utorak, 30.06.2015.

mojoj prvorođenoj

dušo,duše moje

dadoh ti
nepovratno,

korijenje i krila,

želeći i moleći
uvijek samo

jedno -

da bi mi zdrava i
sretna bila

Sretan rođendan
srdašce srca
moga!

A ja ću ti
ko i dosad,
biti potpora i
sigurna luka
u traženju puta

samo
tvoga!

i ja tebe, al meni je i mjesec preblizu, da ljubav prema tebi "izmjerim"!

- 00:01 -

Komentari (22) - Isprintaj - #

četvrtak, 25.06.2015.

Horvatska domovina

(izvornik, 14. ožujka 1835)

Lěpa naša domovino,
Oj junačka zemljo mila,
Stare slave dědovino,
Da bi vazda čestna bila!

Mila, kano si nam slavna,
Mila si nam ti jedina,
Mila, kuda si nam ravna,
Mila, kuda si planina!

Vedro nebo, vedro čelo,
Blaga persa, blage noći,
Toplo lěto, toplo dělo,
Bistre vode, bistre oči:

Vele gore, veli ljudi,
Rujna lica, rujna vina,
Silni gromi, silni udi; —
To je naša domovina!

Ženju serpi, mašu kose,
Děd se žuri, snope broji,
Škriplju vozi, brašno nose,
Snaša preduć málo doji:

Pase marha, rog se čuje,
Oj, oj zvenči, oj, u tmine,
K ognju star i mlad šetuje; —
Evo t’ naške domovine!

Luč iz mraka dalko sija,
Po veseloj livadici,
Pěsme glasno brěg odbija,
Ljubni poje k tamburici:

Kolo vode, živo kolo,
I na berdu, i v dolini,
Plešu mladji sve okolo; —
Mi smo, pobre, v domovini!

Magla, što li, Unu skriva?
Ni l’ to našiu jauk turobni?
Tko li moleć smert naziva?
Il’ slobodni, il’ su robni?

»Rat je, bratjo, rat junaci,
Pušku hvataj, sablju paši,
Sedlaj konjče, hajd pešjaci,
Slava budi, gdi su naši!«

Buči bura, magla projde, —
Puca zora, tmina běži, —
Tuga mine, radost dojde, —
Zdravo slobost, — dušman leži!

Veseli se, tužna mati,
Padoše ti verli sini,
Ko junaci, ko Horvati,
Ljaše kervcu domovini!

Teci, Sava hitra, teci
Nit’ ti Dunaj silu gubi,
Kud li šumiš, světu reci:
Da svog’ doma Horvat ljubi,

Dok mu njive sunce grije,
Dok mu hrastje bura vije,
Dok mu mertve grob sakrije,
Dok mu živo serdce bije!

- 14:07 -

Komentari (34) - Isprintaj - #

nedjelja, 14.06.2015.

suze morske

noćima snivam
more,

ja bestjelesna,
ronim,
pjena il val sam

mjehurići izranjaju,

a ja grabim
plućima, škrgrama,
osjetilnim pupoljcima,
kroz praiskon,
kroz univerzum,
kroz života udah,

i ćutim,
blaženstvo,
prepuštanje,
raj,

suhice od grozđa bijeloga,
što ih zobljemm ljeta babljeg na
skalama djevojaštava mog,

krijesnice djetinjstva mi,
dudove bijele i crne,
dunje na ormanu duboreznom,
kupinama umrljana usta,
trešnje ukradene iz komšijine bašče
iako ih u mom bilo tri,

višnje,
koje je moja majka stavljala u pitu,
tijesta razvučenog ručno,
padajućeg u slapovima
preko kuhinjske trpeze,
pjevajući sevdalinke,

I sve to ja
sanjam, snijem,
noćima

želeći valjda podsvijeno,
da u življenju svom
ostavim
malešni trag

I budim se s jutra,
žaleći samo
što ne plačem
ko žensko,
jer čovjek sam!

- 00:46 -

Komentari (12) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 08.06.2015.

30

Točno na današnji dan, ima tome samo i tek i točno tricet godina , ljubav života moga, izabranik srca moga ustreptalog djevojačkog, došao je mene "djevu" divlju odvesti prid oltar.On i njegova vesela, kameno-zemljana-morska,družina uranila je pola sata nego je bilo dogovoreno.
Mog oca zatekli su (bio se već obukao za pir, pa se onda skinuo) sa sajlom za otčeplivanje, umazanog,u plavoj kuti, bosonogog (takav je bio cijelo vrijeme svatova s čarapama u džepu odijela), jer je moja roditeljska kuća pucala po šavovima od krvinih i prijateljskih ljudi koji su se tuširali,sređivali, obavljali ono "nužno" pa se kanalizacija začepila.
Ja u donjem rublju, s viklerima na glavi (onim metalnim, nije bilo na čičak) kad sam čula trubljenje, glasove, ugađanje žica,srce mi se uzlupalo žešće i jače neg kad sam od 101 pogleda na NJEGA znala da je on taj- i velim ja sva, pravo živčana, svojoj kumi- ajd odi do moje mame, ona ima "boba" pa je traži nešto za smirenje. Kuma do moje majke, koja je bila alfa i omega cijelog spektakla i kaže joj - dajte nešto za smirenje...a moja je mama prekinu i izljubi il lepršajući u dvorište,sve držati po kontrom, u okretu izreferira- fala ti dijete,na brizi, al ja sam popila već dva-
Vrati se kuma smijući se, al tad uleti moja baka Finka i vidjevši me nespremljenu ispali- ajkuno jedna ( ma od milja) pa ti još u gaća, ajd ubrzaj,bolan, došo ti dilber, ma ni ministar mu nije ravan, šta misliš da će te čekat taku izvucanu i odleti ( ma svi su moji bili presretni što me ON "hoće" jer za nijh sve sam bila stara "cura" koja je nepotrebno gonjala vakultet,a baki koju sam obožavala i koja je bila moja osoba od povjerenja sam tri godine prije najavila da ćemo on i ja nevjenčano zajedno "živjeti" pa je ona komentirala- paz samo da te ne izvuca i ostavi) i nije čula kad sam rekla - bakice, čeka on mene već šest godina, pričekat će još i pol sata-

Tad preplavi moje dvorište, tanka žica tamburice i deblja berde i bećarac i ja začu -

Mala moja bićeš mi gospoja,
ješćeš proju,
jeb.a majku svoju.....

hahaha, ma kakvi apaurini,kakvo što za smirenje, bila sam tad ko ladni špricer, em ću bit gospođa, em neć bit gladna- di ćeš više- i kuma mi pomognu obući prvu haljinu u životu, jednostavnu, svilenu do koljena, kompromisnu ( ja sam htjela odijelo bijelo s frakom i ružičastom leptir- mašnom, a moji svi pufastu, foranfgastu, do poda s blja volanima, iz koje bi virila moja glavica ko iz šama od bjelanjaka), rasčešlja me, ja stavi tokicu s koprenom, uze buketić s đurđicama i nezaboravkom ( sama sam ga slagala, plan B jer su se maslačci pokazali vrlo divljim) i s najsretnijim osmijehom, srca puna ljubavi izađo u dvorište pred svatove, znajući milijun posto da ću s NJIM, zbog njega i uz njega SVE.

- 06:36 -

Komentari (30) - Isprintaj - #

petak, 05.06.2015.

obzor

Da mi još jednom,

spavati kao djetešce
i sanjati
snova djetinjih
od vjenčića tratinčica,
hula-hopa
licitarskih liza,
mlakih kišnih kaljužica
po kojima sam gacala
bosonoga

da mi je još jednom

popiti" kasačko" tamno
iz mrzle,
netom izvađene iz dubokog leda
čaše,
s elegantnom tankom nožicom
od tanjušnog stakla
najfinijeg,
na suhozidu,
čarlijajući nogama
po morskoj pjeni

da mi je još jednom

noćna sirena biti,
plutajući između pučnine,
i obale,
prepuštena florescentnom
planktomskom svemiru
koji mi klizi kroz prste
očiju krcatih zvijezdama
pa doplivati

i tebe,
slanog i toplog
blagovati
u hladnim satenskim
plahtama

da mi je još jednom

raskrojiti i prekrojiti
ovu bijelu svilenu zastavu
pa svojim goluždravim snovima
i sćućurenim željama
haljetke obzorne
navući

da mi je to samo još jednom
i još jednom
i još. jednom
i još............
i još.......