (svijeće, štapići, lončić voćnog čaja s cimetom) jer uporno nastojim ubiti miris stare kuće na izdisaju, vonj samoće, kako moje, tako i mojih dvoje "gazda-staraca" koji su mi sobičak iznajmili, puzajući i prikradajući smrad raspadanja,truleži i memljivosti ili je jednostavno zla, ne znam, Danas posebice vodim borbu s njom, ne samo da mi je proždrla, jedan od dva jadnička kotletića, koja sam si spravila za ručak, jer se toliko derala,mjaukala i zapomagala, da je moja "gazdarica" imala predinfarktno stanje, stavljajući nitroglicerin pod jezik jer se njena miljenica uzjebala, do toga da sam je jedno trideset puta istjerala, potiho i civilizacijski iz svoje sobe ( kako uđe kroz zatvorena vrata - misterija). Da se razumijemo, nemam ja niš protiv mačaka, ali zbljujem se na njihove dlaketine i dlačurine u mojoj sobi, na mojim stvarima i u kuhinji - bljak i povrać. Možda je upravo to razlog da je u ovih tri- četiri mjeseca petnaest kilograma samo skliznulo s mene.Istjeram je i tridest prvi put iz sobe i odem u kupaonicu.Izađem sva mirisna, ali s bolnom spoznajom škora do škore i bora do bore (volim Škoru, a voljela sam i Boru) na mom licu.U prolazu, taman htjedoh poželjeti - laku noć- mojim stanodavcima kad Frau zove me na čaj ( od kad sam kamence istjerivala baš ga mrzim) - zahvalim se, ali Ona inzistira na razgovoru sa mnom - Sjednem i ona počne, kako su uspjeli prodati kuću općini i kako će na tom mjestu graditi vrtić, a ona i Herr idu u dom, ali imam vremena do travnja, a i ona je već kontaktirala svoje prijateljice i nahvalila me blalala ( u četiri godine selila sam desetak puta pa mogu i jedanaesti - to je meni tako normalno)blala i najvažnije svima je rekla kako ja nikakve muškarce ne dovodim u sobu (hahahaha sva četri moja muškarca u Hrvatskoj hahah). Zahvalim se ja njoj na brizi i dobro raspoložena, uđem u svoju sobu ,obasjanu samo veselim plamenom i stanem bosom nogom u nešto mokro.Upalim svjetlo i ....mačka mi se popišala nasred sobe.....a ona se razvalila,raskrečila na leđima na mom krevetu, još nekako okrenula glavu, spava s isplaženim jezikom... da joj bip-bip... familiju, rodbinu, svojtu mačju u sedmom koljenu i sprijeda i straga bip-bip...mrš iz moje sobe.........da ti ....aaaaaaaaaaaaaaaaa , a ona vještica mic po mic, guz po guz pobjedonosno išeta .Očistila sam sve, ponovno presvukla posteljinu,razmišljajući da dežuram, da vidim kud se i kako uvuče u MOJ prostor. U tim detektivskim nakanama i promišljanjima sam zaspala.
Ujutru se probudim, protegnem, pogled iznad glave vidjeti kakav je dan osvano,kad na rubu mog uzglavlja, buljooko, čuči i bleji u mene - mačketina........da joj svojtu, familiju i rodbinu.............bip----bip------------bipbibpbibppppppppppp
- 22:39 -
1.1 u 7:01
Lijevo,
žuto-bijela ostarjela kućica,
desno,
blijedo-žućkasta, u najboljim godinama,kuća,
između,
ogoljela loza,vremešne tarabe i goluždravo,osamljeno drvo,
iza,
mrazna bregovita livada s tri ždrebeta u igri,
iznad,
ponosna u svojoj nagosti,
šuma.
Moj pogled s prozora,
dok svitanje sramežljivo i plaho,
danu se raduje,
uz baletnu premijeru.vrckavih pahulja.
Zatvaram prozor,
hladnoćom
zarumenjeno budna,
u crvenoj pidžami,
palim crvenu svijeću
za novi, neutabani početak.
Svojoj ljubavi,
mislima, poželim sunčana i sretna
buđenja,
dok pahuljice, nevoljko,
skidaju baletne papučice.
- 18:30 -
četvrtak, 21.01.2016.
vraćam se blože (blogu?)tebi iliti moj povraćaj
Hjuuuuu- evo mene čestite u mojoj Slavoniji, konačno sam se izguzala iz svih mogućih "blokada".Internetske- jer bila sam bez veze svih ovih duuugih mjesec i pol - gluva i slipa, a i sva moja svježahna tehnika je crkla - mobitel, lap i tabletić i snježne jer jedva sam ostala živa u tim snježnim gadostima - okrenula sam se na cesti 360 stupnjeva slijedeći naputke iskusnih vozača (pojma nemaju), srndaći su mi pretrčavali cestu pa je malo falilo da oni od mene naprave srneći gulaš i tak...Uglavnom sad sam tu, imam dosta slobodnih dana jer sam radila i za Božić i Novu godinu i kao šećer na kraju ili na početku (kako se uzme) želim cijelom blogopučanstvu - zdravlja, radosti, love i dobreee "romantike" ( da se zemlja zatrese hihihi)- Živili i PROST!
IJUJUJUJUJUJJJJUUUU - SRETNA SAM JER SAM TU!
- 10:08 -
Komentari (11) - Isprintaj - #
