Komentari

jekatisine.blog.hr

Dodaj komentar (20)

Marketing

  • jekatisine

    Jutro.

    avatar

    17.11.2019. (09:49)    -   -   -   -  

  • .

    Čovjek je jaka životinja, pa kao i kod svake druge životinje, ako ne prije, instinkt za preživljavanje uvijek proradi u trenutku kad je to potrebno.

    avatar

    17.11.2019. (10:23)    -   -   -   -  

  • samo za vranju

    Voli ga. Ne daj ga. Imaš sreću. Ja sam se borila sama. Moje dijagnoze su bile: kronični stres, depresija, psihoza. Znaš i sama što je to psihoza. Strava. Užas. I tako 6 g. dok se hormoni nisu izbalansirali.

    avatar

    17.11.2019. (10:46)    -   -   -   -  

  • FreshCaYg

    Pa ni mi “zdravi” nemamo ako ogolimo stvari nešto više razloga za život, osim tih nekoliko osoba koje volimo i sebe samih, mi smo uvijek dovoljan razlog za život.

    avatar

    17.11.2019. (10:47)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    Miris čežnje i čuđenje... tvoje srce diše... slijedi taj ritam... i ritam misli...
    to je sjaj nutarnjeg sunca i nastajanje serotonina... hormona sreće... :)

    avatar

    17.11.2019. (11:11)    -   -   -   -  

  • jeka

    Nije svjesnost samo u riječima. Sigurno osjeti iako je medvjedić, mi smo svi viśe od pukih riječi,mi smo fina mimika lica,pokreta, sjaj u oku, držanje, mi smo ono što smo drugima na kraju sami sebi. To je krug .

    avatar

    17.11.2019. (11:48)    -   -   -   -  

  • jekatisine

    @ V: nismo najjaci u prirodi. Ni najbrzi. Ali imamo poprilicno mocan mozak. Samo je problem kad ga okrenemo protiv nas samih.

    @samo za vranju: nikad nisam bila psihoticna. Imam crte shizotipnog i borderlinea. 8 godina sad. Ali shvacam.

    @FreshCaYg: Na kraju dana kad sve zbrojim i oduzmem, zivim za ljude koje volim.

    @ Dinaja: ne kruzi. Od toga su odustali prije 6 godina. Sad me drze na liniji. Zyprexa je divna stvar.

    avatar

    17.11.2019. (11:49)    -   -   -   -  

  • Divlje srce

    Budi fer, priznaj sebi da sama sebe kažnjavaš i želiš ubiti. Pušenje i kofein te izdaju. Ti poroci nas ne smiruju. Ne tješe nas. Ne pomažu nam uopće. Svjesna autodestrukcija.
    Ako možemo kontrolirati što jedemo i pijemo, konzumiramo, možemo kontrolirati sve. Ako ne, jebiga, guramo dok ide...

    avatar

    17.11.2019. (11:59)    -   -   -   -  

  • .

    Je, pa znam (obično nastojim pričati o onome što mi je poznato), moj mozak i tijelo ratuju otprilike već toliko godina koliko si ti stara, i to na jako gadan i prljav način. I kroz puno ovakvih borbi koje ti trenutno vodiš, i ja sam svojevremeno prolazila.
    Ne zaobiđu me ni sada baš uvijek, ali zadnji puta kad mi je život visio o koncu, doslovno o tankoj niti jednog udah i izdaha, proradila je u meni valjda sva volja za životom koju sam godinama prije zatomljivala.

    A kako se znamo sami uništavati, isto tako se možemo i nagraditi za svaki mali pomak u razmišljanju i znak dobre volje da se nešto promijeni.

    Meni je doduše trebao skoro sami kraj da napravim nekakav preokret :)))... iskreno se nadam da tebi neće trebati toliko :)

    avatar

    17.11.2019. (12:15)    -   -   -   -  

  • jekatisine

    @Divlje srce: prije nazivam to malom dozom autodestrukcije. Ne zele se svi pusaci ubiti. Nikotin me moze smiriti da be moram gutati tablete u prekomjernoj kolicini.

    @V: brojim osmu godinu kako znam dijagnizu. Osamnaestu godinu otkad znam da je nesto u meni krivo. Receno mi je da cu se dozivotno boriti i da mi migu samo ublazivati simptome. To je u nekim slucajevima dovoljno dobro.

    avatar

    17.11.2019. (12:53)    -   -   -   -  

  • gogoo

    Motiva za borbu uvijek treba biti. Nedavno je u emisiji 'Na rubu znanosti' gostovao poznati američki molekularni biolog dr. Bruce Lipton koji tvrdi da je Um jači od gena i možemo upravljati svojim životom. Ja tek sad nakon ručka (ječam, slanutak, paprika, masline, radić, luk, rikula, maslin. ulje...) pijem kavu, čikova sam se davno riješio ('95.), ne pijem nikakve tablete, radije žmuj dobrog vina. Znam, lako je iz daljine 'popovati'.

    avatar

    17.11.2019. (13:22)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    ..između dijagnoze, objektivnog stanja, osjeta nemoći i Bezdana je kemija i volja. Na kemiju utječu lijekovi. Manje ili više uspješno.Na volju utječeš ti. Volja se bilda. Jednako kao mišići. Moju dragu, inače depresivnu, prijateljicu, su polegli na stol....otvorili i rekli...zatvorimo!! Ipak su se potrudili...i u 10 satnoj operaciji povadili jajnike, maternicu, pola crijeva, slezenu...da ne nabrajam dalje....Prva poruka koju sam joj poslala, bila je kad ćemo na kavu...odgovorila je..čim stanem na noge... skinila se s antidepresiva i rekla...jeben ti život, dosta je bilo mantanja kako ko hoće, sad će bit kako ja kažem....odradila nebrojeno kemoterapija... dobro je. .pjeva, slika, putuje, skreše svakome u lice šta ga pripada.. nema više negiranja sebe kako bi bila dobra mama, žena, kćer....moja Jela je heroj.. radosni heroj čije redovne kontrole su savršenih rezultata.
    Ne odustaje se od sebe lako!!!
    Uvijek ti šaljem poseban zagrljaj, uronjen u ovo divlje more...ali iskren i topao.

    avatar

    17.11.2019. (13:32)    -   -   -   -  

  • jekatisine

    @gogoo: nije samo kemija kriva. Ni kod jedne bolesti, dosta su bitni i okolisni faktori.

    @Dnevnik jedne otocke: ne pijem antidepresive, pijem antipsihotike. Pokusala sam se skinuti preko ljeta s katastrofalnim rezultatima.

    avatar

    17.11.2019. (14:25)    -   -   -   -  

  • .

    Da ne ispadne sad kako te ne razumijem...
    Pored bolesti koja mi svakodnevno onemogućava normalan život skoro na svim poljima, nerijetko sam se nalazila/nalazim se i u situacijama gdje sam se morala drugima opravdavati i pojašnjavati kakvo je to teško tjelesno stanje kad lijepo izgledam i mogu stajati na nogama (kad mogu)... ljudi su skloni donositi zaključke o drugima samo na osnovu onoga što sami vide, i pri tome još drsko zahtijevati da im potvrdiš te njihove zaključke.

    Ja sam sada upravo to htjela izbjeći; ne mogu reći da točno znam kako ti je, i sukladno tome ti 'soliti pamet, ' no htjela sam ti i pomoći na nekakav način, pa zato sve ovo pišem.. možda ipak izvučeš nešto što bi ti koristilo.

    Moja bolest se također ne može izliječiti, trenutno sam u remisiji, što je dobro, no znam da vrlo lako mogu očekivati puno, puno gore stanje nego ikada prije.
    Odustajanje je jedna od opcija... kad su ovakve stvari u pitanju teško je tu opciju izbjeći u potpunosti... ali se može potisnuti u stranu toliko da ne smeta.
    Svojevremeno, u jednom težem periodu kad nisam znala kamo bih sa sobom, na nečiji sam nagovor počela pušiti, i sada još tvrdim da mi je cigareta tada spasila život.
    Dosta godina poslije, kada mi je već manje koristila, a više štetila odlučila sam prestati, pa onda kao i mnogi drugi, već dobrano ovisna, odlučivala još puno puta...
    I tako sve do posljednjeg pokušaja kada sam si rekla kako zapravo ne prestajem pušiti, nego ću samo odgađati pušenje i testirati svoje granice... a na onoj posljednjoj, preko koje neću moći, cigareta će me uvijek čekati. Jer, cijela ta priča oko pušenja i neuspjelih prestajanja se ponavlja zbog straha od napuštanja 'sigurnog oslonca'. Taj strah nas paralizira, i zato ga treba zavarati.
    Ja nakon te odluke više nikada ni jedan dim nisam udahnula, i to je sad već lijepa brojka u godinama; a svaki puta kada sam dolazila do one postavljene si granice, pomaknula bih ju još malo i rekla si - Aj nemoj sad, imaš vremena sutra...

    I to je ono što sam zapravo htjela reći - za ostati na površini moramo imati nešto za što ćemo se držati, pa ako je to i obična cigareta, neka i nje. I ne bih sad ulazila u to što je kome potrebno, jer nismo sve isti, samo bih još dodala ono što mi je i bila prva misao - mogu nam se svi oslonci izmaknuti, može nam za sve biti kasno, ali za jedno sasvim sigurno nikada nije prekasno - za odustajanje od sebe, za njega uvijek ima vremena... sutra.

    avatar

    17.11.2019. (14:41)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    Kakav komentar @ViV !!!!!!!

    Svi poslije njenoga bili bi obična blogerska tlapnja......zato od mernre samo pozdrav

    avatar

    17.11.2019. (16:23)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    o, da... živjet ćeš i zbog sebe i zbog njega... sve što trebaš, a znaš što trebaš, to ćeš napraviti, jer si već to i napravila nebrojeno puta pa ćeš i ovaj put

    avatar

    17.11.2019. (17:04)    -   -   -   -  

  • jekatisine

    @V: prekrasan komentar. Vjerovala ili ne, ovo mi je podiglo dan. Hvala ti.

    @Anaboni: pozdrav i tebi

    @ shadow-of-soul: naravno da hocu. Ali ostavljam si ovdje zapise da pratim stanje.

    avatar

    17.11.2019. (18:06)    -   -   -   -  

  • Razmišljanja jedne žene

    Nekoliko godina prolazila sam jako teške trenutke s bolešću moje kćeri. Gledala sam njezinu borbu za svaki dan. Nije bilo lako. Zato samo mogu pretpostaviti kako ti je teško. Digni se svaki dan za ljubav. To sam od mog djeteta naučila.
    Zagrljaj, veliki, majčinski ti ostavljam.

    avatar

    17.11.2019. (20:08)    -   -   -   -  

  • Magneto

    Na jedan drugačiji, ali ponešto sličan, način, se svakodnevno borim. Sa sobom. S bolešću, pa i s ljudima oko sebe.
    U svakom danu pronalazim nešto što me drži iznad površine, čvrsto, objeručke.
    I to je dobro. To svakodnevno hodanje kroz novi dan, dan po dan, svaki dan

    avatar

    18.11.2019. (07:27)    -   -   -   -  

  • jekatisine

    @Razmisljanja jedne zene: moju prvu epizodu jacu sam prezivjela zahvaljujuci svojoj majci. Ona ima neslomljiv duh i nije mi dala da se pustim. Mogu samo misliti koliko je tesko majkama kad vide da im je dijete bolesno.

    @Magneto: da, treba ici dan po dan. Polako, ali sigurno.

    avatar

    18.11.2019. (07:52)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...