noćima snivam
more,
ja bestjelesna,
ronim,
pjena il val sam
mjehurići izranjaju,
a ja grabim
plućima, škrgrama,
osjetilnim pupoljcima,
kroz praiskon,
kroz univerzum,
kroz života udah,
i ćutim,
blaženstvo,
prepuštanje,
raj,
suhice od grozđa bijeloga,
što ih zobljemm ljeta babljeg na
skalama djevojaštava mog,
krijesnice djetinjstva mi,
dudove bijele i crne,
dunje na ormanu duboreznom,
kupinama umrljana usta,
trešnje ukradene iz komšijine bašče
iako ih u mom bilo tri,
višnje,
koje je moja majka stavljala u pitu,
tijesta razvučenog ručno,
padajućeg u slapovima
preko kuhinjske trpeze,
pjevajući sevdalinke,
I sve to ja
sanjam, snijem,
noćima
želeći valjda podsvijeno,
da u življenju svom
ostavim
malešni trag
I budim se s jutra,
žaleći samo
što ne plačem
ko žensko,
jer čovjek sam!
Post je objavljen 14.06.2015. u 00:46 sati.