petak, 22.01.2016.
1.1 u 22:01
Navukla sam svježu posteljinu. Cijela soba proljećem zamiriši, a napolju minus devet. Zastanem, ubaciti oblicu u vatricu ( da me toplina, pucketanje, dočekaju jer krenula sam na tuširanje, zadnje tragove stare godine sprati sa sebe) i očarana par trenutaka promatram kroz staklena vrata peći, ritam plamena - od valcera, ča-ča, rocka do tanga i očekujući, začarana magijom plamičaka-vražićaka da će svaki tren istrčati Domaći izljubiti me, izgrliti i poželjeti mi svako dobro - ugledam NJU, moju zakletu neprijateljicu, njeno visočanstvo, apsolutnu vladaricu ove kuće,šesti element - mačku Čini.Od kad sam prvi put, prije par mjeseci, ušla u moju iznajmljenu sobu, zakvačila se, zločesto i izluđujući me, ne za mene, nego baš za taj moj komadić privatnosti.Da li je to stoga jer u mojoj sobici uvijek nešto lijepo miriši (svijeće, štapići, lončić voćnog čaja s cimetom) jer uporno nastojim ubiti miris stare kuće na izdisaju, vonj samoće, kako moje, tako i mojih dvoje "gazda-staraca" koji su mi sobičak iznajmili, puzajući i prikradajući smrad raspadanja,truleži i memljivosti ili je jednostavno zla, ne znam, Danas posebice vodim borbu s njom, ne samo da mi je proždrla, jedan od dva jadnička kotletića, koja sam si spravila za ručak, jer se toliko derala,mjaukala i zapomagala, da je moja "gazdarica" imala predinfarktno stanje, stavljajući nitroglicerin pod jezik jer se njena miljenica uzjebala, do toga da sam je jedno trideset puta istjerala, potiho i civilizacijski iz svoje sobe ( kako uđe kroz zatvorena vrata - misterija). Da se razumijemo, nemam ja niš protiv mačaka, ali zbljujem se na njihove dlaketine i dlačurine u mojoj sobi, na mojim stvarima i u kuhinji - bljak i povrać. Možda je upravo to razlog da je u ovih tri- četiri mjeseca petnaest kilograma samo skliznulo s mene.Istjeram je i tridest prvi put iz sobe i odem u kupaonicu.Izađem sva mirisna, ali s bolnom spoznajom škora do škore i bora do bore (volim Škoru, a voljela sam i Boru) na mom licu.U prolazu, taman htjedoh poželjeti - laku noć- mojim stanodavcima kad Frau zove me na čaj ( od kad sam kamence istjerivala baš ga mrzim) - zahvalim se, ali Ona inzistira na razgovoru sa mnom - Sjednem i ona počne, kako su uspjeli prodati kuću općini i kako će na tom mjestu graditi vrtić, a ona i Herr idu u dom, ali imam vremena do travnja, a i ona je već kontaktirala svoje prijateljice i nahvalila me blalala ( u četiri godine selila sam desetak puta pa mogu i jedanaesti - to je meni tako normalno)blala i najvažnije svima je rekla kako ja nikakve muškarce ne dovodim u sobu (hahahaha sva četri moja muškarca u Hrvatskoj hahah). Zahvalim se ja njoj na brizi i dobro raspoložena, uđem u svoju sobu ,obasjanu samo veselim plamenom i stanem bosom nogom u nešto mokro.Upalim svjetlo i ....mačka mi se popišala nasred sobe.....a ona se razvalila,raskrečila na leđima na mom krevetu, još nekako okrenula glavu, spava s isplaženim jezikom... da joj bip-bip... familiju, rodbinu, svojtu mačju u sedmom koljenu i sprijeda i straga bip-bip...mrš iz moje sobe.........da ti ....aaaaaaaaaaaaaaaaa , a ona vještica mic po mic, guz po guz pobjedonosno išeta .Očistila sam sve, ponovno presvukla posteljinu,razmišljajući da dežuram, da vidim kud se i kako uvuče u MOJ prostor. U tim detektivskim nakanama i promišljanjima sam zaspala.
Ujutru se probudim, protegnem, pogled iznad glave vidjeti kakav je dan osvano,kad na rubu mog uzglavlja, buljooko, čuči i bleji u mene - mačketina........da joj svojtu, familiju i rodbinu.............bip----bip------------bipbibpbibppppppppppp
- 22:39 -
