srijeda, 30.04.2014.
car je gol
Zlata više
nije,
ni pozlate
k tomu,
( i patinu
zamijenila
hrđa)
a od moga
izliše
"zlatno tele"
na tronu.
Imala sam
bisere,
svinje ih
pozobaše,
i s
biserjem drugih
sad su
u
septičkoj
jami.
Dukate mi,
geni moji
darovaše,
da su
znali,
dal bi mi ih
uopće dali?
Carstva,
( imam, a ne jesam)
padaju mukom,
a car,
potiho ( ko zmija)
zadnju košuljicu
svlači i
plazi gol
pred
svima!
I svi
to vide,
i svi to
znaju,
misleć
ko ovčice
snježne,
da možda
(al samo
možda)
bit će nam
bolje
u
Raju!
- 13:53 -
Komentari (23) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 28.04.2014.
bijele laži
Šuti, daj
ušuti,
riječi su ti
kao brus-papir,
rečenice
kao skalpel,
šuti,
zamukni,
kožu mi
dereš,
seciraš me
na živo,
ŠUTI,
surova si,
- rekla mi je prekjučer.
Jučer,
ovlaš pogled,
u značajnom
mimoilaženju,
okrenula je
glavu,
pljunula
u stranu
i
nas obje
na
beznačaj
osudila.
Danas,
ja se lomim
dal su
surovost
i istina
isto.
Krajem dana
potpuno sam
opet na početku.
Sutra,
možda
shvati
da
ja
cvijet zvan prijateljstvo
nikad
nisam
zalijevala
bijelom laži.
- 08:52 -
Komentari (20) - Isprintaj - #
utorak, 22.04.2014.
kako sam glumila Drvo
U osnovnoj školi bila sam posvuduša.Nije bilo niti jedne slobodne aktivnosti (osim sporta zbog dvije lijeve noge i zbora, iz kojeg kad sam se ispisala, odmah su pobijedili na natjecanju) gdje mene nije bilo. Bilo mi je ugodnije poslije nastave ostati na literatima, na recitatorima, na cvijećarima, veziljama, ma ne mogu se sada svega ni sjetiti, nego iči kući, jer doma se moralo raditi (svinje,kokoši,kuhanje,dvorište, bašta,moj mlađi brat-točno tim redom).
Najviše sam voljela literarnu sekciju, ali kako nikad sama nisam mogla čitati svoje uratke, jer mi vrla učiteljica "uviđajno" i "pedagoški" rekla da nisam baš ugodna oku i uhu, moje su riječi uvijek čitale neke slatke curice ugodne i jednom i drugom.
Istina je da sam bila najviša od svih (uvijek prva u vrsti na tjelesnom), tanka,krakata,nogata, škripava (prije me se čulo, nego vidjelo, koliko su mi zglobovi škripali)s vrlo čudnom motorikom jer su mi udovi često otkazivali poslušnost,kvrgava (na košarci su me svi obilazili da se ne bi posjekli,u skoku, na kosti mojih kukova) ma bila sam takva da su me jednom na plesu (stajala sam u kutu u polumraku) zamijenili za vješalicu i htjeli objesit kapute na mene.
Samo iz revolta sam se upisala na recitatore, kad nemogu kazivat svoje stihove, e onda ću tuđe.
Taman se pripremao recital "Zašto djevojčice plaču", što mi je davalo nadu, da će konačno svi primijetiti da sam djevojčica, i kod rasporeda uloga dođe i red na mene,ja se ispravi i isprsi (hahahaha), a učiteljica (sjedila je) me pogleda , pa pogleda papir, pa opet mene (šta joj je prolazilo kroz glavu mogu misliti) pa reče - super, baš si krasna visoka, stajat ćeš u zadnjem redu i glumit DRVO- lamatat rukama i tu i tamo reć ššššššššššš.
Već ni onda nisam htjela pokazivati koliko me to pogodilo (nisam djevojčica pa neću ni plakat-drvo sam), odustajanje nije bilo opcija i rekla sam- bit ću najbolje Drvo na svijetu.
Probe su bile svakodnevne, i došao dan premijere.
Ujutro sam doma oprala kosu nekim mirišljavim cvjetno-voćnim šamponom,a u školi su me kostimirali, te lišće, te šeširić sa cvjetićima, natrčili su čak i neko gnijezdo na mene s ptičicom, u rukama sam imala i neke grane i stade ja u zadnji red (još uvijek me se vidjelo- uzinat svima).
Proljetno vrijeme, toplo, svi prozori otvoreni i krenu predstava.
Sve je teklo, normalno, uvježbano, divne curice i dječaci recitiraju, ja tu i tamo lam-lam i šššššš, kad kroz prozor počeše uletati,pčele,obadi,muhe i ostala proljetna avijacija i kud će neg na mene (glupi šampon) ja počela lamatat ko luda, pa ne samo više ššššš, nego, i iš, šu, pa postala cupkajuće, pa hodajuće drvo (tad još nismo znali za Gospodara prstenova i njegovu živu šumu).
Publika se počela smijati, taman u predstavi dječak povuče djevojčicu za kosu , a ja onim grančetinama mašem ko šašava i vičem - marš, marš gade jedan-
Publika u transu od smijeha, divni dječaci i djevojčice se zbunili pa sve pogledavaju učiteljicu ( i ona umire od smijeha)- jedino meni nije do smijeha.
Završilo je kako je završilo, ja uglavnom nisam išla s njima na regionalno natjecanje.Ne samo da sam ja izbačena nego i drvo!
Poslije toga sam se polako ispisivala iz svega, jer sam svagdje "stršala" ili izgledom, ili pitanjima, ili razmišljanjima,ili svojim uvrnutim smislom za humor ili garderobom.
Kroz cijelu srednju školu prošla sam kao "duh", al sa duhom.
- 19:54 -
Komentari (43) - Isprintaj - #
petak, 18.04.2014.
Mira i spokoja svima!
- 20:53 -
Komentari (18) - Isprintaj - #
srijeda, 16.04.2014.
davorija
Paučina mi
halja,
stopala
trava.
Sunce
u dlanovima
mojima
spava,
Mjesečina,
mi kosa,
s vucima,
trčim bosa.
Vjetar prijateljem
zovem,
ljubujem
s
morem.
Na vjeđama
rosa.
Zvijezde su
mi sestre,
a svemir
brat.
Snjezima
grijana,.
postajuć
moćna
kao pšenice
vlat.
Jezerska vila,
i Vesna
i Davor
i Pan
kaskadama
radosti
me poje.
U umu
mom kao
pčele,
svanuća.
svitanja
i zore
se
roje.
- 08:32 -
Komentari (32) - Isprintaj - #
četvrtak, 10.04.2014.
kad ostarim
..........da li ću
kose srebrne,
živjeti u
potkrovlju
svog uma
sama
preparirana
kad ostarim,
da li ću,
u škrinjici,
izrezbarenoj rukom
mog djeda,
čuvati sve
uspomene,
ali
ću i
ključić
zaboraviti
kad ostarim,
hoću li,
dušice moje
vas,
slobodne
i sebe
zatamničenu
prepoznati
kad ostarim,
da li ću
kao
moja majka,
nestati,
prije nego
me stvarno
ne bude
kad ostarim
da li
mogu poželjeti
biti samo
stara,
kose srebrne.
- 13:42 -
Komentari (26) - Isprintaj - #
srijeda, 09.04.2014.
ovršna, al ljubavna
Radost pišem,
sreću znojim,
pod krovom ovim,
al ne mojim.
Uzeše mi
i tavan,
i podrum
i sobu,
prava na
žalbu imala nisam
i još
platih
globu.
I kad
pomislih,
uzet mi više ništa
ne mogu
(jer i s vlastitim organima
sam tanka)
na grobnicu obiteljsku,
"sjela"
mi banka.
Ma život je
super,
život je haj,
i neću
vrištat,plakat
nit se derat,
sve ću ih
u tri
krasna
sterat.
Visoko uzdignute glave
i još ponosnijeg čela,
reć su samo
(možda ne bi
smjela)
Jebeš ovu tugu,
ovu krizu,
život ni moj,
ni vaš,
nema reprizu.
Jer sve je
super,
sve je haj
dok si mi
TI
blizu.
- 10:11 -
Komentari (20) - Isprintaj - #
utorak, 08.04.2014.
dječja proljetna
Proljeće,
u nijansama,
zimske dane
snubi.
Zima
s proljećem,
zadnju
bitku
gubi.
Sunce,
kapljom natopljene,
proljetnice
budi.
Ljubica s jaglacom
cica-maca s maslačkom
strastveno se
ljubi.
Zelenko listić
s pčelicom Majom,
o toplini i životu
šumorom
trubi.
Žuborom
potočić
nemarne ljude
kudi:
"Više radosti,
više ljubavi
više cvijeća,
manje ljutnje
manje mržnje,
manje smeća"
- 09:52 -
Komentari (15) - Isprintaj - #
petak, 04.04.2014.
trt-mrt, romantika ili smrt
Dragi moji, ne znam kako vi, al moja romantika (i sve ono drugo) je zadnjih par mjeseci na opasnom stend-baju.
Kako sam ja žena od akcije (časna riječ sve kupujem na akciji) odlučila sam malo rasplamsati tu žericu-romantiku.
Krenula sam lagano, suptilno, da ga ne isprepadam ili nedo ti bog, neki njegov muški ego ne povrijedim.
Pošaljem ja svom dragom SMS - jesi za romantično druženje-, jedan dan, drugi, treći, četvrti dan više nisam imala kunića,
On ništa, a ja ne pitam (laganini). Tek on (kad sam već zaboravila) nakon deset dana pita - štas ti ovo slala, polupo sam naočale pa ne vidim pročitat (izgubio i punjač,nije kupio bon itd)
Odustala ja od modernog iskazivanja nježnosti i sjetim se one da ljubav ( i romantika) prolazi kroz želudac. Istina, i meni je dosadilo svaki dan kruh i mast, pa ja ko masteršef sve delicija do delicije (piletina i krumpir na 5 načina-samo sam to imala).Aranžirala stol (ma i ona Marta iz amerke bi se postidjela) i čekam uz svijeće (iskopala neke od božića-krnjave i poludogorene).Kad stiže poruka- ipak ću prespavat kod sina, nisam sve stigo obavit danas,vidimo se sutra.
E jeblo ga, nije ni meni više bilo do klope,još manje do romantike, pa sam sve to pozamrzavala (neromantično smo to žvaljakali cijeli tjedan), dok sam raspremila sve instalacije i kreativu sa stola, već bilo 1, kasno i za pivo.
Za rođendan mu pokloni knjigu KAMO-SUTRA (iskilavila sam se dok sam je našla na akciji crno,zeleno i polovno jaje)poznatu indijsku knjigu za navigaciju i kreativna istraživanja istraženih brda i dolina. I dubina, naravno.Ni to nije upalilo, ništ nije skužio i još me napičio- što sam to kupila, a struju nisam platila (a ja namjerno, ak nas isključe možda će biti i romantike-je,je,jedini razlog).
Vidim ja, moram žešće i prisjeti se svih onih savjeta iz ženskih časopisa- kako ga zavesti (to mi je uvijek išlo na živce jer on konstantno zaveden, a ja ta koju treba zavodit- mlada i glupava nisam znala da se to s godinama promjeni).
Romantično donje rublje pod jedan.Eto tu sam već zapela.O mom antikvarijatskom rublju već sve i vrapci znaju. Kompletića nemam, al kreativka u meni se domisli i prekopa ja sve kutije (mi se stalno,sticajem nesretnih okolnosti selimo)i nađe steznjak- crni, čipkani, sa zakovicama.Jedini zajeb je taj što sam ga nosila kad sam bila komad, a sad sam komad i pol.Ma,utrpat ću ja u njega sve kimpakle,sarmice i višak "mišića",časne mi ovnovske.Potrpala ja sve (kako-teško),disanje šteka, al cilj(uzvišen i nužno potreban) opravdava sredstva.
Sad treba vidjeti opći umjetnički dojam-u ogledalu.Stavila ja glupe naočale,glupo sunce, u svom svom sjaju obasjalo kupaonicu, a najgluplje jeftino ogledalo (dodaje i uvećava-garant) prikaže me u svekolikoj "raskoši".Ma nije sila teža još uvijek kučka (samo kučkica),jest da sve teže dišem, al korzet drži sve na okupu.Problem je žbunje,vitice,živica,dlakavi tepih po nogama- u ovolikoj količini,depilirat se mogu samo motornom pilom.Mišn impasibl s britvicom-trajalo bi tjedan dana.
Mam, sam skinula naočale i spustila rolete.Odma u ogledalu ko foto-šopirana. Znači sve moram u polumraku.
Trt-mrt, romantika ili smrt.Il danas il nikad.
Kako je opet bio na putu,posla mu ja poruku- dal dolazi,kad dolazi i da me pol sata prije esemesa (kao zbog tople večere), Ajd poneo je sve rekvizite, pa odgovori da je u 21 sat doma.
I ja zuzuzuzuz, ko vrijedna pčelica (sva nabrijana) večericu (iskopala neke smrznute školjke pa il će bit afrodizijak il sraćkovizijak-idem na sve ili ništa) stol ponovo umjetničko djelo, al jebga nemam svijeća (izgorile u pokušaju broj.2) imam sam lampiona (za groblje)-poslužiće i još dodat malo mistike, ispred stana, sa livade otrgala maslačke (poslužiće)pa ih porazbacala po stanu (uvenuli nakon tri minute) i čekam SMS.
Došo i SMS, ja brzo navuče onaj oklop (kako- teže neg prvi put), još se natakari na 15 cm crvenih cipela (il će on past il ja iščešenog gležanaj),popali lampione, isključi struju (da mu ne bi palo na pamet upalit svjetlo pa ugledat Jetija),i upeči se kod stola u uvježbanoj sexi pozi (u glavi sam to vježbala).Gledam okolo,atmosfera ko da Drakula dolazi na večeru, počela se ja znojit, ne mogu disat,u glavi mi se vrti i zadnje što sam čula bila su otvaranja ulaznih vrata...................................
DUM,TRAS,BUM,PRLJLJ,PLOP, PLJAS I PLJUS.(to ja padam u nesvijest, a sve ostalo samo pada)
Prvo sam osjetila neki vjetić na licu, onda miris spaljene plastike,oči još ne otvaram, ležim, rukom pipam okolo i po sebi, krhotine,hrana i neka tkanina (nije korzet).Polako otvori oči i u svjetlosti mobitela ugleda njegovo zabrinuto lice i mahanje novinama - jesi dobro, šta je sve ovo, šta ti bi, ušo sam i nisam znao dal da hvatam tebe, dal stolnjak s posuđem, dal lampione, a i struja isključena-
Još uvijek ležeći, dodirnu mu obraz i rekoh - htjela sam samo malo romantike i nježnosti-
- PA ŠTO NISI SAMO REKLA,NISAM TI JA VIDOVIT-
De dobro je, budimo realni, nismo odjahali u suton ( u onoj mrakači jedva smo našli osigurač) nije me on uzeo u naručje (da je i pokušo il bi se uklještio il odma dobio bruh) al ja sam ipak nešto zapalila. Skoro stan.
- 15:48 -
Komentari (39) - Isprintaj - #
