utorak, 03.03.2015.
dobar dan, ja sam danas suncobran
shvatila sam
(konačno
i napokon)
čovjek-kišobran,
sam
veliki,
limitid edišn
komada samo
jedan,
ne možeš me
sklopiti,
(pa u torbi nosati
il vozati)
strgati,
polomiti,
pa ko
jeftinu stvar
baciti,
(pospremti da,
dok me netko
ne
zatreba)
tkanine
svilene
padalinama
stanjene,
vjetrovima
zderane,
ljubavlju samo
skrpljene
žice žilave,
služe
sve na kupu
drže
rukohvata
čvrstog
drvenog
mehanizma,
životom
podmazivanog
od crnog
do crvenog
I tolikima,
zaštitu
u nevremenu
pruži,
(čak sam im
ponekad gromobran
bila)
da mi nije
bisto
(po difoltu
kišobran)
zašto to
tako biva,
kad nevere
halabuka
prođe,
završim u
zapećku,
zaboravljena
čekajući da
slijedeća
nepogoda
dođe.
i samo iz
neporicanja
vlastitih rana
iz kojih
dolazi moja
snaga
(izvorište isto,
sjecište kakokada)
odlučih
danas
suncobran biti
koji svoje
kišobranaste
snove,
uspravna,
pa i u kutu,
paučastom
i dalje
tvrdoglavo
sniva.
- 21:12 -
Komentari (23) - Isprintaj - #
