Zrikavac

Red grmljavine, red pljuska
i tako naizmjenice, pred svitanje.
I pjesma zrikavca,
jednog jedinog preživjelog.
Ljetne noći su već zaboravljene,
kiše su ušutkale cijeli mu orkestar,
svi su na vrijeme ukopali negdje
plodove ljetne vreline,
zalog za buduće glazbene večeri,
a on uporno, bruseći krila, pjeva.
Sam, na kiši, zriče.
Glas mu je ostario, ogrubio,
ali snažan je i moćan.
Koga li zove kad već nikoga nema?
Zna li da je sam, ili ga nije briga?
Bablje ljeto zaziva ili samo kišu tjera?
Svađa se sa gromom glasnim,
Prkosi li kiši, munji i hladnoći
ili možda samo
glasno i zakašnjelo
umire?