utorak, 02.09.2014.
školjka
fotkala i obradila moja kći
MEMLJIV, KIŠNI DAN.
KRAJ UZGLAVLJA- ŠKOLJKA.
ZAROBLJENA SAM SJEĆANJIMA. ONA MI DOTIČU VJEĐE I DONOSE ZABORAV.
SKLAPAM OČI I LIJENO SE PROTEŽEM.POKUŠAVAM ŠTO DUŽE OSJEĆATI MIRIS MORA I DOSANJATI SVOJ SAN,
SLOBODAN, NESPUTAN, FLUIDAN , PLAV.
U NJEMU NEMA MJESTA ZA PLAŠLJIVE, NESRETNE, PROKLETE I TUŽNE.
U NJEMU NEMA GRANICA I PRAVILA. NITI BOLI.NI SUZA. SAMO ON I JA.
VRIJEME NE POSTOJI.
NI DANAS NI JUČER NI SUTRA, SAMO SAD.
NIŠTA SMRTNO.ŽIVOT SAM.
OKREĆEM SE NA BOK I NE OTVARAJUĆI OČI,OSLUŠKUJEM KAKO SEKUNDE KAPAJU KAP PO KAP.
MORSKA PJENA MILUJE NAM TIJELA,
MOLEĆI DA POSTANEMO JEDNO. STAPAM SE S PLAVETNILOM, S BESKONAČNOŠĆU ŽELEĆI SAMO ……NJEGA
…………MOJ SRODNI VAL.
OTVARAM OČI I VIDIM KAKO SE SUMRAK KAO TAT, TIHO UVLAČI U MOJU SOBU, TJERAJUĆI S MOJIH TREPAVICA I POSLJEDNJI TRAG SANJARENJA.VJETAR U NALETIMA VRTLOŽI MOJE IME, ZOVUĆI ME DA ZABORAVIM DODIR BESKRAJA I VRATIM SE U STVARNOST.
KIŠA I DALJE JECA POPUT DJETETA KOJEM SU UZELI NAJDRAŽU IGRAČKU.POTPUNO SAM BUDNA.
TAMA JE U POTPUNOSTI RAŠIRILA SVOJA CRNA JEDRA ZAGRLIVŠI ME CIJELU.
U RUCI MI JE ŠKOLJKA.
PRISLANJAM JE NA UHO I ČUJEM ŠUM MORA.
- 00:46 -
Komentari (35) - Isprintaj - #
