Komentari

izgubljenaugalaksiji.blog.hr

Dodaj komentar (21)

Marketing

  • Galaksija

    Fotografija je uslikana u muzeju u BJ. :)

    avatar

    21.09.2023. (00:43)    -   -   -   -  

  • Blumi

    eh da, stara partijska ideologija je pred ponorom znala reći,
    drugovi, učinimo odlučan korak naprijed, a kao što vidimo,
    trendovi se "mijenjaju" sukladno našim nemogućnostima

    avatar

    21.09.2023. (01:28)    -   -   -   -  

  • Euro

    Cisto me strah za buducnost

    avatar

    21.09.2023. (06:19)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Nisam znala za ponešto iz tvog odličnog osvrta.
    Onda nismo na rubu provalije, nego smo upali u nju.

    avatar

    21.09.2023. (06:39)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Virtualni svijet postaje realni, realni virtualni....đumbus i kaos....

    avatar

    21.09.2023. (07:09)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    odličan osvrt... bravo ti...

    avatar

    21.09.2023. (08:27)    -   -   -   -  

  • kako_ti_kupus

    da daaaa..... a šamar po guzici je nasilje!? rekla je moja pokojna baba: 'po guzici, po guzici ga udri ona nema dušu'

    avatar

    21.09.2023. (08:28)    -   -   -   -  

  • WORLD OF A DREAMCATCHER

    Mislim da današnje generacije nemaju djetinjstvo :(( Nekako sam u razmišljanjubda postaju izgubljeni slučaj-roboti vlastitog postojanja. Nema vrijednosti, nema radovanja sitnicama kao kad vidiš prve pahulje snijega ili maslačke. Kvalitetnu temu si načela, to je veliki problem današnjice-crna rupa u Svemiru, nisam sigurna koliko je možemo pokrpati. Nekako je otišlo predaleko.

    avatar

    21.09.2023. (08:43)    -   -   -   -  

  • matebalota

    Krivnja ja na nama roditeljima, bakama i djedovima.
    Suviše dugo smo okretali glavu i pravili se da ne vidimo
    što se dešava.
    Carstva su se raspadala zbog raspada obitelji a ne zbog
    snage neprijatelja.
    Sami sebi smo postali neprijatelji. Tko nas odvede na tu
    stranputicu?

    avatar

    21.09.2023. (09:10)    -   -   -   -  

  • j.

    Moja žena je još prije dvadesetak godina dobila, srećom poskrivećki, jezikovu juhu od jedne mame koja je dizala kredit da svojoj kćeri kupi tenisice; naravno - nije joj ona ostala dužna, gdje bi, rekla joj je što je ide, da je više nikada ne spomene pred svojim djetetom; to je bila neka ekipa, znaš već, ja nemam tate, ja imam dva tate, ja imam dvije mame i tako sve; sva sreća, to se društvo raspalo na kraju osnovne; u srednjoj su se u ekonomsku (jer pametni i inteligentni ljudi znaju da djecu ne treba pod svaku cijenu maltretirati gimnazijama i da za fakultet važi ono sveto, ne baš pristojno pravilo: ne j..e lep, nego uporan) - skupile mlade Hercegovke, Dalmatinke, cure iz kuća gdje se znalo tko gdje sjedi, koji je red, koje su tvoje dužnosti, a ne iz kuća gdje se ništa ne mora i u kojima su se svi namorali do guta pa se sad životom bave samo fakultativno - ne velim ja ništa, nego samo pričam kako je bilo, a vi mi ne morate vjerovati - i prosjek je odmah krenuo prema gore; i danas se divim recimo tome kako se sa svojom najboljom prijateljicom ne slaže ni po čemu; ova ide na svaku večernju misu, osam mjeseci nije starcima rekla da ima dečka, politički su totalno nasuprot, ako moja uopće ima neki politički stav osim "fuckoffa", ali su - najbolje prijateljice; kad je bilo gadno, vadile su jedna drugoj kestenje iz vatre, prenosile poruke za dečke, čuvale leđa; to se ne zaboravlja ako čovjek ima srca; sve ostalo u životu je limunada...

    Dakle, kaj hoćem reći; hoćem reći da će tebi još netko na kraju prigovoriti kako protunarodno propagiraš da danas nije dobro, ili da je nedajBože gore nego prije :))). Ma, šalim se, moram ja malo podbosti, znaš već. Eh, sad kad mi spomeneš te tenisice, ja se sjetim onog Mike kako je u Velegradskom podzemlju zatukao svoju Evicu ili podataka o tome da je prije očekivani životni vijek bio pedeset; mislim da bi danas ipak, da se što takvog desi, to prošlo s malo više obzira, tako da su ove brige sa Pepcom i ostalim u odnosu na to ipak, moramo priznati ma koliko se zabrinuli za savjest čovječanstva - slatke brige. Mojim bakama - i jednoj i drugoj - prvo dvoje djece je umrlo do šestog mjeseca života; to hoćem reći; možda tenisice ipak nisu toliki problem; nije sve crno ili bijelo.

    Dobre ljude tišti nevolja drugih, to je ono glavno; po tome ćeš ih poznati. Tamo gdje se čovjek ne veseli tuđoj nevolji, tamo može početi nešto dobro i svijetlo, ostalo je demagogija – tako je i tamo gdje Bušmani bacaju prazne flaše Coca Cole preko nojeva, tražeći kraj svijeta – i tamo gdje ih neki novi Bušmani piju; bez razlike.

    Zaj...n je taj napredak; nemamo mi ljudi svijest da bismo to sve pratili; u pedeset godina se očekivani životni vijek povećao valjda za trideset posto; jgba, sad još samo treba smisliti čime bismo te – po duši - ničim zaslužene godine ispunili i osmislili; ovo čime ih ispunjavamo nekako nije baš dobro. Da pitaš naše djedove i bake, rekli bi nam da zakeramo, oni su hodali kilometrima od potrebe, a mi od dosade. nekako, kao da nigdje nema sredine.

    Tko će se baviti učenjem, čitanjem, znanjem, sporazumijevanjem, slaganjem, nadgradnjama svake vrste i fele; nego radije, daj u se, na se i poda se – i onda još to pretvori u sustav vrijednosti. Kapitalizam ne ište sretne ljude koji malo trebaju; nego čeznutljive nesretnike koji će regrutirati nove potrošače. Sve ostalo je tlapnja. No, nije sve tako sivo kad bi čovjek više uz knjigu biv“o; nije dužnost društva da nam stvori život tako da sami sebi budemo dobrim društvom; nešto je valjda i do nas samih.

    Sjajna si ti, trudiš se svaki dan donijeti nešto novo; ovo moje nije napisano da ti bude mina, nego da se kaže nešto što nije u struji, ja to tako imam potrebu, znaš već. Ni blizu ne tvrdim da je točno, to što ja velim. Pa izvolte. :)))

    avatar

    21.09.2023. (10:36)    -   -   -   -  

  • °•BlueRose°•

    Odličan post.. dokle će ovako jer kao što sam i ja u svom postu napisala, ne piše se dobro. A treba djecu usmjeravati i stvarati a kamo će ovako.. Veliko pitanje.. dati im motivaciju a ne
    samo uništavanje.. Strah me da idemo sve dalje a nema povratka na bolje.

    avatar

    21.09.2023. (10:42)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    mate, naravno da smo krivi mi koji smo odgovorni.
    world, njima je tehnologija, a posebice internet dio genetskog koda. Ja sam oštra pa bih uporabu interneta za djecu strogo kontrolirala.
    j., neusporedivi su nam bake i djedovi s današnjom djecom. Oni danas znaju sve i rade sve što roditelji ni u ludilu ne bi pomislili. Upravo iz razloga jer im je sve dostupno. Ja sam mama 2, ali mi je nepoznato to ponašanje i takvi stavovi, zato što je onako kako roditelj dopusti i odgoji. Puno toga si u pravu. Njihove živote okupiraju teme poput tih nesretnih marki, iz priča nastaje nasilje, poslije nasilja ostaju traume i psihičke smetnje. Začarani krug.

    Hvala vam. Mislim da se ne bojimo uzalud.

    Blogy, googlala sam fotografije nastale u muzeju. Mislim da nema ograničenja za kačenje. Tamo me nitko nije ništa upozorio, sve je u redu..

    avatar

    21.09.2023. (11:22)    -   -   -   -  

  • agava

    Sjajan post.. stanje je alarmantno...lp

    avatar

    21.09.2023. (11:27)    -   -   -   -  

  • Pozitivka

    Kad vidim svoje nećake na mobitelu, hvata me muka. Sa sjetom se sjećam onih dana kada sam se igrala u blatu i na ulici. ;)

    avatar

    21.09.2023. (11:46)    -   -   -   -  

  • Šušunjara

    Lipo si sve ovo primjetila..... a evo od tebe prvi put čujem za Pepcove modele. Vrime me pregazilo.

    avatar

    21.09.2023. (12:26)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    danas su djeca izložena nekom, rekla bih, snobizmu: ako nije markirana odjeća, dijete manje vrijedi u skupini koja ima markiranu odjeću i odmah se takvo dijete marginalizira, izruguju mu se, čak i vrijeđaju ... otkud to potječe? pa naravno - od roditelja ... što dijete vidi u kući - kao spužva upija i oponaša roditelje misleći da je to ok ... je li?

    avatar

    21.09.2023. (13:06)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    ništa što se ne bi moglo popraviti kad bi roditelji preuzeli odgovornost za vlastitu djecu

    avatar

    21.09.2023. (15:07)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    Znam zašto roditelji griješe, vidim to i kod roditelja mojih blizanaca, ali-nisam , priznajem , ništa uspjela promijeniti

    avatar

    21.09.2023. (17:37)    -   -   -   -  

  • viatrix

    U moje vrijeme su dječaci htjeli biti inženjeri, a djevojčice doktorice.

    avatar

    21.09.2023. (21:51)    -   -   -   -  

  • black spaceship

    krive vrijednosti i od klinaca i od odraslih,lp

    avatar

    21.09.2023. (23:24)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Tako je, za sve ima lijeka. :)

    avatar

    22.09.2023. (01:52)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...