Komentari

viviana.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing

  • Lastavica

    Kad si tako ozbiljno počela s čitanjem, nije bilo druge nego da
    i sama počneš pisati.

    avatar

    25.09.2018. (04:34)    -   -   -   -  

  • Demetra

    Moje prvo takvo putovanje je bilo s knjigom Djeca kapetana Granta Jules Vernea. I danas nakon svih tih životnih godina odlično se sjećam njihovih avantura s kojima sam i sama bila u avanturama. Sjajna su to sjećanja vidim i kod tebe. Pozdrav

    avatar

    25.09.2018. (09:02)    -   -   -   -  

  • FreshCaYg

    Sjećam se kad su me u knjižnici pustili na odjel za omladinu, gradska knjižnica je bila organizirana, na način da je bio odjel za djecu, omladinu i odrasle, i iz nekog razloga nismo mogli uzimat knjige za omladinu do neke određene dobi, mene su ipak tete pustile jer sam ih gnjavio da sam na dječjem sve pročitao, što nije bilo daleko od istine. I ja se živo sjećam Djece kapetana Granta, iako je kod mene onaj konačni okidač bio Tajanstveni otok, od Vernea.

    avatar

    25.09.2018. (11:09)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    vratila si me u ono vrijeme kad mi je knjiga bila najbolja (i sad je, samo digitalna), kad sam putovala SF romanima, bajkama, poezijom, romanima, kad sam odlazila i noćima sam bila tamo u mislima ... da, vratila si me ovim tekstom u to vrijeme :)

    avatar

    25.09.2018. (13:07)    -   -   -   -  

  • gogoo

    U početku vjerojatno i je sva tajna tih putovanja samo u tom. Odoh na još jedno putovanje.

    avatar

    25.09.2018. (13:27)    -   -   -   -  

  • viviana

    Bilo je to kroz igru, Lastavice. Zato i izgleda tako ozbiljno.
    Ovim postom zapravo sam se nadovezala na ispod prošlog posta zadnji Potokov komentar koji me potaknuo napisati ga, prisjećajući se tog dalekog a bliskog vremena...

    Demetra, sjajna, kao svjetionici razasuti u vremenu promreženom našim putovima.... Pozdrav i tebi!

    Fresh, baš mi je bilo zanimljivo pročitati ovu tvoju biografsku crticu.

    shadow... drago mi je da sam te vratila u to vrijeme. Ja, opet, i dalje više volim čitati iz knjiga koje mogu držati u rukama.

    gogoo, ti si svjetski putnik. ...

    avatar

    25.09.2018. (16:58)    -   -   -   -  

  • j.

    Ja jako kasnim u fazi i do Zločina i kazne, koju sam knjigu progutao s petnaest u pet dana jedne upale pluća, nisam osjećao ništa. Ali, tada sam se navukao, a zašto i kako, nemam pojma ni danas. Možda bi se film mogao mjeriti po razini užitka, ali šarm kojeg stvara taj proces imaginacije novog poretka stvari, to je u pravoj knjizi nenadmašno i neusporedivo sa bilo čim drugim. Osim, možda, sa pravom pjesmom, onom od koje se zaljulja tlo pod nogama.
    Riječ je počelo svemira, s njome sve počinje i završava :))
    Pozdrav!

    avatar

    25.09.2018. (20:33)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Pola života tražila sam zapravo knjigu, koja bi opisala upravo taj osjećaj putovanja. A čitala sam puno i marljivo tražila, skroz nesvjesno.
    Dvije su mi knjige to učinile:
    Povijest intimnosti i Bijeli tartufi zimi.
    Posljednja me inspirirala na priče o Sarah:-))) otplovila sam u tuđe tijelo, tuđi blistav um i nekoliko stotina godina unazad...

    avatar

    25.09.2018. (20:34)    -   -   -   -  

  • easy

    kažu da je od svega najvažnije opažanje..možda bih se sada i složila.
    ovo tvoje traganje je samo po sebi moralo rezultirati pisanjem. ako si sretna tako to je je najbolje za tebe. ja trenutno ne znam ništa. ali da je život veličanstven, tou bih misao svakako podržala. nismo tu radi ničeg
    drugog nego da mu se divimo, čini mi se.
    od čitanja tuđih misli, čini mi se bolje jedino stvaranje svojih.

    avatar

    26.09.2018. (15:06)    -   -   -   -  

  • Razmišljanja jedne žene

    u većini knjiga nađemo barem jednu misao, jednu rečenicu koja je napisana "za nas". Danas se vraćam čitati ono što sam čitala jako davno. Poseban je to osjećaj. Doživljaj pročitanoga s odmakom vremena i životnog iskustva.
    Istina je tvoja zadnja misao:))

    avatar

    26.09.2018. (22:55)    -   -   -   -  

  • viviana

    j. - baš tako kao što si i rekao: "šarm kojeg stvara taj proces imaginacije novog poretka stvari" .... A riječ kojom sve počinje i završava
    ... možda je zato tako važno znati/ sačuvati u sjećanju (da bi mu znali reći nekad kasnije) prvu riječ koju je izgovorilo dijete i možda se zato toliko važnosti pridaje zadnjim riječima čovjeka. Pozdrav i tebi!

    SarahB, to tijelo u koje si otplovila stoji ti kao saliveno, i blistav um, a tih nekoliko stotina godina unazad...... to je tek čarolija!!

    siddhi, podsjetila si me na 'Zapis o očima' Maka Dizdara i stihove
    Vidim da se divim
    Divim se kad vidim
    ....
    S ovim tvojim zapisom o mislima, slažem se.

    Razmišljanja jedne žene, i te kako bih se voljela vratiti ponovo nekim davno čitanim knjigama jer kako kažu čitati i pročitati nije isto, samo vremena za to trebalo bi naći...
    Hvala ti.
    Hvala svima koji ste me obradovali svojim komentarima!
    I uredništvu na izdvajanju ovog posta i odabiru fotografije uz njeg na naslovnici.

    avatar

    26.09.2018. (23:12)    -   -   -   -  

  • VladKrvoglad

    Ni danas ne mogu zaspati bez citanja neke knjige. Citam ih obicno nekoliko u isto vreme: Jedna je otvorena na klonji, druga kraj kreveta, treca u dnevnoj. Ponekad nosim cetvrtu u torbi, na posao.
    Cesto citam iznova neke od naslova. Najomiljenije citam svakih par godina, ako uspem da malo zaboravim o cemu se radi! :)))

    avatar

    27.09.2018. (16:27)    -   -   -   -  

  • viviana

    Bilo kuda knjiga svuda!!
    Hvala za posjet, VladKrvoglad.

    avatar

    27.09.2018. (20:28)    -   -   -   -  

  • eum

    Najljepše su oči pune bajki...

    avatar

    28.09.2018. (09:00)    -   -   -   -  

  • lea

    draga moja..:)

    avatar

    28.09.2018. (12:24)    -   -   -   -  

  • viviana

    i meni tako izgleda, kad kažeš, evandjeljeumolitvama

    lea, :))

    avatar

    28.09.2018. (20:26)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...