Komentari

penetenziagite.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing

  • Supatnik

    Ma Dinamu Ce kao i ostalima presuditi ovi koji su bili oslobođeni tjelesnog, pa će se na Maksimiru održavati gej parade, uvijek je tako bilo nekad su bili Maksimović, danas Marići i Kustići, i uvijek su neki čekali u prikrajku da dođe njihovih pet minuta, kad jedna sila nestane prije nego druga nastane, inače da sila može igrati sama sa sobom potrudila bi se da svi drugi nestanu, general je inače kriv za puno zla u našem nogometu, i netrpeljivost među navijačima, na žalost sve sto je u sportu uradio, bilo je pogrešno, pa ipak bili smo treći na svijetu, jer smo bili dobri, kao što smo sad opet dobri, a do kada ćemo biti dobri, to ćemo vidjeti, da je došao neko drugi umjesto Dalića ko zna što bi bilo, a kažu da je Dalić neznalica

    avatar

    17.03.2024. (08:43)    -   -   -   -  

  • TEATRALNI

    Sve manje pratim profi sport (iznimka je kad s ekipom pogledam rekreativni nogomet često posebno ljeti naprave turnir po zagorju to mi je draže nego gledat profesionalce) to je prava igra bez vrtoglavih milijunskih iznosa i politike.A bore se na terenu ko da igraju za milijarde Profesionalni sport je postao samo politika i profit i izgubio je dušu pa mi se više niti ne gleda :(

    avatar

    17.03.2024. (09:52)    -   -   -   -  

  • NF

    Evo došlo vrijeme da ja i pred učenicima smijem reći da navijam za Rijeku, uvijek sam nakon završetka sarajevskog studija navijao za Rijeku, dotad za zenički Čelik od početka studija, naime pri prvom samostalnom stopiranju na more primio je u auto, odvezao najveću dionicu i platio nam usput ručak Čelikov Bloudek, koji se vraćao s utakmice, u srednjoj školi sam već ludovao i imao mnogo važnije zanimacije od nogometa. Jedino pravo sportsko divljanje u kojem sam sudjelovao kad je u Sarajevu Bosna pobijedila Šibenku u košarci, bio sam s društvom u prepunoj dvorani i pamtim ono nadmudrivanje, šibenčani bi počeli sa "Ši, ši,,," što bi cijela dvorana prihvatila i onda bismo ih nadjačali s popuši umjesto Šibenka;)
    Zašto sad zbilja djelujem pomalo lokalpatriotski, leaderi Armade, iako će se još uvijek potući s BBB i Torcidom, su se jasno izjasnili protiv petardi i eksplozivnih naprava, često Jin i ja samo po dvije tri detonacije u daljini znamo da je Rijeka opet pobjedila, Ivan Smolčić je bio moj učenik, kod mene nije njegov brat blizanac dolazio u njegovo ime varati na testovima, Sopić mi se sviđa od početka, kako Jakirević nikad nije, uostalom i Smolčić se tek kod njega, i ne samo on, ustalio,mada su zli jezici kad je ovaj dolazio govorili, ovog nam nitko neće oteti...Jedan od mojih zagrebačkih poznanika je uvijek naglašavao da navija za Pjesnike, i sin mu je prošao tu školu nogometa...

    avatar

    17.03.2024. (10:19)    -   -   -   -  

  • Litterula

    dobro pamtim tu subotu kad je eksplodirao Černobil, a o nogometu i Dinamu ništa ne znam pa ne mogu ni komentirati

    avatar

    17.03.2024. (11:53)    -   -   -   -  

  • smjehotvorine

    pozdrav tebi, a sport ko sport...kao i drugdje, i tu ima ljudi i onih drugih :)

    avatar

    17.03.2024. (18:44)    -   -   -   -  

  • luki2

    Volim i pratim nogomet, posebno reprezntaciju; košarku nešto manje, ali tvoja emocija, dok pišeš strastvno o onome što voliš - genijalno! Ljubim!

    avatar

    17.03.2024. (19:14)    -   -   -   -  

  • Demetra

    Ni najmanji interes za nogomet nemam. Volim vaterpolo, skijanje, a i to samo ponekad pogledam. Totalni sam autsajder kada je nogomet u pitanju, ali da Černobil, moja najstarija je koji mjesec ranije prohodala i uživale smo u Žumberku kada su javili. Često razmišljam o tragediji u Japanu, a ove prijetnje Putinove mi strah stvaraju. Nikad se ne zna kada se nekome smrkne.

    avatar

    18.03.2024. (08:55)    -   -   -   -  

  • j.

    ovo što veli Teatralni zapravo je duboka istina; ali novac je danas probio u baš sve pore društva, nema više ničega što se radi ili igra bez novca, tako da važi i puno šire.... ja još ne mogu odustati od nekih stvari; jako sam sve to suzio na možda u prosjeku četiri utakmice mjesečno ili deset kada je kakvo prvenstvo... znači godišnje ni u kojem slučaju više od pedesetak utakmica računajući sve sportove, čak i legendarno gledanje olimpijske odbojke ili atletike u sparna ljetna popodneva kada su prozori zamračeni, tko bi znao reći je li to umjereno ili nije?

    ovo što veli @supatnik za podjele među navijačima a onda i ljudima u nas, to mi od one prve prijateljske utakmice Dinama i Hajduka u Maksimiru u siječnju 1992. nije bilo jasno, kako je taj čovjek mogao doći u ložu u takvo doba i navijati za Dinamo i onda poslije sve one podjele, izjave, miješanja i petljanja gdje treba i ne treba, sve do onog nevjerojatnog popodneva u svibnju 99 u Maksimiru, kada sad čista srca navijao za Hajduk protiv Dinama i kada je mali Pletikosa iza devet igrača Hajduka obranio baš sve što je upućeno na njegov gol kad je ušao jer je Tonči Gabrić bio isključen, i tkogod voli nogomet isto je tako navijao, za nogomet – a ja sam mislio, Bože, Franjo Tuđman je iz one svoje lože okružen svitom uspio ono što nitko nikad nije, uspio je postići da ja usred Maksimira navijam za Hajduk kad igra s Dinamom...

    NF – oduševljen sam; rijetko kada sam imao ovako iz prve prilike slušati svjedočanstvo navijača Bosne iz one majstorice sa Šibenkom, a ovo za Čelik, i za to stvarno kapa dolje; koji su majstori bili Buza, Gavran i onaj Radulović, mislim da sam poslije čitao onu pripovjetku u kojoj Buza lijepi pločice u nekoj vikendici u Dalmaciji pa autor nema srca poslušati ženu i protestirati oko lupanja :) jednom smo se u JNA našli trojica, jedan je navijao za Radnički iz Niša, ja za Zagreb a treći za Velež; ovi iz velike četvorke su se od nas trojice skrivali po kantini; ili recimo, kad je moja mala bila u bolnici, i obukla dres Inker Zaprešića; buraz i ja samo čekali na ljetnom suncu dva sata da joj odnesemo maijcu, i sad u bolnici djeca, svi dečki ili za Hajduk ili Dinamo, a ova u tom dresu, koje je to strahopoštovanje izazvalo; obraćali su joj se sa „ti stvarno navijaš za taj Inker? kako si ti kul“ :)))

    teško je ići protiv struje; vidim po ljudima oko sebe kako mijenjaju odabir i pristaju uz većinu, snagu, boje se se poruge, poraza, težine...

    konačno..... za dame koje ne prate nogomet.... :) eh sad, ja ne bih bio ja kad se ne bih zezao, dakle - velite, taj strašni nogomet baš vas uopće ne zanima,
    jel
    tako ? :)))))

    ma znam, znam, ponese čovjeka, ah ti muškarci, sve su krivi :))))

    avatar

    18.03.2024. (16:22)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Ništa ne pratim, ništa ne znam i ne zanima me.
    Osim da bogati igraju za siromašne.

    avatar

    18.03.2024. (20:48)    -   -   -   -  

  • konobarica

    Pisala sam već o svojoj navijačkoj gradaciji kad sam bila klinka. Bilo je Zvezda, Rijeka pa Hajduk.
    Odrasla i ne postoji nego RIjeka.
    No...
    Nikada neću zaboraviti kada smo meč između Zvezde i Rijeke gledale iz kabine službenog spikera moja školska i imenjakinja, čiji je tata bio upravo taj barba, službeni spiker. Znao je on, a i ona da navijam za Zvezdu, ali u tadašnjim vremenima malo je kome smetalo tko za koga navija.
    Rijeka je nekako uvijek na Kantridi pobjeđivala Zvezdu, pa tako i taj put. Ali... ima jedan veeeeliki ali... Taj put, rame uz rame, stepenicu po stepenicu sa vrha južne tribine hodala sam uz Džaju. Dragana Džajića...
    I danas, boktepitaj koliko godina nakon, točno se sjećam tog osjećaja ponosa. Ja. Hodam. Uz. Džaju.
    Nadalje, totalno kužim zašto si navijač Zagreba. I totalno mi je žao što u prvoj HNL neki drugi klubovi domaćini su u Ulici pjesnika.
    Što se DInama tiče, prema tom sam klubu skroz ravnodušna. Tako i prošli tjedan kada ih je pukla PAOK petarda. Svejedno mi brate bilo. I najmanje su tome krivi momci u plavom koji istrče na teren. Datira to još od devedesetih i bludničenja Generala i Canjuge po Ligi.
    Toliko.
    Odličan post, Vjetre.

    avatar

    18.03.2024. (22:37)    -   -   -   -  

  • j.

    Ganula me ova priča sa Džajićem, imao sam sličan slučaj u obitelji; ljudi ne mogu zamisliti što je i tko je bio Džaja u ono doba; moja sestrična, porijeklom sa sjevera Hrvatske, nikakve
    veze s ničim, i ona se zaljubi u Džaju; dan danas joj srce zaigra kada se spomene Zvezda.
    Naravno da smo joj krv pili na slamčicu, kako to već ide, ali i ona je nama – u tim sedamdesetima, barem u drugoj polovici, Zvezda je u pravilu bušila i prolazila kroz prvenstva kao tenk… Onda Rijeka, ona dva nezaboravna kupa, još danas znadem prvu
    jedanaestoricu napamet… Hvala svima na komentarima :).

    avatar

    19.03.2024. (08:42)    -   -   -   -  

  • Blumi

    istina, puno toga je hrpa sranja, ali najviše ga dolazi od nas samih, koji smo neobjašnjivo skloni kakati po onima koji se izdignu iznad prosjeka, i ispada da jedva dočekamo da posrnu, kako bi mi njima rekli što ih već ide ... meni osobno je bilo draže ime Croatia, a što se tiče huligana ili takozvanih navijača, oni su međusobno isti, samo se razlikuje trenutak u kojem se oni osjećaju bitni, pa tako ovih dana Armada karakterno sve više liči na Torcidu ili BBB, što je i logično s obzirom na to da je masa uvijek tek masa i drugačije ne može ni biti ... Luku i Dalića pokreće domoljubni pogon, iza njih će doći oni koji isključivo gledaju vlastiti interes i Hrvatska će doći na svoje realno mjesto, to si u pravu, mene jedino žalosti što će to mnogima donijeti sreću, baš kao i svaki neuspjeh Dinama ... već duže vrijeme odvajati profi sport od financija nije moguće, pa meni u tom kontekstu ovaj post jako škripi, a iznimke ne dokazuju ništa, dapače ... u svojoj nogometnoj karijeri igrao sam samo za Dubravu i Dinamo, pa se nadam da je normalno da sam subjektivan

    avatar

    19.03.2024. (09:04)    -   -   -   -  

  • Sjećanje i osvrti

    Meni je drago kad se oko sporta ujedinimo!

    avatar

    19.03.2024. (09:28)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...