Komentari

dvitririchi.blog.hr

Dodaj komentar (19)

Marketing

  • Dvi, tri rici...

    evo ga opet. da me demantira?

    avatar

    27.09.2022. (11:34)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Glasno i zakašnjelo živi.
    Fućkaš gromove.

    avatar

    27.09.2022. (12:04)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Pjeva odu životu....samo jednom se živi..:-))

    avatar

    27.09.2022. (12:20)    -   -   -   -  

  • kako_ti_kupus

    men se čini da je on u srednjoj dobi i da traži partnericu

    avatar

    27.09.2022. (12:36)    -   -   -   -  

  • Donabellina

    ovo zadnje......tužno, normalno i lipo napisano

    avatar

    27.09.2022. (12:46)    -   -   -   -  

  • nema garancije

    Volim je te pjesme zaostalih stvorova, volim i njihove orkestre, ali
    nešto priželjkujem da se okonča ova grmljavina u prazno, malo kiše
    pa taman da me stopi od glave do pete, može i šeste:)

    avatar

    27.09.2022. (17:11)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    prkosi, mora se :))

    avatar

    28.09.2022. (00:35)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Moji su roditelji jednom čak dvije zime zaredom imali zrikavca iza frižidera u kuhinji. Navečer i noću nadrealno bi se čulo zrikanje iz kuhinje. Tata ga je hranio listovima salate i još koječim, uglavnom natrpao je iza frižidera klope za milijune zrikavaca, ljuteći i nervirajući moju mater koja je to onda kasnije morala čistiti. :)) Lijepa ti je ova pjesma, tugaljiva baš kol'ko treba. :)

    avatar

    28.09.2022. (01:58)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri rici...

    Lili, nasmijao me tvoj komentar. Sviđa ni se taj pozitivan naboj koji nosi :).
    Sjećam se kako mi je mama objašnjavala grmljavinu, dok sam bila dijete. Govorila je: to je sudar gromova. Kao, znala je da ću od starijih čuti da nas to Bog kara jer smo bili zlocesti, pa je onda ona izvukla neko svoje "racionalno" objašnjenje, koje mi do dan danas nitko nije opovrgnuo. Da me netko (grmljavina) probudi usred noći - to bi bilo prvo čega bi se sjetila.

    Morska, samo jednom se živi, a umire se svaki dan? :)

    Kupuse, je, a možda je samo prolupao? Ne znam, doduše, o seksualnim navikama zrikavaca baš ništa, pa ostaje mogućnost da stvarno serenadu (z)riče :).

    Annabonni, hvala.

    Garancijo, ne znam kako tebe preskače. Ovdje je pomalo i dosadila.

    Galaksijo, pokušavam ga shvatiti, razumjeti :).

    Mariano,. Ha. Ali iza frižidera je vruće. Razumijem da se tamo odlučio prezimiti. Ovaj moj je negdje ispred kuće, a čim izađem da ga točno lociram - ušuti. /hvala, iskupio si se u potpunosti ovime/

    avatar

    28.09.2022. (06:07)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri rici...

    Jutros me probudio u 4. I mislim da sam ga uspjela shvatiti: jadničku je hladno i tresu mu se krila od studeni rujna. I tako, tresući krila, sasvim usputno proizvodi pjesmu, koju bi ženke (ukoliko ima uopće živih) mogle pogrešno protumačiti kao ljubavni zov. I to zrikanje je zapravo cvokotanje, samo ne zubima nego krilima. I to zakržljalim.

    avatar

    28.09.2022. (06:08)    -   -   -   -  

  • j.

    Ne znam ti o ovome napisati ništa pametnije od onoga što se meni ovoga ljeta zbilo. Moj prijatelj i ja ovog smo ljeta pošli na dugo hodanje i planinarenje u prilično visoke gore, pa smo ispenjali što smo htjeli, a umorni i teški, čekajući vlak u maloj seoskoj stanici na povratku, uspjeli smo nekako zajedno osloboditi zalutala vrapca koji je, pun panike, ušao u čekaonicu i nije umio van. Malo smo mlatarali rukama, malo podupirali vrata što su se zatvarala - ruksacima, pa ga nježno onemoćala (jer je izgubio snagu penjati se po visokim prozorima) hvatali među dlanove, i konačno, nakon valjda desetak minuta uporne borbe - naš junak je otprhnuo, a vlak je kasnio taman toliko da nam to uspije.
    Poslije je prijatelj, u polusnu kupea, izjavio kako misli da je ta stvar, van svake sumnje - bila pravi smisao našeg zahtjevnog pohoda.
    Ja još danas, unatoč krasnim sjećanjima i fotografijama - ne nalazim baš niti jedan razlog da bih mu se ičime usudio u tome proturječiti :).

    avatar

    28.09.2022. (07:05)    -   -   -   -  

  • Sarah

    To on tebi pjeva! Kak ne kužiš, mališa ti daje primjer i još ti je bio muza za pjesmu:-))
    Ovo cvokotanje sa zakržljalim krilima nasmijalo me do suza:-)))))

    avatar

    28.09.2022. (07:14)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri rici...

    Vjetre... Da, vrabac se sigurno zabunio kad je uletio u čekaonicu, jer kud bi on čekao, kuda se vozio, kad već ima krila vlastita. Ja vam ne smijem ni natipkati koji smisao sam zaista našla u pjesmi (em na naslovnici, em je posve intimno, em neki čudni sinkronicitet koji se jučer naknadno desio, a mogu ga dovesti u vezu s ovdje gore ispisana dva-tri retka...)

    Sarah, kad se jako potrudim, uspije mi ponekad nasmijati i samu sebe. Ako uspijem i druge ponekad, bude mi baš drago :).

    avatar

    28.09.2022. (09:20)    -   -   -   -  

  • borut

    Otužno, ali predobro napisano. Budi neka bliska i daleka sjećanja

    avatar

    28.09.2022. (09:27)    -   -   -   -  

  • °•Rose°•

    U iščekivanju toplog i zrikavih dana.:)) I zrikavac se želi podružiti..

    avatar

    28.09.2022. (12:37)    -   -   -   -  

  • Blumi

    e sad, sam ili u društvu, nije isto,
    ali isto nije ni isto pjevaš li ili slušaš,
    ono što je isto, to je teško primijetiti ;)
    p.s.
    netko je tu da čini ovo, netko ono,
    a većina voli ništa, jer eto,
    tako nam je lakše

    avatar

    29.09.2022. (02:13)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri rici...

    borut, hvala. rossyblo, hvala.
    gindo, razumijem. bolje ništa, nego svašta. bolje nikoga nego sve i svakoga. glavno je da mi svi sebe volimo, tako da ljubavi nikome ne fali ;).

    avatar

    29.09.2022. (05:10)    -   -   -   -  

  • White Lilith

    vratila si me opet na moj otočki raj u pjesmu mora, neba i zrikavaca.....:)

    avatar

    30.09.2022. (06:40)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri rici...

    Drago mi je, Lilith...
    Znam da voliš svoj otočki raj :*

    avatar

    30.09.2022. (09:18)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...