Komentari

penetenziagite.blog.hr

Dodaj komentar (24)

Marketing

  • Potok

    Vrlo slikovito i dojmljivo. Koristiš bogat jezik i detaljne opise kako bi prenio doživljaj prelaska planine. Kroz tekst se provlači tema promjene, putovanja i prolaznosti vremena. UIspješno koristiš metafore i simbole, poput planine kao prepreke koju treba prijeći, što može predstavljati različite izazove u životu.

    Također, tekst ističe kontrast između prošlosti i sadašnjosti, izražen kroz promjene u okruženju i načinu života. Prisjećaš se djetinjstva i uspoređuješ ga s trenutnim stanjem, što stvara osjećaj nostalgije.

    Ukupno gledano, “Prijelaz” je duboko promišljen tekst koji potiče na razmišljanje o životu, vremenu i promjenama koje donosi. Sviđa mi se način na koji koristiš jezik da stvoriš slikovite slike i preneseš emocije.

    ******

    Napisao sam uz pomoć jednog prijatelja.

    avatar

    18.09.2023. (09:00)    -   -   -   -  

  • j.

    Dobar je prijatelj, njemu se dade, i onda još na kraju ne postavlja pitanje "zašto"; hvala puno :))))

    avatar

    18.09.2023. (09:47)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Prijavi jedan svoj putopis na onaj natječaj za najbolji putopis. Ide svake godine. :)) Odlične "slike" i poruke. Sve u kompletu. Bravo!

    avatar

    18.09.2023. (10:44)    -   -   -   -  

  • modrinaneba

    Kapu dole za tekst i ljepotu!!!

    avatar

    18.09.2023. (16:20)    -   -   -   -  

  • j.

    hvala svima od srca; Galaksija, ma koga bi to još zanimalo, nema tu onoga što danas prolazi, to ja više radi sebe :)
    modrina, ja sam imao maramu, moj prijatelj je bio pametniji pa je nosio šiltericu, tvoja Slovenija je vječiti izvor inspiracije i ljepote od Soče do Gorjanaca i od Karavanki do Pirana; sretan sam da je došlo vrijeme da možemo prelaziti i šetati jedni do drugih; ne znam koliko će potrajati, ali eto, lijepo je opet biti bez ograničenja

    sasvim sam svjestan da je ovo jedan za blog potpuno neinteresantan i nečitljiv post; ako razumijete, morao sam, toliko je duboko, istinsko i iskeno bilo to sve što me okupalo ovog vikenda, pa još u društvu u kojem sam to učinio (jer sam nikada niti bih smio, niti mogao, niti se usudio);

    sve me to sjeća na jednu zgodu iz života, kada smo se prvi puta selili, čovjek koji nam je prodao stan vidi, još su djeca, bez automobila, hajde, pomoći ću im, pa je poslao kombi za jednu turu, i onda malo još čak i nosio naše pakete na treći kat, i baš je za nevolju poduhvatio paket sa knjigama; nosi on tako jedan, drugi, treći, pa veli, da prostite, jebote, pa šta ti je tako teško unutra; ja velim - pa knjige, a on kao iz topa: neću više nositi ako mi sad ne veliš da si to sve pročitao :)))))

    avatar

    18.09.2023. (16:35)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Izrazito je interesantan. Ljudi vole kad se pisac "ogoli". :)

    avatar

    18.09.2023. (16:37)    -   -   -   -  

  • j.

    ah, draga Galaxy, tu si; ma da, ali danas je interesantno kada se ogoliš ono na neki mračan način, kada bih pričao priče o gadostima ili padovima što sam ih u životu doživio vjerojatno bih mogao na natječaje, već samo probao; mislim - ili bar još uvijek vjerujem - da takvo što s moje strane ne bi imalo smisla; život je prepun boli i nevolja, pa me nešto iznutra tjera upoozravati ljude oko sebe na to da očiste svoje, koliko god mogu, i da uviđaju svjetlo, dobro, lijepo u svijetu; koliko mi to uspijeva, nemam pojma, ali obećajem da ću se truditi :)))

    sad, koliko sam se ja ovdje ogolio, valjda nešto jesam, nešto ste saznali o mojoj prošlosti, ali to je tako nebitno; meni su likovi mog prijatelja, ove bake, ili mir i tišina koji te vuku i nose tu daleko najbitniji, bez konkurencije

    čovjek je nekako, to bih još dodao pa idem, dužan prema sebi i svijetu oko sebe pomalo se izgrađivati, ne upirati prstom u druge, pokušavati pronaći nešto dobro i lijepo, ukazivati na to, jer upravo to njegovo iskustvo (da ga je neko vrijeme to dobro i lijepo nosilo, učvrstilo, bodrilo) moglo bi biti od koristi i drugima; eto, to sam htio reći :)

    avatar

    18.09.2023. (16:48)    -   -   -   -  

  • gogoo

    A što bi bez pla ina, služe za puno toga. Jednom sam do Sv. Gere došao sam iz Pleterja.

    avatar

    18.09.2023. (16:51)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    I ti i ja danas spominjemo Sv.Iliju...

    avatar

    18.09.2023. (17:39)    -   -   -   -  

  • Riba Luca

    Pomeo si planine ravnice, i šta sve ne..usput u mislima.. NO,

    Niste sreli ni jednog stanovnika??
    Medu,ni Liju a ni Vukija? ccc
    Nije izgleda nitko od njih ni poštu nosio.

    Nekako mi Zelena pluća bez svojih stanovnika nisu potpuna..trebalo bi čisto radi adrenalina da su bliže stazi, da ih onako barem krajičkom oka vidite. Ko bi kome tada bio atrakcija ?
    Ili možda opasnost ?..
    Da se s obe strane razmišlja o čijoj se koži radi...e to bi bili ne zaboravni trenutci kojih bi se sjećao cijeli život, majke mi ne bi ti pala napamet ni baba ni Čukunđed.
    Ili da ste možda spašavali život kojem zeki koji je u rupu uletio.

    Koja šteta da nije bilo susreta zbog kojih bi brzinom vjetra bili na cilju. :)))
    Vjetar potpomognut
    vjetrom.

    PS
    Divim se svima koji vole planinarenje,vjerujem da je to lijepo, ali je to izvan moje konfort zone.
    Volim bicikl.....sad bih ja ovdje mogla trkeljati do besvijeti..ali neću
    Uživaj!

    avatar

    18.09.2023. (17:53)    -   -   -   -  

  • viatrix

    Kapelica sv. Ilije je dobila kakvu takvu zaštitu, ali ja ipak više volim kada stare crkve obnove u originalu.

    avatar

    18.09.2023. (17:53)    -   -   -   -  

  • starry night

    Pravi putopisni dragulj koji treba uknjižiti da stoju uz bok klasicima u ormaru, divna bi to bila knjižica koju bi listali u svojim sobama kad se zaželimo puta i zraka, a oko nas samo soba i noćna lampa, i nikud ne možemo, a išli bi. Prekrasno. Pa samo ovo o patkicama, turgenjevski profinjeno, njegove Lovčeve zapise volim listati:

    "odlazim u grmlje i presvlačim se s košuljom svezanom oko pasa; svejedno mi je više što će drugi ljudi misliti o meni – a drugih ljudi zapravo niti nema, jer gotovo da je vruće ljetno poslijepodne; više je pataka što ih hranimo posljednjim komadićima kruha; patke o nama ne misle ništa, njih taj neki osjećaj kompeticije, gledanje svisoka – nije još obuzeo, nego veselo i otmjeno plutaju u zelenoj vodi pristojno uvažavajući da su i braća ljudi konačno malo stigli do vode.

    Kakav lijep izraz, brat čovjek, pomislih dok gledam jednog gizdavog patka zelene glave i sjajnog smeđeg perja. Brat čovjek, brat patak, brat pas. Baš kao i ono šutljivo gladno pseto s Gospodične na fotografiji: toliko tišine i spokoja danas je već u nas ljudi teško pronaći. Dobro, možda je ovdje među patkama bila i pokoja sestra; one su malko neuglednije i vanjski im pokrov pršti sa manje detalja; imaju druge metode kako privući pažnju – no u te metode odavna već ja se sve manje razumijem i sve me manje zanimaju."

    Voljela bih imati tu knjižicu na svojoj polici, ali probat ću post isprintati pa stranice spremiti u one fascikle s metalnom kopčom pod koju se slažu probušeni papiri, imam sve za taj posao, printer, bušilicu i novi fascikl s tamnoplavim donjim djelom. Tako da mogu čitati više puta.

    A na početku čitanja i kod spominjanja Svete Gere, odjednom mi se pred očima stvorio naš ban Letica u crvenom mundiru na bijelom konju kako sabljom tjera Slovence s hrvatske granice i nalaže da polože oružje :)))))))))))))))))))))))))))), koji su to bili likovi iz tog doba, originali. Neke osobnosti se jednostavno pamte. I Vaša, definitivno.

    Ima mi tu i matoševskih momenata, iako je on egzaltiraniji od Vas spokojnog:

    "Duša moja čaroban je kraj,
    Gdje jablan čuva gnijezda plemića,
    Gdje vjetar nosi lipe miris žut
    I blage pjesme predvečernji sjaj.

    Polje, žubor, brežuljak i gaj..."

    avatar

    19.09.2023. (09:04)    -   -   -   -  

  • j.

    gogoo, planine su zakon, i taj tvoj put iz Pleterja je malo kraći, svaka čast
    Lastavica i Viatrix, eto, Ilija u visini lovi gromove
    Luce, nismo sreli nikoga, baš nikoga, osim na domu na Gospodični i do parkirališta kod Cerovog
    loga; moram te razočarati, čak niti čovjeka, a kamo li koga drugoga osim ptičica i pokoje srne koje se više moglo čuti nego vidjeti; što se tiče ovih koje spominješ sa čežnjom, sjećam se
    jednog davnog događaja u šumi tamo blizu mog sela; sreo sam jednog djedu usred šume i tako mi
    pričamo, idemo dio puta zajedno, pa ga pitam, a to je još kraj devedesetih, civilizacija je puno
    uža nego danas: pa jel se ne bojite divljih životinja, vepra recimo, a on kao iz topa veli, dragi
    moj, ne boj se ti životinja, ljudi se boj ; eto, hodam šumama trideset, skoro četrdeset godina, i
    ne može se reći da stari nije bio u pravu :)… a što se tiče bicikla, ne mogu reći da je to
    nekako drugačije, samo je malo brže i više se toga dade vidjeti…..

    starry, hvala od srca, kao uostalom i svima; Matoš je još živio u ono doba kad su ljudi mislili da će od toga nečega, plemenskoga, rodovskoga, zajedničkog - nešto biti; danas je jasno da neće; ili smo svi mi ljudi jedan rod, ili ništa :)

    avatar

    19.09.2023. (12:30)    -   -   -   -  

  • smjehotvorine

    slažem se sa našom @ Galaksijom; predobri su tvoji putopisi da ih ne bi pročitalo puno više ljudi :) prekrasno :)

    avatar

    19.09.2023. (18:49)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Zaista sam uživala....Potok je ispisao gotovo sve šta mislim o Prijelazu...tako višeslojno i tako dobro, tako slikovito, bajkovito i tako misleće..... ovo mi je jedan od tvojih najdražih tekstova...pomeo si toliko toga kao pravi vjetar u granama...i ostavio otisak u obliku srca:-)

    avatar

    19.09.2023. (21:24)    -   -   -   -  

  • luki2

    Genijalno! Ne znam kako mi je uspio promaknuti ovaj Tvoj savršen tekst! Prekrasno sve, a posebno bih izdvojila divnog cavalirca, s kojim povjerenjem taj pas gleda u vas....Zatim kupanje pred kraj puta - doživljaj .. Ma svaki detalj je zanimljiv i predivno ispričana. Vrhunski si pripovjedač. Hvala! Ljubim!

    avatar

    20.09.2023. (00:58)    -   -   -   -  

  • Blumi

    Moj frend veli:
    ...
    U tekstu "Prijelaz" autor piše o svom iskustvu tranzicije iz jednog stanja u drugo. Autor započinje tekst opisom trenutka u kojem je shvatio da je došlo vrijeme za promjenu. Ovaj trenutak je bio obilježen osjećajem stagnacije i nezadovoljstva. Autor je osjećao da je vrijeme da izađe iz svoje zone komfora i počne živjeti ispunjeniji život.
    Nakon što je shvatio da je vrijeme za promjenu, autor je započeo proces tranzicije. Ovaj proces je bio dug i izazovan. Autor je morao preispitati svoje vrijednosti, ciljeve i način života. Također je morao suočiti se sa svojim strahovima i ograničenjima.
    Tijekom procesa tranzicije, autor je doživio niz promjena. Promijenio je svoj način razmišljanja, ponašanja i odnosa s drugima. Također je pronašao novi smisao života.
    Autor zaključuje tekst pozivajući čitatelje da se ne boje promjene. Promjena je prirodni dio života i može biti izvor velikog zadovoljstva.
    Evo detaljnije analize teksta:
    Tema: Tekst se bavi temom tranzicije, odnosno promjene iz jednog stanja u drugo.
    Glavna ideja: Glavna ideja teksta je da je promjena prirodni dio života i da može biti izvor velikog zadovoljstva.
    Argumentacija: Autor argumentira svoju glavnu ideju na temelju vlastitog iskustva. On opisuje kako je tranzicija iz jednog stanja u drugo bila dug i izazovan proces, ali da je na kraju bio vrijedan truda.
    Stil: Tekst je napisan u prvom licu jednine, što ga čini osobnijim i intimnijim. Autor koristi jasan i razumljiv jezik, što olakšava čitateljima razumijevanje njegove poruke.
    U zaključku, tekst "Prijelaz" je inspirativan i motivirajući tekst koji poziva čitatelje da se ne boje promjene.
    Evo nekoliko dodatnih zapažanja o tekstu:
    **Autor koristi metaforu "prelaska" kako bi opisao proces tranzicije. Ova metafora je učinkovita jer podsjeća čitatelje da je tranzicija proces koji zahtijeva vrijeme i trud.
    **Autor koristi kontrast kako bi naglasio važnost promjene. On opisuje kako je prije tranzicije osjećao stagnaciju i nezadovoljstvo, a nakon tranzicije je pronašao novi smisao života.
    **Autor poziva čitatelje da se ne boje promjene. Ova poruka je posebno važna u današnjem svijetu u kojem je promjena sveprisutna.
    ...
    eh da, eto, puno tranzicije, a meni se čini da ne manjka ni galvanizacije, stoga, samo pobjednički naprijed, kroz nove izazove

    avatar

    20.09.2023. (17:21)    -   -   -   -  

  • j.

    joj, Dražen, tako si me dotakao sa tom galvanizacijom, "utvaram" si da smo tu na istoj valnoj duljini, slava Velikom Galvanizatoru, trebat će sutra navečer barem malo te struje :))))

    jako mi se dopada tvoj prijatelj, kratak je i odrešit u stilu, liči mi na nekoga sa bloga ali ne mogu se sjetiti na koga :))) a posebno sam se rascvao kad veli

    "Autor koristi jasan i razumljiv jezik, što olakšava čitateljima razumijevanje njegove poruke"

    tu ne mogu ne citirati Bilija Pitona, šta ću, taki sam

    E nek mi sad neko veli da sam dug i naporan; prvi prijatelj, onaj Potokov, veli da na simpatičan način koristim jezik, ovaj da sam jasan i razumljiv; ma samo da ga vidim. :)))))

    avatar

    20.09.2023. (17:51)    -   -   -   -  

  • modrinaneba

    Ne brini vjetre bit če još lepih i toplih dana za u planine.
    Slike so Ti vrhunske a Ti poseban...mogao bi pisati romane....prodali bi se "za med" znaš što sam htjela reči...Sve dobro Ti Želim!!!

    avatar

    20.09.2023. (18:03)    -   -   -   -  

  • j.

    modrina, sjetila si me tog izraza, za med, tako je govorila moja baka, baš lijepo sjećanje, hvala od srca; naravno da bih ja volio da se to čita, a sad kad bi me se pitalo o cijeni, rekao bih velikodušno, nek je voda nosi, zato vjerojatno ne da ništa neće biti od cijene, nego ni od čitanja ; ali to je istinski motiv da redam riječi kao kobasice, i još gušće i ustrajnije :))))

    avatar

    20.09.2023. (19:51)    -   -   -   -  

  • sewen

    Ono što Galaksija reče, mislim i sam. Ovo je zavridilo nagradu!

    avatar

    20.09.2023. (20:17)    -   -   -   -  

  • Kockavica

    :))

    avatar

    20.09.2023. (20:20)    -   -   -   -  

  • NF

    tvoji komentari uvijek potiču na dalja promišljanja tema, ovaj put samo izražavam pohvalu ilustracijama teksta koji mi je ipak s ovim očima malo predug za čitati, čekaj drugu direktnu injekciju, a onda bi trebala biti i treća...

    avatar

    23.09.2023. (19:45)    -   -   -   -  

  • jelen

    Pozdrav! Super vam je ideja koju si iznio kod @Ypsilonke o prijelazu Ivanščice smjerom Lepoglava-vrh-Milengrad. Htio sam tamo ti odgovoriti ali nju je uhvatio nekakav nastup, valjda melankolije, nostalgije čega li, pa je zabranila daljnje komentiranje tamo!
    Imam par stavki dodati o toj ruti i okolo nje ali sad moram u klijet dovršiti prešanje i pranje alata i ostalo prigodno datumu :-))
    Javim se navečer!

    avatar

    24.09.2023. (10:01)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...